U homiliji fr. Petar Galić je napomenuo da se sv. Stjepan slavi dan nakon Božića od 380. godine, kao đakon prvomučenik koji je položio svoj mladi život za Isusa kao svog učitelja. Navješćivao je Isusovu radosnu vijest i brinuo se za siromahe. Bio je otvorenog srca za Gospodina. Duh Sveti je toliko snažno djelovao u njemu da su se na njegove nastupe i propovjedi mnogi Židovi obraćali. To je smetalo ondašnjim vlastodršcima – moćnicima te su puni zavisti navalili na Stjepana lažnim optužbama. Pokušali su ga uvjeriti raznim argumentima, ali nisu mogli odoljeti mudrosti njegovih usta. Njegovi protuargumenti su ih toliko „šibali“ po ušima, pa onda srce koje odbija čuti istinu postaje gnjevno – srdito. Počeli su „rikati“ zatiskujući uši da ne čuju Stjepanovu mudrost. Stjepan je vidio u svom mučeništvu otvoreno nebo te istovremeno imao snage oprostiti onima koji su ga kamenovali. Mučenička snaga uvijek je tolika da obraća srca. Tako se govorilo da je krv mučenika sjeme novih kršćana. Kod Stjepanova mučeništva je zanimljivo da su oni koji su kamenovali Stjepana odložili svoje haljine do nogu mladića koji se zvao Savao, odnosno Pavao. Fr. Petar je nadalje istaknuo da će se Pavao, koji je u svojoj mladosti odobravao to kamenovanje, kasnije obratiti. Vjerojatno velikim dijelom i svjedočanskom krvlju sv. Stjepana. Bog je pogledao na kasnije obraćenje Pavla, koji će biti jedan od najelitnijih – najvećih navjestitelja Isusove radosne vijesti. Neka Stjepanova svjedočanstva i nas potaknu da budemo revniji za Gospodina – zaključio je fr. Petar Galić.

Po završetku svečanog misnog slavlja, fr. Petar je izmolio molitvu za blagoslov nazočnih obitelji poručivši im da kad dođu kućama blagoslove svetom vodom članove svojih obitelji i prostore u kojima prebivaju te izmole: Vjerovanje, Očenaš, Zdravo Marijo i Slava Ocu…