Koncelebrirali su dekan KBF-a u Đakovu, prof. dr. sc. Vladimir Dugalić, konkatedralni župnik mons. Adam Bernatović, sveučilišni kapelan dr. sc. Davor Vuković, studentski kapelan vlč. Mario Žigman, rektor Bogoslovnog sjemeništa i profesor KBF-a u Đakovu dr. sc. Stjepan Radić te profesor KBF-a u Đakovu dr. sc. Stanislav Šota.

Na početku slavlja nadbiskup je pozdravio sve okupljene nositelje akademske zajednice te sve studente. Na liturgijskom slavlju sudjelovali su i članovi akademske zajednice: rektor Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku prof. dr. sc. Vlado Guberac, prorektorica za nastavu i studente prof. dr. sc. Loretana Farkaš, profesor Fakulteta agrobiotehničkih znanosti u Osijeku prof. dr. sc. Tihomir Florijančić, koji su ujedno pročitali misna čitanja te ostali dekani, prodekani i profesori Sveučilišta. Studentica Karla Vojedilov pročitala je molitvu vjernika, dok je misu animirao župni zbor mladih, pod vodstvom vjeroučiteljice Krunoslave Lukač.

U propovijedi je nadbiskup Hranić promišljao uz odlomak iz Post 3, 9-15 gdje Bog traži Adama nakon grijeha i razgovara s njim. Taj tekst prikazuje izvorno stanje mira i prijateljstva čovjeka s Bogom. Pojasnio kako čovjek ne može samostalno određivati što je dobro, a što zlo, nego on svoje odluke treba donositi u zajedništvu s Bogom. Čovjek ima svoju slobodu i autonomiju u uređenju vrta, ali on ne može i ne smije ukloniti Boga iz vrta, iz svog života te sebe proglasiti bogom, jer kada to počne činiti, dolazi u opasnost da počne proglašavati dobrim ono što odgovara njegovim interesima te da zlim proglasi ono što se protivi njegovim naumima i željama, a tada čini grijeh i uvijek stradava netko drugi jer čovjek uvijek izabire ono što je njemu u danom trenutku lakše i jednostavnije, zanemarujući druge.

Pokazuje to primjer nas ljudi koji u svojoj samodostatnosti i sebičnosti često radimo što više kako bi osigurali što veću produktivnost i dobit, razmišljamo kako bi troškove rada sveli na minimum, kako bi izbjegli poreze i davanja državi, a time stradava radnik koji dobije minimalnu plaću ili se npr. kažnjava žena tako da ju se uopće ne primi u radni odnos ako kaže da kani rađati, dok istovremeno čitavo društvo, često licemjerno, ističe tužnu demografsku sliku.

Nadbiskup je okupljenu akademsku zajednicu potaknuo na promišljanje pitanjem o tome što je najvrijednije što jedan profesor može ostaviti iza sebe kada odlazi u mirovinu ili s ovoga svijeta. Hoće li to biti lijepa kuća, skupocjen namještaj, ušteđen novac, automobil i sl. ili će to biti studije, knjige i članci te djeca i unučad. Uz sve to, ako je student i profesor čestit, pošten, plemenit i dobar, onda je on blagoslov Božji svima oko njega. Na kraju je nadbiskup pozvao sve, cijelu akademsku zajednicu na zahvalnost Bogu što nas je učinio svojim suradnicima i pozvao da uređujemo vrt kojega nam je povjerio, što smo sposobni pronicati tajne prirode. No, tu smo da bismo ispovjedili da nismo potpuno autonomni. Ukoliko čovjek odbaci Boga, postoji opasnost da rezultati njegova istraživanja i znanosti, koje on počinje upotrebljavati neovisno i autonomno, ugroze druge ljude i da se okrenu protiv čovjeka. U tome svemu utješno je znati da Bog traži čovjeka i nakon njegova grijeha. Traži ga i zove, spreman oprostiti i ponuditi novi početak. Pozvani smo prihvatiti i živjeti istinu da ne možemo sami sebe učiniti savršenima, nego da je savršenost milosni dar koji nam dolazi od Boga i koji se ugrađuje u našu slobodu.

Po završetku misnog slavlja održano je tradicionalno druženje nadbiskupa s članovima Sveučilišta i profesorima.