Misa Večere Gospodnje u sarajevskoj katedrali

Suslavilo je 13 svećenika među kojima su bili savjetnik Apostolske nuncijature u BiH mons. Amaury Medina Blanco i generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić. Redovnice različitih kongregacija, bogoslovi i vjernici pobožno su sudjelovali misi tijekom koje je liturgijsko pjevanje animirao Katedralni mješoviti zbor „Josip Stadler“ pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića, a asistirali su bogoslovi Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa pod vodstvom vlč. Ivana Rake.

Nakon što je otpjevan himan „Slava Bogu na visini“, zazvonila su sva zvona, a nakon toga više neće zvoniti sve do Mise bdijenja u uskrsnoj noći. Propovijed je uputio nadbiskup Vukšić. „’Došao je njegov čas’. Draga braćo i sestre, s tih nekoliko riječi gotovo da se svaki put na današnji dan uvečer zaledi zrak. Uozbilje se sva lica upravo zato što je došao njegov čas. Znao je, kaže sveti tekst, znao je i ostao da bude svjedok ljubavi i poslanja, poslušan volji Božjoj i primjer za nasljedovati svim svojim učenicima do dana današnjega, do ove večeri i nas ovdje okupljenih. Ovom misom sjećamo se te večeri. Ovo je spomen na tu večer. Istovremeno ovom Svetom misom ponavljamo dobrim dijelom sadržaj te večeri. Tako je ona, kao što se često u mislim molitvama i u teološkim raspravama kaže, i spomen i čin. Sjećamo se toga kad je On znao i ostao i ponavljamo ono što je On tada uradio. A zajedno sa svojim učenicima slavio je prvo euharistijsko slavlje, predvodio je prvo Svetu misu na koncelebrirani način i samim time ustanovio one koji će vršiti ono što svaki put, kad ponavljamo ovaj euharistijski sadržaj na način slavlja, kažemo: Ovo činite meni na spomen, citirajući njega, a onda od tada pa do dana današnjega izvršavajući njegovu volju događa se svaki put iznova ne samo sjećanje na onu večer nego iznad svega sadržajno ponavljanje one večere“, rekao je nadbiskup Vukšić.

„Posljednja večera, kako je nazvan taj događaj, pretvorila se zapravo u početak. Ona je posljednja samo u povijesnom smislu, na fizički način ali je u vjerničkom, u teološkom, u božanskom smislu početak Isusove trajne prisutnosti na euharistijski način. I koliko god je u povijesnom smislu istina da je ona posljednja večera još je više i snažnija vjernička, vjerska, teološka, božanska poruka da je ta njegova posljednja večera u povijesti zapravo početak njegove trajne prisutnosti, odnosno, u određenom smislu nastavak njegove prisutnosti, ne više u onom obliku kojemu je postojao do tih dana na ovoj zemlji nego na euharistijski način. Tako je, zapravo, ovo što nam se događa večeras i s čime započinjemo ovih nekoliko dana blizine s Isusom, koji će biti osuđen i uskrsnuti, zapravo srce cijele liturgijske godine“, pojasnio je vrhbosanski nadbiskup.

„Pashalno trodnevlje, osim što je u kalendarskom smislu petak i subota i nedjelja, u vjerničkom smislu je zapravo smrt, pokop i uskrsnuće. Isusova smrt, Isusov ostanak i boravak u grobu i Isusovo uskrsnuće jesu trodnevlje, tri dimenzije istoga Isusa na pashalni način. I mnogo je važnije voditi računa i stalno razmatrati o ovom dubokom vjerničkom, teološkom značenju petka i subote i nedjelje. Oni su pashalni ne zato što su petak i subota i nedjelja, nego zato što je to dan raspetoga Isusa koji ljubi, zato što je to dan pokopanoga Isusa koji će uskrsnuti i otvoriti početak kao prvina usnulih da svi koji su usnuli i koji će usnuti poslije Njega dožive svoje uskrsnuće kad se On ponovno vrati na ovaj svijet. To je razlog, draga braćo i sestre, što svaki put, nakon što za vrijeme svetoga Euharistijskog slavlja, izgovorimo riječi ustanove Euharistije, svi zajedno kličemo: ‘Tvoju smrt, Gospodine, naviještamo Tvoje uskrsnuće slavimo i Tvoj slavni dolazak iščekujemo’“, rekao je.

Na kraju misnog slavlja, poslije popričesne molitve, nadbiskup Vukšić je u svečanoj procesiji prenio Svetotajstvo i pohranio ga u pokrajnjoj lađi. Poslije kađenja nastavljeno je klanjanje pred Presvetim u tišini, a oltar je ogoljen, izvijestila je KTA.