Budi dio naše mreže
Izbornik

Misa u prigodi Dana grada Vinkovaca

Vinkovci (IKA)

Uoči svetkovine sv. Ilije proroka, nebeskoga zaštitnika Vinkovaca i Đakovačko-osječke nadbiskupije i Dana grada Vinkovaca u središnjoj vinkovačkoj crkvi Sv. Euzebija i Poliona, u nedjelju 19. srpnja misno slavlje predvodio je domaći župnik mons. Tadija Pranjić. U molitvu je uključio sve pokojne žitelje grada Vinkovaca te sve poginule i nestale u obrambenom Domovinskom ratu.

U uvodu je podsjetio kako štovanje sv. Ilije na ovim prostorima seže u daleku prošlost. „Sama crkva na Meraji govori o tome da je već u 11. stoljeću njegovo štovanje ovdje bilo nazočno. Ono se proširilo i po cijeloj Hrvatskoj, i posebno po Bosni i Hercegovini“, rekao je župnik. Pozdravio je gradonačelnika Vinkovaca Ivana Bosančića, njegova zamjenika Gabrijela Šokičića, djelatnice i djelatnike Gradske uprave, vijećnice i vijećnike Gradskoga vijeća Vinkovaca, članove Vinkovačkih šokačkih rodova odjevenih u narodno ruho te zapovjednika Javne vatrogasne postrojbe Vinkovci Antuna Jelića, postrojbe koja se grčevito borila da u Domovinskom obrambenom ratu spasi crkvu kako ne bi izgorjela. „Da nije bilo vatrogasaca, crkva bi izgorjela, i sva se urušila. Uvijek sam im zahvalan, kao i blagopokojni biskup Ćiril Kos jer su se borili do ujutro da ne bi vatra zahvatila krov, a toranj je već bio srušen, zvona su pala, vatra je tinjala, oni su ostali ovdje cijelu noć dežurni, jer su ovu crkvu voljeli. U njoj su mnogi vjenčani, krstili su svoju djecu, i to je jedna posebna povezanost“, rekao je mons. Pranjić, i dodao: „Molimo se danas da nam Bog pomogne i da nas sačuva od koronavirusa koji je u posljednje vrijeme pokucao na vrata Slavonije“.

U homiliji je, tumačeći evanđelje za 16. nedjelju kroz godinu, mons. Pranjić rekao kako je Isus posijao prvu dobrotu, prvu ljubav, prvo milosrđe u ljudskoj civilizaciji, prema svakom čovjeku, i time je htio da ta ljubav i dobrota, ostanu uvijek u srcima ljudi. „Ako gledamo povijest Katoličke Crkve, onda je ona upravo nastojala ostvariti ono što joj je bilo posijano u dušu i srce, i u lijepim, i u teškim vremenima, u kojima se kroz dvije tisuće godina uvijek borila za čovjekoljublje, dobrotu, borila se protiv mržnje koja je bila često puta tako velika i žestoka među narodima, borila se uvijek za ljubav, za ono što joj je Krist usadio, od apostolskih vremena do danas, u njezino srce. I zato je i opstala. Ona je bila najjača u trenutcima povijesti kada je ostvarivala ono sjeme dobrote koje je ubačeno u njezino srce, kada je prolazila Zemljom, čineći dobro. Ima li išta ljepše izgovoreno da je ono sjeme, koje je usađeno u našu dušu i srce, donijelo ne samo jednostruki, nego i stostruki plod, od onoga što su mnogi možda očekivali? Ali isto tako moramo biti svjesni da čovjek koji sije pšenicu ne nada se da će uz pšenicu izrasti i kukolj, tako da stalno postoji jedna borba, od Isusova vremena, do dana današnjega, između dobra i zla. I to je činjenica, i to je povijest pokazala, a Crkva je bila uvijek ona koja je bila na strani dobra, na strani istine i pravde, na strani čovjekoljublja i milosrđa, na strani praštanja protiv bilo kakve mržnje unutar obitelji, među narodima“, rekao je mons. Pranjić. Istaknuo je kako ne treba ići daleko u povijest, „kada smo i mi sami, kao narod, osjetili jednu stravičnu mržnju prema nama Hrvatima, i osjetili svu patnju i bol kroz koju smo prošli, i što su nam sve učinili, i koliko je tu mržnje bilo nazočno. Ali mržnja nikada nije imala budućnost. Samo su dobrota, ljubav i praštanje imali budućnost, a to je znak kada je sjeme Isusove Riječi, koje je usađeno u našu dušu i srce, najprije od naših roditelja, a kasnije i od onih koji su nam pomagali, donijelo plod. Nije ga ugušio ni kukolj, niti spržilo sunce“.

Mons. Pranjić poručio je da treba ustrajati na putu dobra, iako to nije uvijek lagano. „Teško je oprostiti. Kako je jednoj majci bilo oprostiti kada su joj ubili dvojicu sinova ili onim roditeljima koji su pomrli, a da ne znaju gdje su im grobovi djece? Postoje oni koji su u vrijeme rata zgazili sve konvencije, dok su naši liječnici u vinkovačkoj bolnici, a ja sam svjedok, radili svoj posao, dosljedno etici liječnika bez obzira o kojoj se osobi radilo, o kojem se vojniku radilo. To je znak da je sjeme dobrote u njihovu srcu, da ih nije zahvatila mržnja prema onima koji su nama načinili toliko zla. Isus je rekao: ‘Pustite neka i kukolj i pšenica rastu zajedno. Doći će čas kada će se razdvojiti kukolj od pšenice.’ Kada dođe vrijeme žetve, zlo će otići na jednu stranu, a dobrota i ljubav ostat će, i trajat će vječno. Tako neka bude i u našem gradu Vinkovcima. Neka ovdje vlada dobrota i ljubav, nikakva mržnja, nego ono što nam je usadio Isus. Ostanimo tome dosljedni“, poručio je mons. Pranjić.

Na misi je pjevao domaći Mješoviti pjevački zbor „Sv. Cecilija“ pod vodstvom i orguljašicom Dubravkom Vukovarac.