U toj misi obnavljaju se neka od najvećih kršćanskih otajstava: ustanova euharistije, svećeničkog reda i Gospodnje zapovijedi o bratskoj ljubavi. Misu je predvodio vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj Jure Bogdan. Koncelebrirali su biskupski vikar za pastoral MORH-a don Slavko Rajič i generalni vikar Vojnog ordinarijata Ilija Jakovljević koji je i izrekao prikladnu propovijed.

U propovijedi je mons. Jakovljević istaknuo kako je ovo slavlje ujedno prigoda za zahvalnost i molitvu za svećenike koje je Bog pozvao, posvetio i postavio u službu svome narodu.

Polazeći od prvoga čitanja iz Knjige Izlaska, protumačio je kako je srž pashalnog slavlja u spomenu – „taj dan neka vam bude spomendan“ – istaknuvši da se ne radi tek o obredu, nego o živom sjećanju na Božje oslobođenje. Pasha, slavljenja u pripravnosti i žurbi, simbolizira započeti, ali još nedovršeni hod prema obećanom ispunjenju. U tom kontekstu pashalna žrtva zadobiva dublje značenje kao predslika konačnog oslobođenja od grijeha.

U svjetlu novozavjetne objave, mons. Jakovljević podsjetio je na riječi sv. Pavla iz Prve poslanice Korinćanima koje prenose Isusovu ustanovu euharistije: „Ovo je tijelo moje – za vas… Ovo činite meni na spomen.“ Krist daruje samoga sebe kao hranu, pozivajući i svoje učenike na potpuno darivanje vlastitoga života. Istaknuo je nerazdvojivu povezanost između euharistije i zajedništva Crkve: bez unutarnjeg jedinstva i istinske ljubavi, slavlje Gospodnje večere gubi svoju puninu i postaje isprazni obred.

Mons. Jakovljević upozorio je i na suvremenu opasnost reduciranja uskrsnog slavlja na vanjske običaje i materijalnu dimenziju, istaknuvši kako nema pravog Uskrsa bez sudjelovanja u misi i primanja pričesti. Istaknuo je potrebu za autentičnim kršćanskim svjedočanstvom koje proizlazi iz stvarne prisutnosti Krista u euharistiji: „Više ne živim ja, nego Krist živi u meni“ (Gal 2,20).

Tumačeći evanđeoski izvještaj o pranju nogu, mons. Jakovljević istaknuo je kako ta gesta predstavlja vrhunac Isusove ljubavi i poniznog služenja. Isusova smrt prikazana je kao prijelaz Ocu – čin ljubavi koji se očituje u potpunom darivanju sebe. Pranje nogu postaje trajni poziv na služenje drugima, ali i na prihvaćanje činjenice „da nas Krist prvi služi i spašava bez naših zasluga.“

Posebno se osvrnuo na Petrovu reakciju, primijetivši kako čovjek često teško prihvaća Božje služenje i milosrđe. Isusove riječi: „Ako te ne operem, nećeš imati dijela sa mnom“ tumače se kao poziv na otvorenost Božjoj milosti, osobito u sakramentu pomirenja. Rekao je kako se kršćanski život ne dijeli prema težini grijeha, nego prema snazi ljubavi: odlučujuće je koliko čovjek ljubi.

Zaključno, mons. Jakovljević istaknuo je Isusovu zapovijed: „Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih“, pozvavši vjernike na međusobno poštovanje, služenje i darivanje života. Poseban naglasak stavio je je na molitvu za svećenike, kako bi se svakodnevno suobličavali Kristovu svećeništvu, te na važnost zajedništva u ljubavi koje se očituje kroz molitvu i služenje.

Na kraju propovijedi izrekao je meditativnu molitvu u kojoj se razmatra Kristova ljubav očitovana u Posljednjoj večeri, uz ponizno priznanje vlastite nedostojnosti i molbu za očišćenje od grijeha, dar ljubavi i sposobnost prepoznavanja Krista u euharistiji i bližnjima.