Misa polnoćka u Sisku
Sisački biskup Vlado Košić predvodi misu polnoćku u sisačkoj katedrali
„Svjetlo dolazi tiho, bez nasilja i buke, ali dokida tamu i razgoni mrak. Gdje svjetlo dođe tu se noć povlači i nestaje tame. Kristov je dolazak, dolazak svjetla: svjetla istinskoga, koji nas je došao prosvijetliti. I to svakoga čovjeka“, rekao je sisački biskup Vlado Košić na početku svoje homilije na misi polnoćki u četvrtak, 24. prosinca u sisačkoj katedrali Uzvišenja svetog Križa.
U koncelebraciji bili su ekonom mons. Zdravko Novak, kancelar mr. Janko Lulić, katedralni župnik preč. Marko Karača i preč. Milan Begić, a služio je đakon Damir Kunić.
U nastavku govoreći o Božiću kao blagdanu svjetla, radosti i života, biskup ustvrdio kako u ovoj svetoj noći kada slavimo Isusovo rođenje ujedno slavimo i pobjedu Svjetla nad tamom. „Jer se dolazak Krista na ovaj naš svijet – koji je na žalost i tada bio, ali je i danas u tami grijeha, obmana, laži i loših međuljudski odnosa ispunjenih mržnjom, srdžbom, ogovaranjem i klevetanjem, mnogim ratovima i nasiljem, dogodio upravo radi toga da nas ljude izbavi od zla grijeha i vlasti đavla. Tama je još i danas, i 2020 godina nakon njegova dolaska, u mnogim srcima“, rekao je biskup dodavši kako svi mi sinovi svjetlosti, jer je naš Gospodin onaj koji nam je došao ove svete noći – Svjetlo svijeta!
Govoreći o Božiću kao blagdanu radosti biskup je rekao kako je ove godine izostala vanjska proslava Božića, ali zato nas možda to sve usmjeri na ono bitno, unutarnji doživljaj blizine s Kristom i njegovom porukom spasenja za sve ljude. „To je navještaj mira i zato je to važno jer je u miru radost. Sjetimo se, prije 30 godina, započeo je rat, agresija na našu domovinu Hrvatsku. I to nije bio radostan Božić, bio je to tužan Božić, za mnoge prognanike, za tolike naše branitelje koji su bili spremni braniti Domovinu i vlastitim životima. Koliko patnje je proživio naš narod, koliko suza je proliveno, koliko krvi! Pa ipak smo tih ratnih godina slavili Božić s posebnim osjećajem da je Isus, naš jedini Kralj i Gospodin, s nama, da nas nadahnjuje i vodi, da nas nije ostavio i da ćemo s njime pobijediti zlo. I došao je mir, zalog i razlog velike radosti“.
Na kraju osvrnuvši se na Božić kao slavlje života biskup je upozorio kako je ova naša civilizacija graditeljica kulture smrti. „Mi smo graditelji kulture života, ali na žalost istovremeno se podiže i kultura smrti jer se ubijaju ljudi: nerođena djeca u majčinim utrobama, nevini ljudi po čitavom svijetu gdje se ratuje i gine, umiru djeca i ljudi tamo gdje vlada užasna glad i nemaju što jesti, a umiru mnogi ljudi i danas od raznih bolesti… Vjerovalo se da će 20. stoljeće biti stoljeće znanosti pa će sve bolesti biti izlječive, pa će se postići neviđene mogućnosti za život čovjeka tako da će život biti lakši i svima ugodniji. No, nije se to ostvarilo! A nije ni bilo moguće. Jer u dušama ljudi još je – na žalost i sve više – zla i grijeha, zlobe i zavisti, sebičnosti i mržnje. Međutim još je više i dobra i milosti, i sebedarja i nesebičnosti, ljubavi i prijateljstva. Ako od ljudi dolazi zlo i tama, od Boga dolazi dobro i svjetlo. Mi vjerujemo da nas je pohodio Gospodin, da je došao među nas grješne ljude upravo zato da nas učini sebi sličnima, obdari dobrotom i milošću, da nas otme zlu i spasi od grijeha. To je Božić, dolazak Boga među ljude, u naš ljudski život, ali da ga preobrazi u božanski život. Tako mi više ne živimo sebi već njemu koji za nas posta malen i nama jednak, u svemu osim u grijehu, da nas pobožanstveni“, zaključio je biskup zaželjevši na kraju svima okupljenima blagoslovljen Božić, blagdan Kristova rođenja i početak našeg spasenja.
Na kraju svima okupljenima obilje Božjeg blagoslova poželio je i domaći župnik preč. Karača.