Misa na Dušni dan za pokojne biskupe i svećenike Zadarske nadbiskupije u katedrali sv. Stošije

„Mjesec studeni počinje s dva kršćanska duhovna slavlja, sa svetkovinom Svih Svetih i spomendanom svih vjernih mrtvih, a krajem liturgijske godine završava sa svetkovinom Krista Kralja svega stvorenja. Time nas upućuje na dublje promišljanje o kraju ljudskog života na zemlji kojeg prosvjetljuje Krist, Božji Sin, Svjetlo svijeta. U Isusu Kristu i njegovom vazmenom otajstvu budi se naša nada koja, kako kaže sv. Pavao u Poslanici Rimljanima, ‘ne postiđuje’ te se raspiruje naša vjera za koju Poslanica Hebrejima kaže da je ‘već neko imanje onoga čemu se nadamo’. Spomen svih vjernih mrtvih uklapa se u to ozračje našeg promišljanja i molitve“, rekao je mons. Zgrablić.

Podsjetivši da se u toj misi osobito moli za duše biskupa i svećenika Zadarske nadbiskupije, „duhovnih pastira koji su nam prethodili u vjeri“, nadbiskup je uputio molitvu i za sve druge članove klera i suradnika u poslanju Crkve, zahvalivši Bogu za njihov život i rad. „Molimo i za sve pokojne redovnike i redovnice, sve Bogu posvećene osobe. Molimo za duše pokojnih vjeroučitelja koji su nam riječju i svjedočanstvom života prenosili Radosnu vijest. Molimo za duše pokojnih sakristana, zvonara, župnih domaćica i svih suradnika u pastoralu župa i Nadbiskupije. Molimo za sve koji su nam svojim životom ostavili u baštinu blago duhovnog bogatstva svetosti. Bogu zahvaljujemo za svakoga od njih i na svim milostima koje je Bog udijelio Crkvi po njihovoj vjeri, otajstvima koja su dijelili i služenju koje su s ljubavlju obavljali“, naglasio je nadbiskup Zgrablić, zamolivši da ih „do punine zahvati milost Božjeg oproštenja u vječnosti za koje su za ovozemaljskog života bili zatvoreni te oslobođeni od grijeha i rana koje grijesi nanose, uđu u puninu radosti života s Bogom“.

U duhu pročitane Božje riječi koja nas poziva da „usmjerimo misli na ono što Bog izvodi u životu svakoga od nas, kako bismo sa zahvalnošću i poniznošću prihvatili cjelovito Božje djelovanje u našem životu“, mons. Zgrablić je poručio: „Što više budemo otkrivali velika Božja djela u našem svakodnevnom životu, to ćemo više moći Boga ljubiti i njemu služiti s ljubavlju i predanjem. Što više budemo svjesni kako živimo samo od Božje milosti i naše suradnje s njom, to ćemo čvršće graditi ispravan odnos prema Bogu, sebi, bližnjima, svakom čovjeku, svemu što nas okružuje i na što nailazimo u našem životu“.

Potaknuvši da svakodnevno surađujemo s Božjim djelom do punine života u vječnosti, nadbiskup je rekao: „Vjera i nada u vječno zajedništvo s Bogom ne vodi nas u prazninu i razočaranje, smrtnost, besmisao i omogućuje da već posjedujemo ono čemu se nadamo. Vječno zajedništvo s Bogom ne čeka nas samo poslije naše smrti. U vječnom  životu participiramo u nadi po kojoj već sada suobličujemo svoj život s Kristom i njegovim novim životom kojeg je donio na ovaj svijet životom uskrsnuća, životom vječnosti“.

Opravdani smo od naših bezakonja Božjom ljubavlju koja nas je oprala od grijeha u krvi Isusa na križu, rekao je nadbiskup. Po Isusu smo dobili oproštenje, pomirenje i spasenje. U Isusu nam je Božja ljubav darovana bez ikakvih naših zasluga!

„Krist je za nas bezbožnike umro da bismo u Njemu pronašli puninu života, vječno spasenje. Punina života može se pronaći jedino u Bogu koji je izvor života i koji nema početka i kraja. Bog je Život i vječnost. Božja blizina je poput svjetla koje rasvjetljuje istinu, kako bismo mogli vidjeti ono što je ispravno i važno te raspršuje svaku tminu, grijeh i zlo našeg života, donoseći mir duše i sigurnost u naš život“, rekao je mons. Zgrablić, istaknuvši: „Isus je naš štit, jer milosrđem i oproštenjem pobjeđuje i našeg najvećeg neprijatelja – grijeh“.

„Naša molitva želi biti molitva psalmiste da živimo u Domu Gospodnjem sve dane svoga života, da uživamo njegovu milinu, da Dom njegov zauvijek gledamo. Kristova proslava sadržana je u logici pšeničnog zrna koje, pavši na zemlju, umire da bi donio obilat rod. Isus, plodno Božje pšenično zrno, prihvaća umiranje, da bi se iz umiranja rodio novi život. Iz tog jednog zrna pšenice, Krista, izrasta kruh za život svijeta, hrana koja siti dušu vječnošću. Njegovo umiranje obilježeno je potpunim predanjem iz ljubavi prema Ocu i svakom čovjeku. Otac i Sin proslavljaju se u daru bezgranične međusobne ljubavi iz koje proizlazi Duh Sveti u koju je zahvaćen čovjek i sve stvorenje“, rekao je nadbiskup, potaknuvši da i mi živimo proces pšeničnog zrna, čime bivamo dionici proslavljenog života Oca i Sina u daru Duha Svetoga.