Budi dio naše mreže
Izbornik

Misa za žrtve s Dakse u Dubrovniku: Sloboda bez ljubavi je ropstvo

Dubrovnik (IKA)

U crkvi Manje braće u Dubrovniku večernju misu za Dubrovčane ubijene bez suđenja 25. listopada prije 76 godina na otočiću Daksi pokraj Dubrovnika, predslavio je gvardijan fra Veselko Grubišić.

Među stradalima na Daksi bilo je i sedam svećenika. U vremenima kad se o ovome svemu nije smjelo govoriti večernja misa u franjevačkoj crkvi u Dubrovniku na obljetnicu stradanja bila je mjesto molitve i tihog spomena na sve njih, a to je ostala i kasnije.

Na početku mise gvardijan Grubišić prisjetio se svih ubijenih žrtava – među njima i velikog broja svećenika i bogoslova koji su ubijeni radi ideologije koja je htjela uništiti Crkvu i one krajeve u kojima je kršćanstvo bilo najizrazitije. Pozvao je vjernike da se u molitvama sjete svih njih, te da se mole Gospodinu da sve ojača da bi mogli živjeti ono što Krist naučava.

U uvodnom dijelu propovijedi predslavitelj je naglasio da misu slave iz dva razloga. Prvi je svakako da ispunimo svoju vjerničku dužnost da kao zajednica zahvalimo Bogu za njegovu ljubav prema nama, da osjetimo da nas voli i prihvaća onakve kakvi jesmo, dobri i manje dobri, kazao je. „Drugi razlog je također povezan s ljubavlju prema bližnjemu i onima koji s nama više nisu ovdje, ali su i dalje u našim mislima. Posebno mislimo na one koji su na današnji dan prije 76 godina mučki ubijeni, na Daksi pored našeg lijepog Dubrovnika, koji se uvijek dičio i slavio djela o slobodi. Kada sve saberemo i oduzmemo onda ćemo spoznati da je sloboda bez ljubavi zapravo ropstvo“, ustvrdio je gvardijan.

Osvrćući se na podnaslov pročitan u novinama iz tog vremena „Sloboda je ponovo došla u Grad“, gvardijan se prisjetio kako su samo nekoliko dana iza toga bez suda, bez dokaza o bilo kakvim zlodjelima mučki ubijena pedeset tri istaknuta građanina ovoga grada, grada slobode, i među njima 7 svećenika. Svi su pred smrtni čas, prema pričanju svjedoka, zapjevali „Tebe Boga hvalimo“, kazao je i dodao kako se tako nekada i u rimskim arenama pjevali kršćani onoga vremena prije mučeništva. „Pjevati u čast Bogu – to je bio jedan odgovor na nepravdu. Molitva ljubavi prema Bogu – kao odgovor na mržnju“, objasnio je.

Za ove i sve ostale žrtve rata i poraća kao vjernici dužni smo moliti za spas njihovih duša, a sud mi kršćani prepuštamo Bogu koji je samo milosrđe, koji daje da sunce grije i nad dobrima i zlima, da je njegova ljubav jednaka prema svim ljudima jer smo djeca Božja, nastavio je propovjednik.

Govoreći o ljubavi, koja je spomenuta u više navrata gvardijan je dodao da je ona misao vodilja, da je osnovni odnos prema Bogu i čovjeku ljubav. Ljubavlju se ispovijeda vjera u Boga i čovjeka. Kroz ljubav se poznaju i Bog i čovjek više nego kroz bilo koju drugu stvarnost u ovome svijetu. Čovjek se kroz ljubav nanovo rađa. Svi pokušaji da se svijet preobrazi bez ljubavi nisu uspjeli. Sve ostaje kao jedna teorija ili ideologija. Ljudi se mogu prepoznati kao prijatelji i kao bližnji samo kroz ljubav. Ljubav sprečava da se ne ode u iluziju u odnosu prema čovjeku i u odnosu prema Bogu.

Čini nam se ponekad da smo više skloni slušati zakone i zapovjedi raznih vrsta, što je potrebno, nego poslušati ljubav. „Kao da smo postali revniji poslušati nego ljubiti, kao da je ljubav potisnuta iz našega života kao što smo potisnuli i istinu, a istina je Bog“, primijetio je propovjednik. Sveti Pavao je često naglašavao ljubav u slobodi. Tko ljubi ostvaruje humanost i ostvaruje sva ljudska prava, tko ljubi ostaje sretan i postaje ostvaren čovjek. Bog je ljubav, a tko ljubi poznaje Boga. A tko poznaje Boga poznaje i čovjeka. Takav neka bude naš životni put a to je da ljubimo i praštamo, zaključio je gvardijan Grubišić.

Slavlje je pjesmom pratio zbor Male braće. Na misi su sudjelovali i članovi Udruge Daksa 1944./45. koja je u prijepodnevnim satima organizirala i spomen na stradalnike ispred spomen-obilježja na otoku Daksi. Zbog epidemiološke situacije na Daksu je išao manji broj osoba, a molitvu je predvodio gvardijan Grubišić.