Proslavljena zlatna misa mons. Tadije Pranjića

Pod geslom „Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta“ (Mt 28, 20), zlatomisnik Pranjić je u župnoj crkvi sv. Euzebija i Poliona predslavio zlatnu misu. Suslavila su jedanaestorica svećenika.

Prije misnoga slavlja mons. Pranjiću su dobrodošlicu autorice s. Snježane Kmet, izrekla djeca Tamara Razbušek i Dino Radojčić s buketom cvijeća. Potom je pozdravni govor uputio domaći župnik Florijan Kvetek. Podsjetio je na zlatomisnikovih 38 godina župničke službe u Župi sv. Euzebija i Poliona tijekom kojih je bilo 6816 krštenja, 2737 vjenčanja, sakrament potvrde primilo je 4790 krizmanika, a u sakramentalno ženidbeno zajedništvo ušlo je 2737 parova.

„Razlog i smisao proslave ovako visoke obljetnice svećeničkoga ređenja uvijek je velikodušna i radosna zahvala Bogu, ali i zahvala brojnim ljudima koji su bili dionici u rastu i dozrijevanju jednoga svećeničkoga života i poslanja. Svi sabrani na ovom slavlju kao jedna velika duhovna obitelj, kao Crkva, želimo se pridružiti našem svečaru u tom činu zahvaljivanja jer 50 godina svećeničkoga života i rada doista je pravi razlog za davanje hvale i slave Bogu“, rekao je vlč. Kvetek.

Na početku mise zlatomisnik je pozdravio sve u crkvi u kojoj je, kako je rekao, prošao mnogo lijepih i sretnih godina, ali i mnogo tragedija. „Danas vas u svetu misu uključujem sve, sve koje sam kao župnik ispratio na vječni počinak, sve hrvatske branitelje koje sam sahranio, naslušavši se dosta plača žena, majki, očeva i djece. Uključujem sve koje sam krstio, vjenčao. Na oltar stavljam i našu domovinu Hrvatsku za kojom smo uvijek toliko žudjeli i dočekali da imamo svoju slobodu. Posebno pozdravljam roditelje koji traže svoju djecu izgubljenu u vrtlogu Domovinskoga rata koji je bio okrutan, težak i krvav. Pozdravljam i hrvatske branitelje koji su nas obranili i stvorili ovu državu da možemo živjeti u slobodi, pozdravljam sve predstavnike Oružanih snaga RH, hrvatske redarstvenike, predstavnike Vukovarsko-srijemske županije i Grada Vinkovaca. Pozdravljam i svoje bivše kapelane, moga današnjega propovjednika vlč. Nikolu Kaurina i novoga doktora znanosti, koji je ovdje bio četiri godine župni vikar – Marka Martića“, rekao je mons. Pranjić.

Istaknuo je da je teško nakon toliko godina boravka u jednome mjestu nešto zaboraviti jer se sjećanja često vraćaju. „U mislima obilazim ulice ovoga grada gdje sam utisnuo svoja stopala koja neće izbrisati ni vrijeme, ni kiše, ni snjegovi“, rekao je zlatomisnik.

Propovijedao je župnik Župe sv. Marka u Trnjanima, nekadašnji župni vikar u Župi sv. Euzebija i Poliona u Vinkovcima vlč. Nikola Kaurin. Podsjetio je da je između mlade mise 9. srpnja 1973. i zlatne mise 9. srpnja 2023. godine prošlo 50 godina. Mons. Pranjić je zaređen po rukama mons. Stjepana Bäuerleina u đakovačkoj katedrali zajedno s još trojicom svećenika. Mons. Pranjić je posljednji svećenik kojega je zaredio biskup Bäuerlein.

„Dobar ste boj bili, vjeru sačuvali te na druge prenijeli, trku do zlatne medalje otrčali i danas je osvojili. Slavimo danas Vaše svećeništvo koje nije Vaša inicijativa. Božji je to dar svetoj Crkvi Katoličkoj utemeljenoj na apostolima“, rekao je propovjednik.

Istaknuo je kako slave i zahvaljuju Bogu vjernici i župljani te Župe. „Gotovo ste cijeli svoj život služili Bogu i ovoj zajednici vjernika u Vinkovcima. Jedan ste od najdugovječnijih župnika, 38 godina služenja u Župi sv. Euzebija i Poliona. Slavimo i zahvaljujemo danas na stotinama onih koje ste krstili, ispovjedili, pričestili, pomazali, vjenčali i na vječni pokoj ispratili, osobito kao vojni i policijski kapelan mnoge poginule branitelje“, rekao je vlč. Kaurin.

Obraćajući se zlatomisniku Pranjiću, rekao je da je zaslužio ljudsku pohvalu na ustrajnosti, unatoč svim zamkama, nevoljama i tragedijama koje je kroz svoje svećeništvo doživio. „Dobili ste i brojna priznanja. Ni njima se ne zna broj, a želimo Vam i ono najvažnije priznanje koje smo po Kristovoj muci, smrti i uskrsnuću dobili – život vječni kao vječno priznanje“, rekao je vlč. Kaurin.

Podsjetio je također i na 26 godina službe dekana Vinkovačkoga dekanata te kako je mons. Pranjić postao sinonim za svećeništvo u gradu i okolici. Zahvalio je i na svim molitvama koje je zlatomisnik molio za svoje župljane i cijelu Crkvu. „Osobito kao kapelan uvijek sam se divio Vašoj pobožnosti prema Majci Božjoj. Nekoliko puta u danu viđao sam Vas kako duboko pobožni, po rukama prebirete, zrnca krunice. Molile se za vas duše u nebu za koje ste Vi molili i svete mise prikazivali“, rekao je propovjednik.

Prisjetio se i propovijedi i govora mons. Pranjića 20. studenoga 1992. godine, kada je gorjela crkva i župni stan. „Bit ću slobodan reći da je to zasigurno jedan od prijelomnih trenutaka Vašega života. Od tada ste sve gledali drugim očima i iz druge perspektive. Zadovoljni na svemu što ste dobili i priskrbili. Vrlo ste skroman i ponizan čovjek. A tko je ponizna srca? Upravo onaj tko zna braniti i svoje i tuđe ljudsko dostojanstvo, čast, istinu, pravdu. Strog, ali mekan. Osjećajan, ali racionalan. Pjesnička duša koja u jednom trenutku prestaje i pisati, ali nikada čitati. Uz krevet je uvijek oficij i knjiga, pobožno duhovno štivo. Doživjeli ste tamu i ‘smrt’ grada kojega ste ljubili, a i danas ljubite. Ali dočekali ste i njegovo ponovno rađanje i građenje, buđenje kao iz nekoga tužnoga i lošega sna. Ponovno ste začuli pjev ptica umjesto granata, smijeh djece i mladih umjesto jauka i plača mnogih majki koje oplakuju svoju djecu. Ponovno ste ugledali zelenilo parkova i ljepote ulica nakon plamena i pepela. Nije Bog nikada dopustio da sluga njegov, iako poput trske stučen bude prelomljen, poput stijenja što tinja bude ugašen sve dok do pobjede i pravde ne izvede pravo i pravicu. A sluga Tadija odgovorio je na tom teškom ispitu vjerom ukorijenjenom u Krista raspeta i uskrsla, ponavljajući u tim najtežim trenucima svoje mladomisničko geslo ‘Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta.’ (Mt 28, 20)“, rekao je vlč. Kaurin.

Također je rekao kako je mons. Pranjić mnogima bio utjeha, ohrabrenje, nada u bolje sutra. Ponavljao je, a prvi put izrekao 1991. godine, na misi polnoćki u vinkovačkoj bolnici, da dobro uvijek mora nadjačati zlo. Prisjetio se kako su mnogi opterećeni i pritisnuti raznim jarmovima i bremenima kod mons. Pranjića dolazili tražeći pomoć i olakšanje. „Rado su kod Vas mnogi pristupali na sakrament pomirenja, svetu ispovijed. S blagošću i krotkošću ste slušali, srcem razumijevali, a jezikom ohrabrivali i opominjali, ali ne osuđujući nikada nikoga, baš poput Krista Dobroga Pastira“, rekao je propovjednik.

„Hvala Vam prečasni Tadija na 50 godina ustrajnosti u svećeništvu. Nije svećenik teško postati. Teško je opstati. Hvala Vam što ste ovom gradu darovali svoj životni vijek. Hvala Vam za svaku riječ utjehe koju ste izrekli u teškim ratnim vremenima, kako vojnicima i braniteljima, tako i njihovim obiteljima. Hvala vam što ste nas 16 kapelana poučili kako biti svećenik koji voli svoje poslanje i ljude kojima je poslan. Hvala Vam na vašoj očinskoj brizi i na svemu što ni izreći ne možemo. Bila vam sretna i 50 puta blagoslovljena ova 50. obljetnica Vašega svećeništva!“, zaključio je vlč. Kaurin.

Nakon popričesne molitve u ime grada Vinkovaca obratio se gradonačelnik Ivan Bosančić, u ime hrvatskih branitelja brigadir Petar Matanović, a u ime Župe Martin Mišković, koji je zlatomisniku uručio i misnicu.

Prije završnoga blagoslova zlatomisnik Pranjić zahvalio je Vinkovčanima. „Ovdje sam proveo život, s vama iz dana u dan, noseći teret teškoga i krvavoga Domovinskoga rata. Posebna hvala pjevačima koji su sa mnom proveli tolike godine proživjevši zajedno mnogo toga lijepoga. Posebna hvala Milosrdnim sestrama Svetoga Križa s kojima sam radio cijeli život. S poštovanjem se spominjem pokojnoga biskupa Bäuerleina. Mene je posljednjega zaredio za svećenika u Đakovu. Sve vas i vaše najbliže neka prati Božji blagoslov i neka vas štiti i čuva Majka Božja. I ono što sam uvijek govorio: Ostanite uvijek vjerni Katoličkoj Crkvi jer da nje nije bilo, ne bi bilo ni hrvatskoga naroda. Ostanite, kao što ste i do sada bili, i dobri i plemeniti, i vjernici, i domoljubi, noseći radost u svome srcu. Posebna hvala župniku Florijanu i župnom vikaru Dominiku Nedeljkoviću za ovo što su mi priredili“, rekao je zlatomisnik Pranjić.

Pjevanje je predvodio domaći Mješoviti pjevački zbor „Sv. Cecilija“ s dirigenticom i orguljašicom Dubravkom Vukovarac. Članovi Udruge „Vinkovački šokački rodovi“ s predsjednikom Zvonimirom Liščićem bili su odjeveni u narodno ruho.

Nakon euharistijskoga slavlja, proslava je nastavljena u župnom dvorištu uz zajednički stol i glazbeni dio u izvedbi Muške pjevačke grupe „Lipa“, čiji su svi članovi i članovi domaćega župnoga zbora.