Misa u povodu 32. obljetnice ubojstva dvanaestorice redarstvenika u Borovu Selu
FOTO: Snježana Kraljević//32. obljetnica ubojstva dvanaestorice redarstvenika u Borovu Selu
U povodu 32. obljetnice mučki iz zasjede u Borovu Selu ubijene dvanaestorice hrvatskih redarstvenika, pripadnika Specijalne policije Vinkovci, misu zadušnicu u utorak 2. svibnja u središnjoj vinkovačkoj crkvi Sv. Euzebija i Poliona, predvodio je biskupski vikar za pastoral Ministarstva unutarnjih poslova (MUP-a) i policijski kapelan Policijske akademije fra Frane Musić, OFM.
Koncelebrirali su kapelan policijske kapelanije „Sveti Euzebije i Polion“ Policijske uprave vukovarsko-srijemske sa sjedištem u Vinkovcima Ivan Begović, kapelan policijske kapelanije „Bl. Alojzije Stepinac“ Policijske uprave virovitičko-podravske Ozren Bizek i domaći župnik Florijan Kvetek.
Prije početka misnoga slavlja sve je pozdravio vlč. Begović, rekavši: „Danas smo se okupili kako bismo zajednički prikazali misu za pokoj duša dvanaestorice naših vitezova, koji su dali svoj život. Dok molimo za njih, molimo i za sve one koji su danas među nama, a koji su bili s njima, da Gospodin zaliječi duše i bude onaj koji će nam biti Put i Svjetlost.“
U homiliji je kapelan Musić istaknuo kako je spomen na osobe koje su razlogom kolektivnoga hrvatskoga ponosa jer položiše svoje živote da bismo živjeli u slobodi, nešto posebno veliko i vrijedno. Isus je punina i ostvarenje svih težnji i nagrada svih vjernih.
„U ovoj svetoj misnoj žrtvi molimo za spasenje i život u vječnosti dvanaestorice hrvatskih redarstvenika koji su svoje živote položili za ideale vječite koji ne blijede nikada, a to su ljubav prema svojim bližnjima i prema svojoj Domovini. Oni su svoje živote ugradili u temelje drage nam Hrvatske, i snažno poručuju da život, kao primljeni od Boga dar, i dar koji se daruje drugima, ima najveću vrijednost i snagu. Ono što je Božje, nosi otisak vječnosti, i ne može propasti“, rekao je fra Frane.
Dvanaestorica hrvatskih redarstvenika prije 32 godine svoje su živote opečatili zauzimanjem za vječnost. „Sjećanje na te drage i plemenite osobe, dvanaest mirisnih ruža iz istočnoga perivoja Lijepe naše, koji su dali najviše što su mogli, ne tražeći zauzvrat ništa osim čuvanja od zaborava, obvezuje i nas na nesebičnost i ljubav, na zauzimanje i čuvanje, izgrađivanje drage nam Domovine u slobodi. Svi smo pozvani činiti mala djela ljubavi i biti u službi dobra, ne čuvajući ljubomorno za sebe ono što smo od Boga primili. Nikada nije neznatno i nevrijedno ni najmanje dobro koje učinimo, ma kako nam se to možda činilo skromnim u pojedinim trenutcima. Bog blagoslivlja i umnaža ono što činimo i darujemo otvorena srca, umnaža našu spremnost za dobro u službi, posebice drugima. Pred Bogom ima vrijednost samo ono što je učinjeno iz ljubavi, bez straha i prisile. Ljubav je otisak vječnosti u ovom prolaznom svijetu“, rekao je fra Frane.
Spominjući se dvanaestorice hrvatskih redarstvenika i njihove žrtve iz ljubavi, fra Frane je okupljenima rekao da se sjete svih policijskih službenika i djelatnika iz Policijske uprave vukovarsko-srijemske koji su položili svoje živote u obrani Hrvatske. Istaknuo je kako je policijski posao i danas vrlo zahtjevan, opasan, traži mnogo odricanja i žrtve, posvećenosti i snagu te da nikada nije preuzetno ni suvišno govoriti o dostojanstvu i čestitosti, uzvišenosti policijskoga zvanja i posla.
„Dok su u službi drugima, dok pomažu drugima, štite druge, policijski su službenici i djelatnici također potrebni pomoći, zaštiti i razumijevanju. Častan je to posao čija je prava nakana u sreći i radosti, u zahvalnosti onima kojima se pomaže, koji su na bilo koji način ugroženi. Nagrada je zapravo u samome služenju, bez čega bi ovaj svijet bio nepodnošljiv i krajnje opasan. Stoga izričem zahvalnost svim policijskim službenicima i djelatnicima ove Policijske uprave za sve što činite u očuvanju pravednoga poretka, reda i mira, ljudskoga dostojanstva i temeljnih vrijednosti, materijalnih dobara, baštine i bogatstva Lijepe naše, nekada i po veliku cijenu koja traži mnogo. Hvala vam svima na tome“, rekao je kapelan Musić.
Potom je citirao snažne i poticajne riječi Antuna Gustava Matoša: „Domovino, lijepa naša domovino, dogmo skepse, čežnjo našeg ropstva, simbole naše duše, vezo naša s Bogom i čovječanstvom, jedina dužnosti i najviši naš zakone, zipko i grobe, kruše naš svagdašnji, slatko mlijeko jezika majčinoga, drevna kraljevino o koju se na skrletnoj krpi kockaju vjerolomci kao za roba afrikanskoga, draga, sveta, gažena, mučenička zemljo Hrvatska! I tamo, gdje je hrvatska misao ugasnula pod žuljevitim pločama misirskog robovanja, bdije Genij Domovine i govori kroz tišinu šume, putovanje oblaka, ritam rijeke i pjesmu ptica, riječi utjehe usnulim sinovima.“
Fra Frane je na kraju poručio: „Uzvišena ljubav, bogoljublje, čovjekoljublje i domoljublje, potvrđena životima naših dragih dvanaestorice hrvatskih redarstvenika i branitelja okupila nas je danas ovdje. Pred Bogom je to uzvišeno i mora biti i nama“.
Pjevanje su animirali Policijska klapa „Sv. Mihovil“ s umjetničkim voditeljem Tomislavom Veršićem i domaći Mješoviti pjevački zbor „Sv. Cecilija“ s orguljašicom i voditeljicom Dubravkom Vukovarac.
U Borovu Selu, prije 32 godine, mučki su ubijeni i masakrirani vinkovački redarstvenici: Stipan Bošnjak (1955.) iz Nuštra, Antun Grbavac (1961.) iz Nijemaca, Josip Culej (1966.) iz Jarmine, Mladen Šarić (1965.) iz Novih Jankovaca, Zdenko Perica (1965.) iz Nuštra, Zoran Grašić (1969.) iz Otoka, Ivica Vučić (1961.) iz Vinkovaca, Luka Crnković (1970.) iz Otoka, Marinko Petrušić (1966.) iz Tovarnika, Janko Čović (1965.) iz Ivankova, Željko Hrala (1968.) iz Ivankova i Mladen Čatić (1971.) iz Županje. Tragičnom događaju prethodilo je zarobljavanje dvojice hrvatskih policajaca Dalibora Križanovića i Zvonimira Makovića, koji su večer prije zarobljeni tijekom ophodnje srpskih terorista u Borovu Selu.
