Biskup je misu predvodio uz suslavlje kancelara biskupije mons. Sergija Jelenića, katedralnog župnika vlč. Mladena Pranjića i katedralnog župnog vikara vlč. Boška Čatlaka. Biskup Štironja je započeo propovijed pozivom na zahvalnost Bogu za „beskrajni dar Presvete Euharistije po kojoj nam se Isus darovao u otajstvu Tijela i svoje Krvi. Tako smo po Božjoj riječi dobili utjehu i orijentir a po Euharistiji hranu i snagu za životne borbe“.

Govoreći o snazi Crkve koja proistječe iz liturgije, biskup je upozorio: „Ako smo izgubili snagu za prakticiranje vjere onda je prvotni razlog to što ne sudjelujemo, ne idemo na to beskrajno vrelo koje nam nudi svježinu i snagu. Ako čovjek redovito ne konzumira hranu i tekućinu, tijelo gubi snagu i vitalnost, brzo se umori i pada u kolaps. Tako se događa i s duhovnim snagama. Ako ne crpimo snagu na Izvoru života, slabi naša vjere i uopće životno oduševljenje, gubimo snagu za svakodnevne životne borbe. Želimo li, dakle, popraviti svoje snage, podići se i izaći iz raznih mlitavosti i depresija, valja nam se trgnuti, vratiti se Božjoj riječi i svetim otajstvima, tim liturgijskim izvorima koji su srce Crkve i izvor životne snage za naše duše“.

Dok se ljudi brinu za materijalnu ostavštinu koju ostavljaju svojim nasljednicima a koja je prolazna i ostaje na zemlji, Isus se pobrinuo i ostavio nam duhovnu, neprolaznu baštinu, koja nas prati u vječnost, rekao je biskup.

Biskup je podsjetio na pismo koji je pozvao vjernike svoje biskupije na molitvu za obitelji i duhovna zvanja te ponovno naglasio važnost i ljepotu sakramenta svetoga reda. Posebno je naglasio vrijednost čašćenja Presvetog Oltarskog Sakramenta izvan mise. Podsjetio je na Encikliku pape Ivana Pavla II., De Eucharistia, u kojoj ovaj sveti papa govori o vrijednosti Euharistijskog klanjanja: „Lijepo je zadržati se u društvu s njim (tj. s Isusom), privinuti se na njegova prsa poput ljubljenog učenika (usp. Iv 13,25), biti dotaknuti beskrajnom ljubavlju njegova srca … Ako se kršćanstvo treba, u naše vrijeme, osobito isticati ‘umjetnošću molitve’, kako ne osjetiti obnovljenu potrebu dugo se zadržati, u duhovnom razgovoru, u tihom klanjanju, u stavu ljubavi, pred Kristom prisutnim u Presvetom oltarskom sakramentu?“ (br. 25).

Pozvavši nazočne da se ne umore dolaziti na misu, da se ne umore prakticirati euharistijsko klanjanje, biskup Štironja je rekao: „Mi svećenici upravo tu pred Presvetim oštrimo teologiju i teološku misao. Teologija koja nije izgrađena na koljenima, prazna je i bez života. Možda bi se moglo reći da je umno dotjerana ali ne koristi puno jer joj Duh Sveti nije dao živost i snagu“.

„Sve vas, stoga, pozivam da se ne bojimo i da se ne ustručavamo pred Živoga Boga u Presvetoj Euharistiji donijeti svoje svakodnevne vjerničke i ljudske potrebe. Pozivam vas da svi skupa razvijamo ovu pobožnost prema Presvetoj Euharistiji. Budite u tomu desna ruka svojim svećenicima. Zavolimo tu duhovnost i pobožnost koja nas sjedinjuje s Kristom, približava Kristovu Srcu i koja nam kao Izvor daje snagu za životne borbe kojih zasigurno ne manjka u našoj svakodnevnici“, zaključio je biskup Štironja.

Po završetku euharistijskog slavlja biskup je, u procesiji s koncelebrantima, prenio Presveti Oltarski Sakrament u bočnu kapelu Svetoga Križa koja se nalazi na ulazu u baziliku s desne strane. Zajedno s vjernicima, biskup i koncelebranti zadržali su se u adoraciji. Upravo se u toj kapeli svakoga petak održava cjelodnevno klanjanje, na koje se redovito dolazi oveća grupa vjernika, što je biskup u homiliji spomenuo i pohvalio, izvijestila je Porečka i Pulska biskupija.