Na početku homilije mons. Jelenić podsjetio je da s Misom večere Gospodnje započinje slavlje Vazmenog trodnevlja. Slavljem Isusove posljednje večere spominjemo se ustanovljenja Euharistije. Na posljednjoj večeri Isus je izgovorio veliku zahvalnu molitvu Bogu svome Ocu. Nema zajedništva bez zahvaljivanja. Isus je znao da je došao njegov čas da prijeđe s ovoga svijeta k Ocu. On je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio, tako da je odlučio život svoj dati za njih, naglasio je mons. Jelenić.

Time nam otkriva što se ostavlja onima koje ljubimo. Kada nekoga darivamo, pa makar i malim darom, dajemo mu nešto što je simbol naše ljubavi. Uvijek treba predati sebe u svemu što se čini, treba predati istinsku ljubav, vlastiti život, ugraditi u drugoga sve što jesmo i nosimo u duši. Zato Isus ne ostavlja ništa svojim učenicima osim svoje ljubavi, sebe samoga. Gospodin Isus daje samoga sebe u otajstvu euharistije. Predaje se na naše spasenje. Kako je Isus služio nama tako smo i mi pozvani služiti jedni drugima.

Govoreći o predanju svoga tijela, “Ovo je moje tijelo za vas“, Isus nam pokazuje kako smisao života nije da čovjek sebi sve podredi i živi za sebe. Pravi smisao života je da živimo ljubeći Boga i bližnje, da sebe stavljamo u Božje ruke. Smisao života je u davanju, u darivanju sebe iz ljubavi. Onaj tko iz ljubavi sebe daje i predaje, taj već ovdje na zemlji ima svoj mir, svoju radost i potpuno ispunjenje života.

Ponekad su životne prilike, strašne, gotovo nepremostive, ali imamo Krista koji do krvi ostaje vjeran.  Nije nam jamčio da ćemo biti pošteđeni kušnje, ali nam uvijek jamči svoju milost i svoju ljubav. Ne bojmo se, i Krist je trpio, trpeći mi postajemo dionici njegovih patnji, pobjede i njegova uskrsnuća. Isus kao posljednji sluga pere noge svojim učenicima. Dok su se apostoli pitali što bi to trebalo značiti, Isus im tumači, ako ja, Gospodin i Učitelj, vama oprah noge, trebate i vi jedni drugima prati noge. Primjer sam vam dao da i vi činite što ja vama učinih. Prati noge znači ponizno služiti svojim bližnjima. Bila je to zadnja pouka koju je Isus učenicima ostavio prije smrti.

Čovjek govori ono što smatra najvažnijim baš u onom trenutku kada zna da odlazi, da umire. Isus, kao svoju oporuku govori svojim učenicima, i svima nama: ponizno služite jedni drugima, Krist je najviše učinio onda kada je sama sebe posve predao. Duboki smisao ljudskoga života jest služenje. Dobra djela, prikazana kroz simbol pranja nogu, najveće su i nepropadljivo blago. Zato činimo dobro, budimo na usluzi, služimo jedni drugima.

U Isusovu svjetlu služiti ne znači robovati, služiti znači ljubiti, činiti Božji posao, biti najbliži pravoj ljudskoj naravi koju je stvorio Bog. Isus se daruje u euharistiji i poziva i nas da se darujemo jedni drugima, da služimo jedni drugima baš onako kao što on služi nama. Nakon što je Isus očitovao svoju poniznu, sebedarnu ljubav, uputio je učenicima vrlo jasan poziv, „ovo činite meni na spomen“. Pozvao ih je da čine to što su doživjeli, što su od njega primili, a primili su oproštenje grijeha i primjer poniznosti. Primili su i najuzvišeniji dar u njegovu predanju tijela i krvi, u prilikama kruha i vina, pri samom blagovanju večere. Krist je došao na svijet da služi svome ocu, ali i da život svoj dade za grešno čovječanstvo, da se potpuno stavi u službu slabih, siromašnih i grešnika željnih spasenja, zaključio je mons. Jelenić.

Nakon mise bio je klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom.