Suslavili su umirovljeni varaždinski biskup Josip Mrzljak, svećenici središnjih biskupijskih ustanova, nekolicina biskupijskih svećenika te umirovljeni svećenik Zagrebačke nadbiskupije mons. Ivan Miklenić.

Na početku mise mons. Radoš pozdravio je svećenike i vjernike te poručio: „Večeras smo se okupili u našoj katedrali kako bismo obilježili 18. obljetnicu smrti prvog varaždinskog biskupa Marka Culeja. Njegovo geslo bilo je ‘Život i mir’. Tim geslom biskup Marko ispovijedao je da je Isus njegov život, da je on njegov mir“.

U homiliji je istaknuo kako je obljetnica smrti za rodbinu prilika da ponovno prelistaju stranice spomenara i da izvuku nešto iz zajedničkog života, da osvježe njegovu prisutnost, ali i da kažu Bogu hvala za jedan lijep život. „Prilika je to i za svećenike koji su ga poznavali, s kojima je pisao život ove Crkve, da mu kažu hvala. Mnogi se sjećaju njegovih lijepih izričaja koje ostaju među nama i po kojima ostaje dio ove Crkve“, kazao je biskup Radoš.

Aktualizirao je riječi iz evanđelja po Mateju koje govori o pozivu. „Dok čitamo o jednom neuspjelom pozivu, nasuprot toga vidimo ono što je uspješno u životu pokojnog biskupa Marka“, istaknuo je te tumačio evanđeoske retke liturgije dana.

„U svom pozivu približavamo se ljudima za koje vjerujemo da nam mogu pomoći. U njima tražimo Isusov govor, pitamo se što nam je činiti da bismo baštinili život vječni“, naglasio je između ostaloga. Govorio je i o zapovijedima s druge ploče Dekaloga koje Isus navodi mladiću koji ga pita: „Učitelju, koje mi je dobro činiti da imam život vječni?“ Potom je govorio o smislu Isusova poziva, posebno za svećenike, ali i za vjernike laike.

„Duboko vjerujem da onaj koji je pošao za Isusom i koji je sve stavio na kocku na kojoj piše Isusovo ime, da je i za njegova otvoren Put. Biskup Marko je već pošao tim Putom. Ovo evanđelje i smrt biskupa Marka i nama nešto govori. Što nam to nedostaje da imamo hrabrosti povjerovati onome koji je Put, Istina i Život? Mladić iz evanđelja ostao je nesretan, ne daj Bože da se to dogodi i nama. Molimo zato zagovor Blažene Djevice Marije i svetaca da ne bismo zalutali putom nego da idemo po Putu kako bismo dospjeli tamo gdje je i naša Kuća“, zaključio je biskup Radoš.

Na misi su pjevali koralisti varaždinske katedrale te su, između ostaloga, Barbara Pokorny i Mislav Lucić izveli kompoziciju Pie Jesu A. L. Webbera.

Varaždinski biskup Marko Culej umro je nakon duge i teške bolesti u večernjim satima u subotu, 19. kolovoza 2006. godine u svom biskupskom domu u Varaždinu u 69. godini života, 43. godini svećeništva i 15. godini biskupstva.

Mons. Culej rođen je 19. siječnja 1938. godine u Repnu u župi Belec, od oca Petra i majke Josipe, rođ. Bočkal. U brojnoj obitelji sa šestero djece, dva sina i četiri kćeri, rastao je u duhovnom ozračju. Osnovnu školu pohađao je u Belcu i kroz to vrijeme bio je ministrant. Nakon završetka četvrtog razreda osnovne škole u jesen 1949. g. otišao je u Dječačko sjemenište u Zagrebu gdje polazi Interdijecezansku srednju školu za spremanje svećenika. Nakon mature 1957. godine u jesen je stupio u Bogoslovno sjemenište u Zagrebu i započeo studij teologije na KBF-u. Od 23. veljače 1958. do 15. kolovoza 1959. služio je vojni rok. Po završetku vojnog roka vratio se u Bogosloviju u jesen 1959. i nastavio studij filozofije i teologije.
Za svećenika je zaređen 25. travnja 1964. godine. Mladu misu slavio je u rodnoj župi 3. svibnja 1964. Svećeničku službu započeo je u župi Samobor kao kapelan 1. kolovoza 1964. gdje ostaje do 17. listopada te godine, kad je u istom svojstvu premješten u župu Desinić. U siječnju 1965. postao je privremeni upravitelj župe, a u srpnju imenovan je upraviteljem župe i tu je ostao do 14. rujna 1981. kad je razriješen dužnosti upravitelja župe.
Od 18. travnja 1965. do 16. travnja 1975. bio je i privremeni upravitelj župe Sutlanska Poljana. Od 1970. do 1977. bio je delegat u Svećeničkom vijeću Zagrebačke nadbiskupije.
U rujnu 1981. imenovan je vicerektorom u Bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu. Dana 6. prosinca 1986. imenovan je, uz službu vicerektora, i voditeljem Centra za duhovna zvanja u Zagrebačkoj nadbiskupiji te kanonikom Prvostolnog kaptola u Zagrebu. Dana 23. listopada 1987. imenovan je arhiđakonom Zagorsko-vrbovečkog arhiđakonata.
Zagrebačkim pomoćnim biskupom imenovan je 7. siječnja 1992., a 22. veljače te godine posvećen je za biskupa u zagrebačkoj prvostolnici. Kao pomoćni biskup bio je zadužen za personalna pitanja svećenika u Zagrebačkoj nadbiskupiji. U akademskoj godini 1992./93. bio je rektor u Bogoslovnom sjemeništu. Dana 18. kolovoza 1993. razriješen je službe rektora u Bogoslovnom sjemeništu i imenovan je generalnim vikarom. Prigodom prvog posjeta Svetog Oca Ivana Pavla II. Hrvatskoj 1994. godine bio je predsjednik crkvenog Odbora za pripremu posjeta.
Osnutkom Varaždinske biskupije, 5. srpnja 1997. godine, imenovan je varaždinskim biskupom, a 28. rujna 1997. svečano je ustoličen kao prvi varaždinski biskup, te je za geslo svog služenja uzeo riječi “Vita et Pax” (Život i mir).
Pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji obnašao je različite službe: bio je predsjednik Vijeća za ustanove posvećenoga života i udruge apostolskog života, predsjednik Odbora za sredstva javnog priopćavanja HBK te Komisije “Iustitia et Pax”. Smrt ga je zatekla na mjestu predsjednika Odbora Hrvatske biskupske konferencije za pastoral Roma, predsjednika Odbora HBK za pastoral osoba lišenih slobode, a ujedno je bio predsjednik Hrvatskog ogranka Svjetske konferencije religija za mir.