Na početku misnog slavlja otac biskup uputio je sestrama, rodbini s. Marije i vjernicima izraze sućuti, i zahvalio joj je za molitve i žrtve koje je utkala u život Zagrebačke nadbiskupije, osobito u život svećenika.

„Rađanje i umiranje dva su trajna procesa koji se izmjenjuju u nepostojanom tijeku ovog našeg vremena. I dok nas rađanje raduje zbog dara novog života, dotle nas umiranje rastužuje zbog gubitka istih“, kazao je.

„Ovdje nad tijelom preminule s. Marije, sve bi naše ljudske riječi zvučale potpuno prazno, a mi bismo stajali u svojoj tjelesnoj nemoćnosti, da smo sami. Ali nismo sami. S nama je stalno u vjeri Isus Krist. Njegove riječi: ‚Ja sam Uskrsnuće i život…Tko živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada‘ (Iv 11, 25 – 26), ohrabruju nas, tješe i daju nepokolebljivu nadu u trenucima rastanka od dragih osoba. Kad s Kristom umiremo, s njime i ustajemo na vječni život. To je nada i pouzdanje koje imamo u Boga. Tako i u psalmu čitamo: ‚Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer Ti si sa mnom…‘ (Ps 23, 4).“

„To je duboki izričaj vjere, izrečen već u Starom Savezu, ali to je izričaj i naše vjere i sigurnost u naše uskrsnuće. Mi nismo slučajno na ovoj zemlji. Imamo jasan cilj pred sobom i smisao svojega postojanja: Boga, koji je naše počelo i u kojega konačno uvire rijeka našega života. Samo pod perspektivom Vječnosti, samo pod perspektivom Uskrsnuća, sve što činimo ima smisla, a ponajviše samo pod tim vidom, ima smisla redovnički život, život zavjetovanih sestara. Jer, kad ne bi bilo Uskrsnuća, njihov bi život bio bez svrhe. Ali upravo Kristovo Uskrsnuće daje nam razlog, nevjerojatno snažan i moćan razlog za ovakvu odluku. Tako za nas kršćane smrt postaju vrata Vječnosti, novo rođenje, život u Duhu…“, rekao je između ostaloga biskup Gorski.

Potom je u nastavku nadahnute propovijedi govorio kako svi putujemo kao braća i sestre u Očev dom, i da Bog ima za svakoga od nas svoj put i svoj poziv, mada različit, ali svaki taj put i poziv vode do cilja, do Boga Oca koji nas čeka raširenih ruku. Isto tako, rekao je da je Bog pozvao i s. Mariju na poseban put nasljedovanja Isusa Krista, u Zajednici sestara u Stepinčevom Karmelu.

„Tu je postala istovremeno i službenica Gospodinova i službenica sestrama. Naime, u sebi je, na neki način, spojila dva oblika života: i akciju i kontemplaciju; zauzeti rad za dobro Zajednice i meditativno poniranje u dubine Božje. Kao vanjska sestra radila je poput Marte, brinući se za mnogo toga što je Zajednici trebalo… Kao da je sv. Josip u njezinom imenu: s. Marija od sv. Josipa, znakovito obilježio taj način života i njezinu skrb istovremeno u molitvi i razmatranju, poput Marije, koja je izabrala onaj dio koji joj se neće oduzeti.“

„Slušala je Isusov glas i njegov poziv na savršenost. Prihvaćanjem vječnih zavjeta s. Marija je na savršeniji način započela svoj život suobličenosti Isusu Kristu… Isusu čistom, siromašnom i poslušnom…“, naglasio je među inim mons. Gorski i završio zahvalom s. Mariji za njezine molitve i žrtve, s uvjerenjem da se već našla sa svojim Zaručnikom Isusom Kristom koji joj je uzvratio ljubav za ljubav.

Uz biskupa suslavitelji su bili preč. gospodin Zvonko Vuković, domaći župnik, don Stjepan Bolkovac, SDB, ravnatelj na zagrebačkoj Knežiji, braća karmelićani o. Srećko Rimac, magistar bogoslova, o. Stjepan Vidak, prior u Remetama, o. Ivan Pleše iz Remeta i bogoslovi karmelićani br. Ivan Pavao Paro, br. Alojzije Mihelić, br. Željko Bezić. Posluživali su ministranti, a čitali Tomislav Skender, Lea i Luka Balaško.

Čuvarice svetišta pratile su liturgiju svojim skladnim pjevanjem pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, a sprovodni obredi završili su pjesmom Majci Božjoj Salve Regina.

U nedjelju, 5. srpnja 2020., s. Marija zatvorila je svoje oči Zemlji, a otvorila ih je na Nebu. Stigla je u vječni Karmel. Svoj put do cilja započela je rođenjem 23. prosinca 1939. godine, u Oštroj Luki-Bok, a krštena je drugi dan, na Badnjak. Vjerski odgoj i sakramente primila je u svojoj obitelji i u svojoj župi Imena Marijina. Na Božji poziv, spremno je odgovorila, i nakon prvih godina formacije, započela je novicijat na Malu Gospu 1969. godine, u Stepinčevom Karmelu u Brezovici. Tu je položila i svoje prve zavjete isto na Malu Gospu 1971. godine, kao i doživotne vječne zavjete, 4. rujna 1977. godine. Bila je tiha, požrtvovna, vedra, šutljiva, hrabra i duhovita sestra. Sada nas zagovara pred Licem Svevišnjega.