MISERERE - MOLITVA POKAJNIKA ZA OPROŠTENJE GRIJEHA

Kateheza br. 18 – Ispovijed raskajana grešnika
Uvodno biblijsko čitanje: Ps 50
“Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome,/ po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!/ Operi me svega od moje krivice,/ od grijeha me mojeg očisti!/
Bezakonje svoje priznajem,/ grijeh je moj svagda preda mnom./ Tebi, samom tebi ja sam zgriješio/ i učinio što je zlo pred tobom:/ pravedan ćeš biti kad progovoriš,/ bez prijekora kad presudiš./ Evo, grešan sam već rođen,/ u grijehu me zače majka moja./ Evo, ti ljubiš srce iskreno,/ u dubini duše učiš me mudrosti./ Poškropi me izopom da se očistim,/ operi me, i bit ću bjelji od snijega!/ Objavi mi radost i veselje,/ nek’ se obraduju kosti satrvene!/ Odvrati lice od grijeha mojih,/ izbriši svu moju krivicu!/ Čisto srce stvori mi, Bože,/ i duh postojan obnovi u meni!/ Ne odbaci me od lica svojega/ i svoga svetog duha ne uzmi od mene!/ Vrati mi radost svoga spasenja/ i učvrsti me duhom spremnim!/ Učit ću bezakonike tvojim stazama,/ i grešnici tebi će se obraćati./ Oslobodi me od krvi prolivene,/ Bože, Bože spasitelju moj!/ Nek’ mi jezik kliče pravednosti tvojoj!/ Otvori, Gospodine, usne moje,/ i usta će moja naviještati hvalu tvoju./ Žrtve ti se ne mile,/ kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio./ Žrtva Bogu duh je raskajan,/ srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti./ U svojoj dobroti milostiv budi Sionu/ i opet sagradi jeruzalemske zidine!/ Tada će ti biti mile žrtve pravedne/ i tad će se prinosit’ teoci na žrtveniku tvojemu”.

1. Čuli smo Miserere, jednu od najglasovitijih molitava Psaltira, najsnažniji i najčešće ponavljan pokornički psalam, pjesmu o grijehu i oproštenju, najdublju meditaciju o grijehu i milosti. U Časoslovu se moli svakog petka u Jutarnjoj molitvi. Stoljećima i stoljećima ga tolike duše vjernih židova i kršćana uzdižu u nebo kao uzdah kajanja i nade upućen milosrdnom Bogu. Židovska predaja je taj psalam stavila u usta Davida potaknuta na kajanje oštrim riječima proroka Natana (usp. rr. 1-2, 2 Sam 11-12), koji ga je prekoravao zbog preljuba s Bat-Šebom i ubojstva njezina muža Urije. Psalam se obogaćivao u narednim stoljećima molitvom tolikih drugih grešnika, koji preuzimaju teme “novog srca” i “duha” Božjeg udahnuta u otkupljenog čovjeka, prema učenju proroka Jeremije i Ezekijela (usp. r. 12; Jer 31,31-34; Ez 11,19; 36, 24-28).
2. Dva su obzora koja psalam 50 ističe. Tu je prije svega mračno područje grijeha (usp. rr. 3-11), u koje je čovjek uronjen već od početka svog života: “Evo, grešan sam već rođen, u grijehu me zače majka moja” (r. 7). Premda se ta izjava ne smije uzeti kao izričita formulacija iz učenja o istočnom grijehu kako je ono opisano u kršćanskoj teologiji, nema sumnje da mu ona odgovara: izražava naime duboki doseg prirođene čovjekove moralne slabosti. Psalam se u tom prvom dijelu javlja kao neka analiza grijeha, vladanja pred Bogom. Da bi se opisala ta žalosna stvarnost, koja izvire iz zloupotrijebljene ljudske slobode, koriste se tri hebrejska izraza.
3. Prvi glagol, hattá, doslovno znači “promašiti cilj”: grijeh je zabluda koja nas udaljava od Boga, temeljnog cilja naših odnosa, te posljedično također od bližnjega. Drugi je hebrejski izraz #!awôn koji upućuje na sliku “skretanja”, “zastranjenja”. Grijeh je, dakle, neko “krivudanje”, odstupanje od pravog puta; to je preokretanje, iskrivljenje, izobličenje dobra i zla, u smislu Izaijine izjave: “Jao onima koji zlo dobrom nazivaju, a dobro zlom, koji od tame svjetlost prave, a od svjetlosti tamu” (Iz 5,20). Upravo iz tog razloga u Bibliji se obraćenje označava kao “povratak” (na hebrejskom shûb) na pravi put, ispravljanjem svog pravca. Treći izraz kojim psalmist govori o grijehu je peshá. Ta riječ izražava pobunu podanika protiv vladara te je, dakle, otvoren izazov Bogu i njegovu naumu prema ljudskoj povijesti.
4. No, ako čovjek prizna svoj grijeh, Božja spasenjska pravda je spremna temeljito ga očistiti. Tako se prelazi na drugo duhovno područje psalma, obasjano milošću (usp. rr. 12-19). Ispovijedanjem grijeha pred moliteljem se otvara obzor svjetla u kojem je Bog na djelu. Gospodin ne djeluje samo negativno, uklanjajući grijeh, već obnavlja grešno čovječanstvo po svom Duhu životvorcu: udahnjuje u čovjeka novo i čisto “srce”, odnosno obnovljenu svijest, te mu otvara mogućnost čiste vjere i Bogu ugodna kulta. Origen u vezi s tim govori o nekoj božanskoj terapiji, koju Gospodin vrši po svojoj riječi i po Kristovu ozdraviteljskom djelovanju: “Kao što je za tijelo Bog pripravio lijekove od ljekovitih trava znalački pomiješanih, tako je i za dušu pripremio lijekove s riječima koje je izlio, rasuvši ih u božanska Pisma… Bog je dao i drugu medicinsku djelatnost čiji je prvi liječnik Spasitelj koji o sebi kaže: ‘Ne trebaju zdravi liječnika, nego bolesni’. On je bio pravi liječnik sposoban liječiti svaku nemoć i svaku bolest” (Omelie sui Salmi, Firenze 1991., str. 247-249).
5. Bogatstvo psalma 50 zaslužuje pažljivu egzegezu svakog njegova dijela. To ćemo činiti svakoga petka kada ga budemo molili u Jutarnjoj molitvi Časoslova. Sveobuhvatni pogled, koji smo sada uputili na tu veliku biblijsku molitvu, već nam otkriva neke temeljne sastojnice duhovnosti koja se mora održavati na svakodnevni život vjernika. To je prije svega živi osjećaj za grijeh, shvaćen kao slobodni izbor, s negativnim obilježjem na moralnoj i teologalnoj razini: “Tebi, samom tebi ja sam zgriješio i učinio što je zlo pred tobom” (r. 6). U psalmu je jednako tako živ osjećaj za mogućnost obraćenja: grešnik koji se iskreno kaje (usp. r. 5), Bogu se predstavlja u svoj svojoj bijedi i golotinji, moleći ga da ga ne odbaci od lica svoga (usp. r. 13).
U Miserere je na kraju duboko uvjerenje o božanskom oproštenju koje “briše, pere, čisti” grešnika (usp. rr. 3-4) i ide čak dotle da ga preobražava u novo stvorenje preoblikovana duha, jezika, usta (usp. rr. 14-19). “Čak i kada bi naši grijesi”, govorila je sv. Faustina Kowalska, “bili crni kao noć, božansko je milosrđe snažnije od naše bijede. Samo je jedno potrebno: da grešnik bar malo odškrine vrata vlastitog srca… ostalo će učiniti Bog… Sve započinje u tvome milosrđu i u tvome milosrđu završava” (M. Winowska, L#!icona
dell#!Amore misericordioso. Il messaggio di suor Faustina, Rim 1981, str. 271).