Misa posvete ulja u kapeli Vojnog ordinarijata

Biskup je predvodio euharistijsko slavlje uz koncelebraciju umirovljenoga vojnog biskupa Jurja Jezerinca, generalnog vikara don Marka Mede, biskupskog vikara za pastoral u MUP-u fra Frane Musića, OFM, te gotovo svih vojnih i policijskih kapelana. Na misi su sudjelovali i djelatnici Vojnog ordinarijata, pomoćnici kapelana, djelatnici MUP-ove Samostalne službe i MORH-ova Samostalnog odjela.

U homiliji biskup se osvrnuo osobito na zbornu molitvu današnjega misnog slavlja, rekavši da je ta molitva „sinteza Otajstva vjere što ga danas slavimo. Ova molitva je sastavljena od tri snažne cjeline, ona izriče tri snažne poruke.“

Prva cjelina molitve izriče da danas na osobit način slavimo kristološko otajstvo Isusova svećeničko-mesijanskog pomazanja: „Bože, ti si jedinorođenoga Sina svoga pomazao Duhom Svetim za Krista i Gospodina.“ Biskup je naglasio kako je ovaj vid slavlja naglašen u evanđeoskom odlomku u kojem Isus očituje svoju svijest da je pomazan Duhom Svetim i poslan „blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje.“ (Lk 4, 18s).

Biskup je potom istaknuo drugi element otajstva što se danas slavi, a to je dies natalis, rođendan svećeništva. U zbornoj molitvi piše: „Mi smo postali dionici njegova posvećenja.“ Upravo zato što su svećenici dionici Kristova posvećenja i njegova pomazanja, oni očituju njegovu prisutnost u današnjem svijetu i vremenu. Po njima je Gospodin sakramentalno prisutan sve do svršetka svijeta. Kao što je Isus očitovao svoju svijest o sebi u sinagogi, i svećenik mora znati što čini njegov svećenički identitet: „Ali, ako ostanemo ukorijenjeni i utemeljeni po vjeri u našu cjelovitu pripadnost Kristu, ako svijest koju imamo sami o sebi je svijest da smo mi dionici Kristova pomazanja, nitko i ništa nas neće moći od njega rastaviti. Nama je sasvim dovoljno zajedništvo s njime, zajedništvo s Isusom, Bogom našim“.

Biskup je završio propovijed s riječima da se godina milosti Gospodnje o kojoj je prorokovao Izaija trajno promiče i nastavlja po svećeničkoj službi. Pozvao je braću svećenike da se stoga čvrsto drže obveze koju su dali na dan ređenja: „Ne dajući se voditi ljudskim interesima nego ljubavlju prema našoj braći.“

Spominjući se dana kada je Krist podijelio svoje svećeništvo apostolima, biskup je, nakon homilije, pozvao okupljene prezbitere da obnove svoja svećenička obećanja što su ih dali na dan svoga ređenja.

Nakon pričesti uslijedio je čin blagoslova bolesničkog ulja i posvećenja krizme. Nad krizmom je biskup molio: „Tebe, stoga, Gospode, usrdno molimo: dostoj se svojim blagoslovom posvetiti ovu pomast i daj joj silu Svetoga Duha djelovanjem moći Tvoga Krista (…) da onima koji će se krštenjem duhovne kupelji nanovo roditi stvor Krizme u sakrament punog spasenja i života potvrdiš.“

Na kraju mise, biskup je čestitao prezbiterima svećenički dan i pozvao ih na zajednički domjenak.