Misa zahvalnica na kraju akademske godine u varaždinskoj katedrali

Koncelebrirali su umirovljeni biskup Josip Mrzljak, studentski kapelan dr. sc. Hrvoje Damiš, vlč. Lovro Biškup, mladomisnik vlč. Josip Biškup te svećenici koji su u protekloj godini bili vrlo zauzeti u pastoralu mladih kroz različite aktivnosti na razini župa, dekanata i biskupije, fra Zdravko Tuba, vlč. Dominik Cestar i vlč. Matija Filipović. Pjevanje je na misi predvodio Zbor mladih Varaždinske biskupije pod vodstvom Damjana Turkovića, a uz veliki broj studenta i učenika, na svetoj misi sudjelovali su i učitelji, profesori, dekani i prodekani.

Uvodeći u misno slavlje biskup Radoš je pozvao okupljene na zahvalnost Bogu u čije ruke želimo staviti plodove našeg rada i zalaganja protekle školske i akademske godine kako bi On te plodove umnožio, blagoslovio, posvetio i sačuvao za nas.

U homiliji je biskup govorio o sjemenu koje je ljubav. Polazeći od naviještene riječi Božje biskup je rekao kako možemo olakšati razumijevanje kraljevstva Božjeg ako ga pokušamo shvatiti kao sreću za kojom teži čovjek. U temeljima sreće pak, nastavio je biskup, nalazi se riječ ljubav. Ljubav je sjeme, gorušičino zrno, koje u sebi ima život što pak ne ovisi o čovjeku jer samo Bog posjeduje to sjeme, život. „Ljubav dolazi od Boga koji daje čovjeku sjeme u ruke da može sijati. Bog daje ono što je njegovo u naše ruke i tu smo suradnici Božji. U činu ljubavi smo suradnici Onoga koji je gospodar života, izvor i vrelo ljubavi“, rekao je biskup Radoš.

Protumačio je u nastavku biskup kako je ljubav često nevidljiva, sakrivena, kao život u sjemenu posijanom u zemlju. Sjeme posijano u zemlju raste bez obzira bdio li čovjek nad njim ili spavao jer čovjek ne može dati toplinu zemlji, sunce, kišu koju Bog daje, a sjeme u sebi ima snagu i život.

Nadalje je biskup govorio o sijačima sjemena kraljevstva Božjeg. U prvom redu to je Isus koji je prošao zemljom sijući na sve strane sjeme ljubavi. Ono je niknulo u dušama njegovih učenika, grešnika, bolesnika, odbačenih i prezrenih u čije duše je zasijao sjeme ljubavi iz kojeg je nastao novi život u njihovom biću. To sjeme ljubavi sije se kroz čitavu povijest u Crkvi i rađa dobre plodove snagom sjemena koje je u nama, nastavio je tumačiti biskup Radoš, te dodao kako je za rast sjemena, za plodove potrebno strpljenje i vjera kojom dopuštamo Bogu da u našim životima čini ono što on hoće.

Gospodin daje da i mi budemo sijači, pojasnio je biskup, istaknuvši uloge profesora, nastavnika, učitelja i roditelja koji siju dobrotu, zauzetost, požrtvovnost, brigu, ljubav.

Naposljetku i učenici i studenti su sijači, rekao je biskup obrativši se mladima: „I vi ste sijači, i vas Gospodin poziva da bacite sjeme u zemlju i da budete strpljivi i da osjetite kako sjeme raste… i vas poziva da pođete od malih stvari koje će Gospodin polako razvijati i učiniti da donesu veliki plod, da bude stablo pod kojim će se drugi moći sakriti u sjenu dobrote i ljubavi.“

Na kraju homilije biskup je zaželio svima da „Gospodin i danas zasije sjeme ljubavi u naše duše, da stavi svoje sjeme u naše ruke kako bi i mi mogli sijati dobra djela, dobrotu, pažnju, dostojanstvo, ljubav u srca svih onih s kojima živimo i koji su potrebni božjega sjemena ljubavi.“

Nakon svečanog himna Tebe Boga hvalimo okupljenima se obratio studentski kapelan vlč. Hrvoje Damiš, uputivši riječi zahvale predvoditelju slavlja biskupu Radošu te predstavnicima akademske zajednice; profesorima i studentima te učenicima i učiteljima koji su sudjelovali u slavlju.