Pozdravljajući sve okupljene, napose braću svećenike, uz nadbiskupa u miru Marina Srakića te imenovanog pomoćnog biskupa Ivana Ćurića, njih više od 150 okupljenih oko oltara, nadbiskup je naglasio snagu, ljepotu i bremenitost iskustva Velikog četvrtka, kada se u đakovačkoj katedrali oko biskupa kao vidljivog znaka jedinstva i zajedništva okupljaju svi pastiri uime Dobrog Pastira.

Među okupljenim svećenicima nadbiskup je na poseban način pozdravio ovogodišnje jubilarce. Zlatni jubilej, 50 godina svećeništva, obilježavaju: mons. dr. Pero Aračić, kanonik i profesor u miru, vlč. Marko Ercegovac, župnik u miru, fra Svetislav Stjepan Krnjak, OFM, iz Franjevačkog samostana u Osijeku, preč. Ante Markić, župnik Župe Pohoda BDM u Aljmašu i začasni kanonik te mons. dr. Nikola Škalabrin, sudac i profesor u miru.

Nadbiskup Đuro Hranić, nadbiskup u mir Marin Srakić i imenovani pomoćni biskup Ivan Ćurić sa svećenicima jubilarcima.

Srebrni jubilej – 25 godina svećeništva, obilježavaju: vlč. Zoran Aladić, župnik Župe sv. Jakova, ap. u Klakaru, fra Ivica Jagodić, OFM, župnik Župe sv. Filipa i Jakova u Vukovaru i dekan vukovarski, vlč. Florijan Kvetek, župnik Župe Duha Svetoga u Slavonskom Brodu, fra Slavko Milić, OFM, župnik Župe sv. Josipa Radnika u Vukovaru, mons. dr. Ivica Pažin, profesor na KBF-u u Đakovu i predstojnik NKU-a u Zagrebu, preč. mo. Vinko Sitarić, kanonik i profesor u miru, vlč. dr. Stanislav Šota, profesor na KBF-u u Đakovu i koordinator PC-a te vlč. Marko Tomušić, svećenik u miru.

S posebnim pijetetom i zahvalnošću nadbiskup se prisjetio dvojice svećenika, koje je Gospodin pozvao k sebi od prošlogodišnjeg Velikog četvrtka do ovoga dana: fra Marka Malovića, OFM, legendarnog ratnog župnika i gvardijana u Iloku te vlč. Stanislava Haramije, sibinjskog župnika u miru.

Na početku homilije nadbiskup Hranić istaknuo je kako je dar Duha Svetoga, s njegovom otajstvenom posvetiteljskom moći, izvor i korijen svećeničkog i biskupskog poslanja: „Sebe i svoj život, obećanja dana na svećeničkom ređenju, možemo shvatiti samo u svjetlu izlijevanja dara Duha Svetoga i na nas u službi ostvarenja njegova poslanja, primljenog od Oca, u svijetu.“

Podsjetio je kako su kao ljudi omeđeni i određeni različitim stvarnostima: „Svaki od nas je drugačiji, jedinstven, neponovljiv, originalan, ima svoju povijest, priču svoga života, ono što je poznato samo njemu i Gospodinu. No, svećeničku povijest, svakoga od nas – želimo li je ispravo sagledati i vrednovati – trebamo promatrati polazeći od onoga što je bilo “u početku”. A što je naš “početak”? “Duh Gospodnji na meni je!” – taj je dar Duha Svetoga “naš početak”, i on predstavlja naš svećenički iskon, rekao je nadbiskup.

Okupljenim svećenicima naglasio je kako je svećeničko zvanje i poslanje ukorijenjeno u dubini Kristova mesijanskog poslanja, a „to je zvanje i poslanje navjestitelja radosne vijesti, onih koji trebaju povijati rane ljudskih srdaca, onih koji trebaju naviještati oslobođenje usred mnogobrojnih nevolja i zala, naviještati oslobođenje od robovanja praktičnom materijalizmu, konzumerizmu, pomodarstvu i mentalitetu ovoga svijeta, oslobođenje od raznih oblika ovisnosti i od svega onoga što čovjeka drži zarobljenim, to je zvanje i poslanje tješitelja koji nasuprot bolnim razočaranjima, nezadovoljstvu i defetizmu zbog društvenog nereda i nepravdi trebaju tješiti i buditi nadu; štititi život, buditi svijest o ljudskom dostojanstvu, o središnjem mjestu čovjeka unutar stvorenoga svijeta i o njegovu prvenstvu pred zaradom i kapitalom te štititi i promicati vrijednost i dostojanstvo braka i obitelji“.

Na kraju homilije, nadbiskup je okupljenoj braći svećenicima poručio: „Službenici smo Kristovi i upravitelji Božjih otajstava (usp. 1 Kor 4,1). Povjereno nam je tražiti puteve do srca i savjesti onih koji su povjereni našoj pastirskoj brizi. Pozvani smo na osobito velikodušan i zauzet način biti u službi pomirenja Boga s ljudima i ljudi s Bogom, koje je jednom zauvijek izvršeno u Isusu Kristu, ali ono se kroz našu ljudsku povijest očituje i ostvaruje upravo po našoj svećeničkoj službi. Sluge smo i poslužitelji sakramenata po kojima iscjeljujemo srca slomljena, zarobljenicima proglašavamo slobodu i sužnjima oslobođenje. Kerigma i kateheza, slavlje sakramenta pomirenja, euharistija, ljubav i skrb za potrebne te za bolesnu braću i sestre, osobna i zajednička molitva te duhovno vodstvo su nezamjenjivi oblici i mjesta ostvarenja naše pastirske službe.“

Tijekom mise svećenici su obnovili svoja svećenička obećanja, a nadbiskup je posvetio krizmano ulje. Liturgijsko slavlje animirao je zbor bogoslova i svećenika, pod vodstvom mo. Ivana Andrića.

Nakon mise svećenici su se u Metodovoj dvorani Svećeničkoga doma susreli s nadbiskupom Hranićem. Ondje je uime čitavoga prezbiterija, redovnika i redovnica, vjeroučitelja i kateheta, svih vjernika, a posebno uime ovogodišnjih svećenika jubilaraca, uskrsnu čestitku nadbiskupima Đuri i Marinu te imenovanom biskupu Ivanu uputio jubilarac vlč. Stanislav Šota.

„Biti u mislima Vazmenog trodnevlja znači stati na vjerodostojno motrište kako bi se dodirnula srž, odnosno bit života. Ovi sveti dani najjasnije pokazuju kako je život satkan od poniženja i slave, od blata, stvorenog od znoja, suza i krvi do nebeskoga sjaja“, rekao je vlč. Šota. Nadbiskupima i biskupu zaželio je da ne posustaju u molitvi, kao što nije niti Krist na Maslinskoj gori, kada je osamljen i napušten izgovorio najbitniji sadržaj molitve: „Ne moja, nego Tvoja volja Oče neka bude“. Poput Marije Magdalene svakodnevno čeznite i tražite Uskrsnuloga. Neka vaše srce, riječi i život potvrđuju Petrove riječi: Da Gospodine, Tebi je poznato da te ljubim. Jedino osobna vjera utemeljena na osobnom susretu s Kristom uskrsnulim i njegovom Riječju snaga je koja može ne samo prepoznati, nego i nadživjeti sveprisutnu ‘mračnu stranu’ svijeta i mentaliteta u kojem živimo“, rekao je među ostalim vlč. Šota, čestitajući Uskrs.