Koncelebrirali su dijecezanski upravitelj Subotičke biskupije i župnik Župe svetog Jurja mons. Ferenc Fazekas, zamjenik provincijala hrvatske dominikanske zajednice fr. Domagoj Augustin Polanščak, svećenici Subotičke biskupije i redovnici.

U propovijedi biskup Ćurić istaknuo je: „Isus je primijetio kako se čovjek lako zaustavi na izvanjskome te zaboravi da se Bog želi nastaniti ponajprije u samom čovjeku, u njegovu životu i srcu, i da je od svega najpotrebnije sav svoj život osloniti na zajedništvo s Bogom. Zato se kršćanin ne boji budućih vremena. Ne računa s nekim tajnim apokaliptičnim brojevima godina. Štogod nadošlo, krijepi ga oslonjenost na Krista. Život mu je ucijepljen u Kristov život. To je izvor i sigurnost, to je neugasiva radost spasenja koju trajno, s nadom i pouzdanjem, doživljavaju Kristovi vjernici.

U tom svjetlu, drage sestre, i danas doživljavamo vaš život i redovničko posvećenje u krilu velike obitelji sv. Dominika, ugrađene u više od 800 godina povijesti i djelovanja dominikanskoga reda. Snaga redovničkog života i danas, ljudima našeg vremena svjedoči beskrajnu Božju ljubav prema čovječanstvu i njegovu želju da sve privuče k sebi, da sve privede k ‘novosti života’ koja nam je darovana u Kristu i njegovu uskrsnuću. Taj je put, gledajući sv. Dominka, u konkretnim prilikama i potrebama vremena u kojem je živio slijedio i vaš utemeljitelj, fr. Anđeo Marija Miškov kad je na Korčuli početkom 20. stoljeća oblikovao novi, hrvatski ogranak sestara dominikanki, utemeljivši 1905. novu Kongregaciju sv. Anđela Čuvara. Ta će zajednica, i u svojim početcima i kasnije, posebno osjetiti duhovne plodove djelovanja dominikanaca krajem 19. stoljeća u Slavoniji, Srijemu i Bačkoj. Čuli smo to na sinoćnjoj svečanoj akademiji. Za mene, koji dolazim iz Đakova zadivljujuća je spoznaja o ulozi biskupa Josipa Jurja Strossmayera i njegovoj tako snažnoj potpori osnivanju Kongregacije. ‘Smjesta da si se na posao dao, uzdaj se u dragog Boga, tvoja je nakana sveta i rodoljubna’ – podržao je, kako svjedoči sam fr. Anđeo, nakanu utemeljenja nove družbe. A čini se da su nacrti novoga samostana na Korčuli rastrti na Strossmayerovu radnom stolu u Đakovu dočekali i trenutak njegove smrt 1905., ‘pa je valjda to bio zadnji posao što je obaviti htijo kad ga smrtna bolest obori’, zapisao je fr. Anđeo.

Dolazak i djelovanje sestara dominikanki u Subotici uključio je nova gorljiva srca – brojnih svećenika, redovnica i vjernika laika. Nezaobilazan je biskup Lajčo Budanović, njegovo iskustvo s dominikancima u vremenu 2. svjetskoga rata, nakon srednjovjekovnih dominikanskih samostana u Bačkoj njihov dolazak i relativno kratko djelovanje u Subotici, zatim susret s Dominikovom karizmom po glasniku ‘Gospina krunica’ Subotičanke Veronike Vidaković, kasnije s. Male Tereze i za njom brojna sestarska zvanja iz ovih bačkih ravnica te početak djelovanja zajednice u Subotici od 1947. godine, na području ove Župe sv. Jurja, a jedno vrijeme i u Župi Presvetoga Srca Isusova u Tavankutu, gdje se sestre većinom posvećuju poučavanju, katehezi, liturgijskom životu i skrbi za starije i bolesne.

Drage naše sestre! S vama danas velikodušna srca gledamo na 75 godina vašeg dosadašnjega djelovanja u Subotici. Primjećujete kako Božji narod danas s vama i za vas zahvaljuje, za svaku sestru, sva nastojanja i mnoge žrtve. Svoju zahvalnost najprije izručujemo Božjoj providnosti, jer vjerujemo da ‘neće biti izgubljeno nijedno od naših djela koja smo učinili s ljubavlju i da neće biti izgubljena nijedna od naših iskrenih briga za druge, … nijedan velikodušni napor, nijedna bolna strpljivost’ (EG 279).

A za budućnost – opet ‘mirabilia Dei’! Zajedno s vama, drage sestre, pouzdanje, suradnja i otvorenost ‘silnim djelima’ Božje ljubavi. Ona neka vas jača i obnavlja po svojoj volji, snagom i ‘pokretom svoga Duha’ na radost i blagoslov ovoj župnoj zajednici i cijelom gradu, Subotičkoj biskupiji i svima nama.“

U znak zahvalnosti što je sudjelovao na proslavi jubileja dominikanki u Subotici, biskupu Ćuriću uručena je slika od slame s motivom Anđela čuvara.

Dominikanke su na proslavu došle iz Splita, Korčule, Šibenika, Zagreba. Predvodila ih je vrhovna glavarica s. Jakica Vuco koja je pozdravila i zahvalila vjernicima što mole i podržavaju dominikanke već punih 75 godina.

Dominikanke s pouzdanjem u Božju providnost i spremnost na svaki rad 11. svibnja 1947. započinju u Subotici živjeti od svoga rada čuvajući radničku djecu, poučavajući djecu materinskom hrvatskom jeziku i stranim jezicima, a osobitu pozornost su posvećivale poučavanju glazbe i organiziranju župnog mješovitog zbora mladih i poletnih Bunjevaca željnih da svoje glazbene talente utkaju u život Crkve. Svoj apostolat su proširile 1958. godine i na Župu Presvetog Srca Isusova u Tavankutu gdje su vodile župni zbor, sakristiju, katehezu itd.

U znak zahvalnosti, župljani Župe svetog Jurja uručili su časnoj majci Jakici grb Dominikanskog reda, izrađen u tehnici slame, kako bi ju podsjećalo da more nije samo plave boje nego i zlatne, poput klasja bačkih ravni koja čekaju „bile žeteoce“.

U ime grada Subotice redovnicama je čestitku uputio dogradonačelnik Imre Kerna.

Nedjeljnom slavlju prethodila je akademija održana u subotu 12. studenog u župnoj crkvi. Za ovu prigodu priređena je u crkvi izložba starih fotografija o dominikankama koje svjedoče o životu i radu sestara u Subotici i Tavankutu. Svečanu proslavu u Subotici organizirale su dominikanke, Katoličko društvo Ivan Antunović te Župa svetog Jurja. Na proslavi su sudjelovali Katedralni zbor Albe Vidaković pod ravnanjem Miroslava Stantića, orguljaš Kornelije Vizin, gudački kvartet Garden, a za ovu prigodu su nastale nove skladbe koje je skladao Bela Anišić, a napisala s. Blaženka Rudić. Glavni nositelji organizacije bili su s. Nada Ivanković, župni vikar vlč. Tomislav Vojnić Mijatov te župljani.