Večernje euharistijsko slavlje predslavio je don Velimir, a koncelebrirali su plehanski gvardijan fra Ante Tomas, domaći župnik preč. Ivan Jurić i župni vikar vlč. Vladimir Sabo.

Preč. Jurić je na početku misnog slavlja predstavio gosta te najavio nastavak podrške misijskom djelu don Velimira. „Dugogodišnji smo prijatelji i don Velimir je u retfalačkoj župi prvi put (prije pet godina zahvalno je pohodio donjogradsku župu čiji su župljani podupirali misijska djela u Tanzaniji). Danas je za našu župu poseban dan s misionarom iz daleke Afrike koji živi i djeluje u misiji Sv. Križa u Aruši u blizini Kilimandžara. Govorit će nam o svojem radu s gladnima i siromašnima kojima naviješta Evanđelje i koje dovodi u krilo Katoličke Crkve. Dajemo podršku takvom misionaru koji je utažuje glad mnogima. Dva puta sam bio kod njega u misiji vidjevši svu bijedu, krajnje siromaštvo. Rado mu pomažem s vama jer dobro znam da sam dao novac u prave ruke. Najmlađi, djeca u retfalačkim obiteljima su i ove godine za Uskrs prikupila dar – 1400 eura za gladnu djecu u misiji koji će, vjerujem, pomoći“, istaknuo je.

„Dok smo se vozili misionarskim džipom kroz Arushu (hrv. Arušu) potreslo me kako ljudi o njemu govore Jesus, Jesus! Očito je da su u njemu osjetili da je Crkva misijska. To poslanje Idite po svem svijetu i propovijedajte Evanđelje čine misionari. Danas nam naš misionar otvara svoje srce. Zanimljivo, na dan kada je misionar ljubavi pater Ante Gabrić umro (20. listopada 1988.) u Indiji, don Velimir odlazi u Afriku. Zajednička im je i neizmjerna ljubav prema Hrvatskoj. Obitelj Tomić doselila je iz Hercegovine u Negoslavce i ondje je bila jedina hrvatska katolička obitelj, no obitelj s petero djece (danas ih je živih četvero) se poslije odselila u Gabela Polje kod Metkovića i njihov životni put trajao je u vjeri“, poručio je preč. Jurić.

Don Velimir je izrazio radost zbog zajedništva kojim se „na poseban način časti naša nebeska Majka i poput apostola, o kojima slušamo u Djelima apostolskim da su učenici jednodušno bili ustrajni u molitvi s Isusom i njegovom majkom Marijom, budimo postojani… i ustrajno molimo zagovor BDM, koja je primjer nasljedovanja Boga u svojoj savjesti po riječima Evo, službenice Gospodnje, i mi budimo uvijek oni koji ćemo u svom životu prepoznati Krista Spasitelja, Stvoritelja i na kraju života biti s Isusom, nebeskom Majkom i onima koji su s ovoga svijeta otišli prije nas“. U svetoj misi pozvao je na „molitvu za sve katolike koji su zaboravili za kim treba poći“.

Misionar Tomić govorio je o životu u Tanzaniji, nastaloj ujedinjenjem dviju država 1964. Spomenuo je predsjednika katolika koji je svaki dan išao na misu, ali i oskudicu i nedostatak lijekova, pitke vode i asfaltiranih cesta. Približio je svoje prve misijske godine u Africi te posvjedočio kako Biblija pomaže nositi križ koji je uzeo na se, nakon studiranja u Splitu i Sarajevu te ređenja u Mostaru.

Rekao je kako je prije deset godina počela gradnja župne crkve koja je završena, a u siječnju 2025. treba biti otvorena Katolička zanatska škola za šezdesetak osoba i dječji vrtić. Svake treće godine posjećuje domovinu. U misiji je svećenik, duhovnik, pastoralni radnik, majstor i radnik za sve što treba, skrbeći za pet tisuća župljana Župe Uzvišenja sv. Križa u Kisongu koja ima dvije filijale (Sv. Petar, Duh Sveti). Govori swahili – materinski jezik plemena Maasai (uz engleski službeni) u Tanzaniji, gdje živi više od dvjesto plemena, a 70 posto stanovništva mlađe je od 35 godina.

„Nedjeljna misa ondje se slavi tri i pol sata s vjernicima koji se dolaze izdaleka odjenuti u svoje misno ruho – najsvečaniju odjeću i obuću samo za misu, a naposljetku slavlja svećenik daruje svako dijete bombonom. Ni jedno dijete ne uzima više kako bi dostajalo za druge. Stanovnici jedu jednom dnevno, uglavnom žgance, a novca za osnovne potrebe nemaju. Domaći ljudi rade najteže, slabo plaćene poslove. Zadaća misije je edukacija i u tom smislu pomoć obiteljima koje imaju svoje „kućne kateheze“ jer  Crkva u Tanzaniji počiva na zajednicama s 15 do 20 obitelji i ima duhovnog voditelja iz svoje sredine za praćenje njihova razvoja. Misionara je sve manje i osjetna je žeđ za mladim svećenicima, ali i volonterima koji bi svojim znanjem i iskustvom poučili lokalno stanovništvo zanatskim poslovima“, posvjedočio je don Velimir.

Naposljetku svjedočanstva zahvalio je dobročiniteljima te blagoslovio vjernike na swahili jeziku, a Retfalčani su mu zahvalili, darovali ga te obećali da će molitvom i dalje pratiti misijsko poslanje u Africi.

U devetnici je toga dana sudjelovala aljmaška bratovština Zajednice Cenacolo predmoleći krunicu te predvodeći pjevanje i sviranje uz osobna svjedočanstva na misi koju je predvodio Cenacolov duhovnik preč. Ivan Jurić.

Don Velimir Tomić

Rođen je 1961. u Vukovaru. Dijecezanski je svećenik Mostarsko-duvanjske biskupije i 36 godina predano služi Bogu i ljudima, uz još trojicu hrvatskih misionara, u Tanzaniji, u istočnoj Africi uz obalu Indijskog oceana. Ondje pronosi siromašnima Radosnu vijest, pomaže razvijati lokalnu zajednicu (gradnja katoličke škole, vrtića, pružanje zdravstvene zaštite, učenje majstorskih zanata i dr.). Duhovno i materijalno izgradio je misiju Kisongo.