Nadbiskup je potaknuo vjernike na molitvu za svećenike, istaknuvši da je Veliki četvrtak svećenički rođendan. „U dvorani Posljednje večere one noći bremenite otajstvom bili su sati velikog boja između ljubavi koja se bezrezervno predaje i tajne zla, mržnje i neprijateljstva. Za svećenike je Veliki četvrtak osobita prigoda sjetiti se svih dragih ljudi koji su nam pomagali, molili za nas i pratili nas na svećeničkom putu. Ovo je s pravom ‘naš dan’ kad otkrivamo da je naše zvanje dar i otajstvo, a mi poslužitelji tog velikog Otajstva“ rekao je mons. Puljić, potaknuvši svećenike da odgovorno slave misu i dijele svete tajne te ostanu vjerni svojoj misiji i poslanju.

„U svečanoj prigodi obnove svećeničkih obećanja prisjetimo se milosti i dara kad je i nas Duh Božji pomazao, kad je došao u naš dom kao u slučaju Zakeja, pa nas zagrlio i poslao tješiti žalosne i iscjeljivati srca slomljena. A onda sve zahvatio svojim darom i otajstvom te ovlastio slaviti euharistiju i dijeliti svete tajne“ rekao je mons. Puljić.

Tragom evanđeoskog navještaja, nadbiskup je rekao da Isus dolazi u naš dom kao nekad u kuću Zakejevu. „Kad se Isus zaustavio u blizini smokve, očekivalo se da održi govor ili pokaže neki znak i čudo. A on kao božanski motritelj opaža Zakeja, pa s njim započinje razgovor. To nas podsjeća na naše djetinjstvo, na one naše prve čežnje i planove kad smo iz prikrajka oltara doživljavali Isusov prijateljski pogled. Onda je uslijedio unutarnji poticaj i poziv, pa Božji dolazak u naš dom i u naš život. Zakej je iz radoznalosti došao i popeo se na smokvu. No, kod Boga ništa nije slučajno. Ni zvanje, roditelji i okružje, nisu slučajni. Sve je to u Božjoj promisli bilo predviđeno i planirano“ rekao je mons. Puljić. Zakej je rekao da će polovicu svoga imanja dati siromasima, a ako je nekog prevario, vraća četverostruko. „Isusu se svidjelo što Zakej nije bio poput farizeja u Hramu koji je sebe smatrao bezgrešnim i boljim od drugih, jer ‘daje ono što se od njega traži i posti dva put tjedno’. Farizej je, dakle, stavio sebe u središte, a ne Boga. A njegov ‘ja’ postao je ‘subjektom svih glagola’. To ide tako daleko da bi se i sâm Bog trebao njemu zahvaljivati što je tako ‘savršen’, a drugi mu nisu ni do koljena“ upozorio je mons. Puljić.

„Nasuprot njemu carinik je svjestan svojih grijeha, slabosti i ograničenja. Nema vremena razmišljati o tome kakvi su drugi. On za sebe zna da nije dobar, pa zato moli: ‘Bože, milostiv budi meni grešniku!’. Možda bi se i on imao čime hvaliti. No, nije zbog toga došao u hram. Prispodoba je uvijek suvremena i aktualna. Osobito danas kad ljudi o sebi imaju visoko mišljenje“ upozorio je mons. Puljić. Potaknuo je da Isusu iznesemo sve što nas muči i raduje jer je Isusova blizina naša sigurnost. „Biti uz Isusa u nevolji i u radosti, to je već dijelić raja u ovoj dolini suza“ istaknuo je mons. Puljić. Upozorio je kako svećenici često zaborave da se Isus predao u njihove ruke i ‘postao njihova svojina’. „Razmišljajući o velikom daru njegove nazočnosti, javljaju se i neka pitanja. Isuse, kako si zadovoljan sa mnom? Muči li te moja nevjera, moje nekorektno ponašanje prema vjernicima ili grubost prema braći svećenicima i mojim poglavarima? Nisam li ponekad poput onog farizeja koji se hvali kako je bolji od drugih? Htio bih iskreno ponoviti riječi carinika: ‘Budi milostiv meni grešniku’. Moja te duša zove i čeka. Dođi i učini je sretnom. Umoriše me svjetovne stvari i buka svjetska. Željan sam duševnog odmora. Molim te dođi i navrati k meni. Donesi spasenje duši mojoj kao što si to učinio Zakeju. Udijeli mi mir i dopusti i meni poput Ivana otpočinuti na tvom srcu. Pomozi mi prepoznati te u lomljenju kruha, da bi i moje srce gorjelo kao u učenicima u Emausu dok si im tumačio pisma“ iznio je poticaje nadbiskup Puljić.

Rekavši da Isus stoji i čeka kako bi ušao u naš život i našu kuću kao kod Zakeja, nadbiskup je naglasio da Isus i danas obilazi i traži ljude za velika djela. „Treba tvoje dlanove. Kad čuješ kako njegove usne izgovaraju tvoje ime, pođi zahvalno poput carinika i reci mu da si siromašan čovjek koji je spreman prepustiti lađu i kormilo njemu, pa krenuti kamo god te pošalje. Neka se u tom milosnom susretu čuje: ‘Ti i ja krećemo skupa, lovit’ srca na moru života’“ ohrabrio je nadbiskup Puljić.

Poželjevši da nas „svagdanja euharistija hrani i čuva pred vihorom nevolje i zla“, a „slaveći euharistiju postajemo velika Božja obitelj“, nadbiskup je potaknuo „neka nas euharistija čuva od napasti i zla oka, od krivog suda, oholosti i taštog farizejskog samoljublja. Molimo osobno i zajedno da nas osposobi vidjeti dobra djela drugih i radovati se njihovom uspjehu“. Zaključno je zazvao blagoslov na sve koji rade na terenu Zadarske nadbiskupije, da ih Bog posveti otajstvom Velikog četvrtka.