Na početku, biskup Križić pozdravio je sve koji su došli obilježiti Dan županije te ih pozvao na molitvu za Domovinu i županiju. U propovijedi biskup je istaknuo važnost i veličinu ličkog sina dr. Ante Starčevića. Naveo je kako je on svoje djelovanje usmjerio u nastojanje da se u narodu oživi svijest o potrebi stvaranja neovisne i samostalne Hrvatske. Kako je papa Ivan Pavao II poručio mladima u Solinu: „Ne vjerujte onima koji vam daju laka obećanja. Bez napora i žrtve nema većih postignuća.“ Dr. Ante Starčević je to jako dobro razumio i sam je bio baš protiv tih lakih obećanja, što je životom i pokazivao.

Naglasio je kako su u Antinim govorima uvijek bili Domovina i Bog te je naveo kako je dr. Starčević bio vjernik, ali se nikada nije ustručavao pozvati na odgovornost svakoga tko nije dovoljno davao za Domovinu, stoga se nije libio prozvati i svećenike i biskupe. Njegove riječi jasno pokazuju vrijednosti za koje se zalagao: „Boj se Boga. Čini pravo i nikoga se ne plaši“ i: „Neka se zna da hrvatski narod ima budućnost, a tu budućnost neće određivati Austrija, nego samo Bog i Hrvati.“

Mnogi su, u tom vremenu, iz različitih svojih interesa radili za interese tuđinaca. Izdaje su se često činile radi malih osobnih probitaka. Vidjevši to Starčević upozorava: „Dok budemo imali domaćih izdajnika dotle ćemo imati tuđinske gospodare“. Zbog toga je on zauzeo stav nepotkupljivosti. Biskup je upozorio kako dr. Starčević u svom političkom djelovanju nije htio nikakve privilegije, a novčane poklone je redovito odbijao. U tom smislu je bio uzor i simbol poštenja a živio je i astetski. Tu činjenicu vidimo i u tome da je htio biti pokopan na selu, u Šestinama, a ne u arkadama na Mirogoju. On se poistovjetio s ljudima sela koji su tada bili najobespravljenija kategorija društva. Osjećao je bilo svoga naroda, s njima diše i s njima suosjeća. Imao je nevjerojatnu snagu duha, hrabrost i upornost u borbi za slobodu domovine koja je potlačena, te se ima dojam da bi za taj ideal dao sto života.

Biskup je propovijed zaključio riječima: „Nije dočekao tu budućnost kakvu je želio, ali je u nju živo vjerovao. Ono što je najvažnije: on je postavio čvrste temelje toj ideji slobode i samostalnosti koja je od tada jako zaživjela u biću hrvatskog naroda i postala nezadrživom snagom prema njezinu ostvarenju“ i molitvom za Ličko-senjsku županiju: „U evanđeoskom odlomku smo slušali dio Isusove molitve za svoje učenike, u kojoj moli Oca da ih očuva od Zloga, da ni jedan od njih ne propadne. Mi njega danas posebno molimo da svojim blagoslovom bdije nad našom Županijom i da je čuva od svakoga zla, da svojim svjetlom prosvjetljuje i prati sve odgovorne u našoj Županiji da je uvijek vode u smjeru sve većeg dobra za sve ljude koji obitavaju na ovom prostoru. Amen.“

Misu su s ocem biskupom suslavili svećenici Gospićko-senjske biskupije.

Poslije mise obilježavanje se nastavilo molitvom koju je predvodio mons. Križić te paljenjem svijeća kod Spomenika palim hrvatskim braniteljima i civilnim žrtvama Domovinskog rata kod biste prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana. Nakon toga čelnici su se uputili na svečanu sjednicu Županijske skupštine Ličko-senjske županije na kojoj su uručena posebna županijska javna priznanja.

Obilježavanje obljetnica počelo je ujutro u Velikom Žitniku posjetom Spomen-domu dr. Ante Starčevića, pri kojem je odana počast Ocu Domovine uz polaganje vijenaca na njegovu spomen bistu. Događaj je uljepšao HKUD „Degenija“. Izaslanstvo Županije, Grada Gospića, PU Ličko-senjske i braniteljskih udruga proisteklih iz Domovinskog rata odalo je počast poginulim hrvatskim braniteljima uz molitvu koju je predvodio o. Ante Knežević i polaganje vijenaca te paljenja svijeća kod spomen-križa na gradskom groblju Marije Magdalene.

Na Veleučilištu „Nikola Tesla“ održan je i znanstveni kolokvij „200. obljetnica rođenja oca Domovine dr. Ante Starčevića“.