Mješoviti brakovi tema razgovora katoličkih i pravoslavnih biskupa SAD na susretu u Detroitu

Detroit, 22. 3. 1994. (CNS/IKA) Od brakova sklopljenih u Pravoslavnoj Crkvi u SAD njih 85% uključuje jednog supružnika iz Pravoslavne i jednog iz Katoličke Crkve. Ti su mješoviti brakovi postali ključna točka razgovora između katoličkih i pravoslavnih biskupa SAD na skupu u Detroitu. “Jedna od divnih stvari u ovom pitanju jest da mi i jedni i drugi priznajemo bračni sakrament” rekao je Rembert G. Weakland, nadbiskup Milwaukeea, koji je na susretu u Detroitu predstavljao katoličku biskupsku konferenciju S.A.D. Nema problema oko priznavanja braka, ali se kao problem ispostavila činjenica da ne postoje dovoljno jasna pastoralna stajališta o tom što činiti ako vjerna katolička mladenka izričito zahtijeva vjenčanje u katoličkoj crkvi sa svojim pravoslavnim mladoženjom, pa se preporuča svepravoslavna sinoda koja bi izrekla svepravoslavno stajalište koje bi bilo prihvatljivo za sve patrijarhe pravoslavnih crkava u Sjedinjenim Državama. U ovom času pravoslavnu Crkvu u SAD zapravo tvori skup nacionalnih pravoslavnih Crkava koje imaju vlastitu povijesnu domovinu – Grčku, Rusiju, Ukrajinu, Rumunjsku, Bugarsku, Srbiju i druge zemlje. Nadbiskup Weakland objasnio je da je osnovna razlika u razumijevanju bračnog sakramenta između katolika i pravoslavnih u tome što je “katoličko stajalište da supružnici podjeljuju sakrament jedan drugome, pri čemu je svećenik ili đakon svjedok toga čina, dok pravoslavni drže da je svećenik taj koji podjeljuje supružnicima sakrament.” O problemu mješovitih brakova raspravljat će se i na idućem susretu u Pittsburghu, ali se nikakva zajednička izjava ne očekuje ni na tom skupu, iako je pravoslavni metropolit New Yerseya g. Silas izjavio: “Postižemo napredak pri svakom susretu. Mi nismo u duhu podijeljeni, nego u ljubavi ujedinjeni”. Naglasivši ono što obje Crkve dijele i što im je zajedničko a to su osnovi vjere u svetom naslijeđu i Bibliji, nadbiskup Weakland je dodao kako misli da se i jedni i drugi mogu složiti oko toga da “bliska razmjena mišljenja dolazi na kraju procesa dogovaranja, a ne na njegovu početku.