U obredu pranja nogu kojim se podsjeća na to kako je Isus oprao noge apostolima na Posljednjoj večeri dajući im primjer sebedarja i poniznosti, biskup je oprao noge dvanaestorici vjernika koji predstavljaju cijeli Božji narod. Ove godine to su bili Miho Lobrović, Tomislav Šiljić, Oskar Jeljenić, Niko Caput, Tonći Matijašević, Vicko Bačić, Ivan Jaković, Pero Mrnarević, Zdravko Prohaska, Maro Radović, Tonći Moretti i Jakša Zupčić.

„Svi smo oko Isusa i želimo ga zamoliti da i mi prepoznamo njegovu ljubav u našim životima, da ga slijedimo i prepoznamo kao Učitelja i Gospodina. Ako je on činio geste i čine ljubavi, i mi smo na to pozvani“, kazao je biskup uvodeći u euharistijsko slavlje.

U propovijedi je podsjetio na tekstove koji opisuju ono što se dogodilo na Veliki četvrtak s naglaskom na ustanovu euharistije. Dajući apostolima poruke i preporuke, Isus pokazuje beskrajnu ljubav prema njima. „Isusov život je sažet u glagolu ljubiti. Cijeli je Isusov život bio ljubav“, naglasio je dubrovački biskup te nastavio govoriti o gesti pranja nogu koja je učenike morala iznenaditi i koju nisu u tom trenutku mogli do kraja razumjeti.

„Isus je u odori sluge. I nije lako povjerovati da je onaj koji je u odori sluge naš Bog. Mi i dalje zamišljamo Boga kome se služi, pred kojim se moramo pokloniti. Umjesto toga ovdje se nalazimo pred novim licem Božjim koji postaje sluga čovjeku“, rekao je biskup i dodao kako je to uzdrmalo mentalitet učenika na Posljednjoj večeri i to kako nije lako prihvatiti. „U Isusovom licu vidimo Boga koji je ljubav i koji je sluga čovjeku“, nastavio je biskup objasnivši kako služenje čini da se ne osjećamo samodostatnima i to nas malo ponižava jer bismo htjeli biti sami sebi dovoljni. Bog nas je stvorio potrebnima dara drugih i bez drugih ne spoznajemo sebe, dodao je.

„Logika u koju Bog želi da uđemo je logika besplatnog služenja, besplatnog davanja i bezuvjetne ljubavi“, pojasnio je biskup Glasnović te protumačio Ivanov pogled na Isusov život. Sadržaj izvješća o pranju nogu sažeo je riječima: „Dopustimo biti prožeti, pa i kroz patnju, Isusovim božansko-ljudskim činom ljubavi kroz koji se događa čovjekovo očišćenje i oslobođenje.“

Također je naveo razmišljanje don Tonina Bella o „Crkvi pregače“ kao i misli sv. Augustina o bratskoj ljubavi po primjeru Gospodina.

S biskupom su misu suslavili generalni vikar mons. Ivica Pervan, katedralni župnik don Marin Lučić i don Slavko Grubišić, a asistirao je đakon don Petar Markić. Liturgijsko pjevanja predvodio je Mješoviti katedralni zbor. Nakon pjevanja Slave zvono u crkvi je zavezano i neće zvoniti do Vazmenog bdjenja. U procesiji nakon mise hostije posvećene na misnom slavlju prenesene su na pomoćni oltar koji simbolično predstavlja Kristov grob i od tih čestica vjernici će se moći pričestiti na Veliki petak.