MISA OPROŠTAJA I UKOPA KARDINALA KUHARIĆA – CJELOVITI TEKST VIJESTI

Zagreb, 14. 3. 2002. (IKA) – Euharistijsko slavlje oproštaja od pokojnoga umirovljenog zagrebačkog nadbiskupa kardinala Franje Kuharića održano je na trgu ispred zagrebačke katedrale. Misu je predvodio posebni izaslanik pape Ivana Pavla II. kardinal Jozef Tomko, u koncelebraciji s četvoricom kardinala, četrdesetak nadbiskupa i biskupa, oko 650 svećenika, u nazočnosti hrvatskoga predsjednika Stjepana Mesića, predsjednika Sabora Zlatka Tomčića, premijera Ivice Račana, saborskih zastupnika i ministara, uglednika iz političkoga i javnoga života grada i države, članova diplomatskog zbora, predstavnika kršćanskih Crkava i ostalih vjerskih zajednica te uz sudjelovanje oko 30 tisuća vjernika.
“Došao sam u ime Svetoga Oca iskazati posljednju počast tome velikom čovjeku Crkve i velikome sinu plemenitoga hrvatskog naroda, koji je htio i koji se je znao hrabro suočiti s bezbožničkom vlašću, što je još više zamrsila prijašnje raznovrsne društvene i političke teškoće cijeloga ovdašnjeg područja te dovela do velike tragedije što je početkom devedesetih godina dvadesetoga stoljeća zahvatila ovaj dio Europe”, istaknuo je u propovijedi kardinal Tomko, napomenuvši da je to činio junački i bez ikakva straha propovijedajući Evanđelje unatoč prijetnjama i ne malim zaprekama. Govoreći o osobnom poznanstvu s preminulim umirovljenim zagrebačkim nadbiskupom, izaslanik Svetoga Oca rekao je kako se divio njegovoj apostolskoj revnosti, njegovoj pastirskoj vedrini, njegovu zalaganju za stalno promaknuće čovjeka i čovjekova neotuđivoga dostojanstva, što ga svaka osoba posjeduje kao pojedinac i kao zajednica.
Neprežaljeni kardinal Franjo, kako je rekao, bijaše čovjek vjere i velikoga pouzdanja u Boga i čovjeka, a ta mu je vjera i to mu je pouzdanje bilo potporom u raznovrsnim i zahtjevnim crkvenim službama, koje je prvo vršio kao prezbiter na raznim župama Zagrebačke nadbiskupije, a potom kao biskup u ovoj istoj nadbiskupiji. Njegovo je biskupsko služenje na stolici zagrebačkih nadbiskupa, prema riječima kardinala Tomka, bilo istodobno obilježeno i velikom djelatnošću u korist svih hrvatskih katolika u domovini i inozemstvu u doba što je bilo posebno teško za hrvatske krajeve.
“Svoju potpunu spremnost na velikodušno i cjelovito služenje Evanđelju i čovjeku očitovao je na dan svojega svećeničkog ređenja što ga je u ovoj prvostolnici primio 15. srpnja 1945. zajedno s još dvadeset i jednim mladim đakonom. Biskup reditelj bio je blaženi Alojzije Stepinac, kardinal i mučenik, koji tom zgodom novozaređenim svećenicima reče: ‘Šaljem vas u krvavu kupelj’. Naime, i blaženi Alojzije Stepinac i mladi svećenici bijahu potpuno svjesni prilika u kojima se je našla Katolička Crkva u komunističkoj Jugoslaviji, posebno u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, to jest svjesni da će morati ići putem križa, skupo plaćajući vjernost Crkvi i, posebno, Petrovu nasljedniku. Kardinal Franjo je u svezi s tim pripovijedao: ‘Nije nam obećao lagodan život, nije nam jamčio lagani posao. Ponovio nam je da nas očekuje krvava kupelj. I naše nam je osobno iskustvo to potvrdilo. Slijedili smo ga prikazujući svoj život Kristu uvjereni da će se Bog za nas pobrinuti’”, rekao je propovjednik.
Odgojivši svoje srce i svoj um u školi Krista, Dobroga Pastira, kazao je u nastavku kardinal Tomko, pokojni je kardinal Franjo Kuharić slijedio primjer svojega ljubljenog i štovanog nadbiskupa kardinala Alojzija Stepinca, koji je svoju vjernost obvezama što ih pastir ima prema povjerenome mu stadu platio žrtvom vlastitoga života. O tome je kardinal Kuharić rekao: »Kao svećenik, kao biskup i kao kardinal uvijek sam nastojao slijediti njegov primjer. Naučio me je nikada se ne odreći istine: s istinom se ne šali niti se trguje«.
“On je upravo zato što je ostao vjeran Crkvi i što je bio svjestan činjenice da se ‘s istinom ne šali niti se trguje’ uživao veliki ugled klera, redovnikâ, redovnicâ i vjernikâ svjetovnjakâ ne samo u svojoj nadbiskupiji nego i svih hrvatskih katolika u domovini i inozemstvu. Riječi koje je izgovarao s tolikom jednostavnošću slušane su s najvećim poštovanjem, jer su bile uvijek prožete ljubavlju prema Bogu i prema bližnjemu, snažnom i velikom ljubavlju praćenom nesebičnim i vjernim služenjem Crkvi i čovjeku”, zaključio je kardinal Tomko, podsjetivši da nije slučajno da je kardinal Kuharić za svoje biskupsko i kardinalsko geslo uzeo vrlo znakovite riječi svetog apostola Ivana: “Bog je ljubav”.
Kardinal Tomko prenio je pozdrave Svetoga Oca, zajamčivši njegovu posebnu blizinu u ovome trenutku bola što je pogodio ljubljenu Nadbiskupiju zagrebačku i sve hrvatske katolike u domovini i inozemstvu, koji gaje silno poštovanje i ljubav prema “svojemu kardinalu”, prema kardinalu Franji Kuhariću.
Uzimajući riječ na početku oproštaja od svoga prethodnika na stolici zagrebačkih nadbiskupa, zagrebački nadbiskup Josip Bozanić podsjetio je na dio oporuke u kojoj blagopokojni Kardinal piše o svojim doživljajima smrti koja je “rađanje za vječnost”. Kardinal Kuharić bio je nadasve čovjek vjernik, istaknuo je nadbiskup Bozanić, dodavši kako je on iz “vjere progovarao kao zagovornik malenih i obespravljenih, kao neposredan i blag sugovornik, odlučan i neslomiv navjestitelj spasenja, kao neumorni branitelj istine i slobode, kao odgojitelj savjesti i kao iskreni hrvatski domoljub. A nadasve bio je ‘obilje skromnosti’ koja je iznicala iz vjere u Boga”. Ta ga je vjera posebno jačala u časovima kušnji u teškim poratnim vremenima kao i u kasnijim iskušenjima pod komunističkim vlastima, kad je znao podići svoj glas i nije se bojao biti dosljedan, rekao je nadbiskup Bozanić. Posebno se sjetio propovijedi blagopokojnoga Kardinala na Veliku Gospu 1991. kada je on govorio o Bogoljublju i čovjekoljublju koje ne smije biti zadojeno mržnjom ni osvetom. Kardinalove povijesne riječi “Ako je moj protivnik spalio moju kuću, ja neću zapaliti njegovu! Ako je razorio moju crkvu, ja neću ni dirnuti njegovu, dapače, čuvat ću je. Ako je napustio svoj dom, ja neću ni igle uzeti iz njegova! Ako je ubio moga oca, brata, sestru, ja neću vratiti istom mjerom nego ću poštivati život njegova oca, brata, sina, sestre!” – mons. Bozanić je istaknuo kao izraz njegova mirotvorstva utemeljenog na čvrstoj vjeri. Iz te je vjere slijedio njegov ekumenski žar, raspoloživost za dijalog, želja za praštanjem i pomirenjem na koje je neumorno pozivao vjeran svome biskupskom geslu “Bog je ljubav”. “Ako postoje #!nezgodna vremena#!, onda je on živio u jednome od njih, zajedno sa svojim vjernicima, sa svojim ponižavanim hrvatskim narodom, kojemu je znao brisati suze”, ustvrdio je propovjednik. Njegov je govor o ljubavi pretočen je u snažniji poticaj pomoću njegovih djela milosrđa, od brige za “Caritas” do onih najobičnijih susreta s ljudima kojima je bila potrebna materijalna ili duhovna pomoć, zaključio je nadbiskup Bozanić svoj oproštaj od kardinala Kuharića.
Poslije nadbiskupovih oproštajnih riječi, kardinal Tomko je blagoslovio lijes, a Katedralni je zbor za to vrijeme pjevao antifonu “Pomozite sveci Božji…”. Zatim je predvoditelj molio molitvu “U ruke Tvoje, blagi Oče…”, nakon koje je u procesiji lijes s kardinalovim tijelom prenesen u katedralu, a zbor je pjevao antifonu “U raj poveli te anđeli…”. Okupljeni kardinali, biskupi, svećenici, asistencija i kardinalova rodbina ušli su uz zvuk katedralnih zvona u katedralu. Kardinal Tomko je zatim u katedrali izmolio molitvu “Svidje se Bogu Svemogućemu…”. Đakoni su položili lijes u grobnicu uz pjevanje hrvatske himne. Pomoćni biskup Vlado Košić izrekao je molitvu vjernika, a kardinal Tomko uputio je završni blagoslov. Nakon završetka mise i obreda vjernici su u molitvi obilazili kardinalov grob koji se nalazi iza glavnoga oltara u katedrali.
Oproštajnu misu i ukop kardinala Franje Kuharića izravno su prenosili Hrvatska radio-televizija te Hrvatski katolički radio, a pratio ga je velik broj domaćih i inozemnih novinara i foto-reportera. (j03362kj/ts/sv/sa)