Propovijedao je dr. don Emanuel Petrov, župnik Župe sv. Petra apostola Priko–Omiš, gdje je don Slavko bio dvije godine na praktikumu.

Pozdravljajući roditelje, brata i sestre, svećenike, bogoslove i ministrante, koji su don Slavku dopratili od njegove obiteljske kuće do crkve, te sve one koju sa ga pratili na njegovom putu do svećeništva, don Emanuel je kazao da se „svećenik rađa ali i postaje, rađa se u ljudskoj obitelji, ne donosi ga roda, ne pada s kruške – premda se i to nekada zna dogoditi, a u slučaju našega don Slavka nije!… 10. listopada 1994.g. u Dubrovniku, gradu heroju, nakon što je taj heroj pretrpio silna srbočetnička razaranja, donese ga na svijet majka Branka, i odmah na rođenju prikaza Bogu. Kršten je 15. siječnja 1995.g. na dan kad slavimo međunarodno priznaje Republike Hrvatske, i ujedno blagdan sv. Stošije, svetice, koja se zbog odluke da djevičanski sveti život predade Bogu, i zato podnese mučeništvo 304.g., kao i naš sveti Duje, za vrijeme Dioklecijanova progonstava kršćana. Kosti svetice, početkom 9. st. prenesene su u zadarsku katedralu, zazivaju je kao osloboditeljicu od sužanjstva i onu koja oslobađa od otrova. Evo prve simbolike u životu čovjeka, jednako tako u životu našeg mladomisnika, ustrajati u djevičanstvu sve do smrti i oslobađati ljude od okova smrti i otrova grijeha, otrova zla i bolesti, danas – poradi opasnosti od zaraze koronavirusom – itekako nam je potrebna ovakva zaštita i zagovor“, naglasio je propovjednik.

Ne zaboravimo – ime je znak za cijeli život, „ime našega mladomisnika, primjer je onoga koji slavi Boga“. Nakon krštenja, svećenika je valjalo odgojiti. Zato je naš don Slavko prošao tri sjemeništa. Odmah po krštenju bio je uključen u kućno sjemenište. Naučio je u njemu da život nije lijep, al ga valja čuvati i za njega se boriti; da u njemu ima šaka suza, ali i „vrića smija“! … Naučio je da je obitelj temelj crkve i društva i to u međusobnom praštanju, strpljivosti, podnošenju jedni drugih i poniznosti, bez traženja vlastitog ja. Brzo je shvatio da u tom kućnom sjemeništu uz svog zemaljskog, ima i Oca nebeskog, i to punog milosrđa i praštanja, dobrote i miline, i premda su mu nekada, kad bi znao biti berekin, govorili, da će se Bog naljutit i da će ga karat, Slavko je u dubini svoga srca otkrivao da je Otac nebeski sama ljubav i da ne kažnjava, nego milosrdni otac, koji uvijek čeka svoje sinove da mu se vrate da ih opere i očisti, da ih zagrli i zaogrne sinovskom haljinom…

„Kućno sjemenište treba biti svaka naša obitelj, ne samo obitelj koja rađa svećenika… Na žalost, po primjeru što se danas događa, očito je, da je davno zakazalo kućno i obiteljsko sjemenište našeg naroda“, upozorio je propovjednik.

U župnom sjemeništu, u našem mladomisniku, dobri svećenici ove župe, prepoznali su njegovu staloženost i strpljivost, osmjeh i dobrotu, te ga kroz župni vjeronauk i druga okupljanja, usmjeravali naprijed prema Isusu. Vrlo često zna se čuti – župa ima svećenika kakvog je izmolila. Vi ste poznati kao dobri vjernici i molitelji. Zato vam je Gospodin uslišao molitve i slao dobre svećenike, one, koji su na ovoj obali Neretve, znali sagraditi Crkvu Kristovu, znali okupiti narod, s njim moliti, raditi i živjeti, i znali, sjeme zvanja u našem mladomisniku i drugim svećenicima koji su ponikli iz ovoga kraja prepoznati, zalijevati, okopavati, kidati zaperke, da bi ta svećenička loza, urodila dobrim plodom!

Sakrament Duha Svetoga, don Slavko je primio 30. travnja 2011. g., još jedan važan datum iz naše slavne hrvatske povijesti, ali i datum koji će obilježiti našega mladomisnika. To je spomendan smaknuća Zrinskih i Frankopana.

„Danas nije na cijeni riječ svetost, ukoliko netko želi živjeti sveto po Božjim zakonima, razvijajući darove Duha Svetoga u sebi i svom životu, naziva ga se konzervom i pobožnjakovićem… Dragi mladomisniče, časni puče Božji – ukoliko želiš ostati vjeran Isusu Kristu i katoličkoj crkvi, vjeran Bogu i čovjeku, ne zaboravi da samo onaj koji živi pošteno, živi navijeke!“

Dan krizme mladomisnika, bio je i spomendan Pija V., pape svetog i strogog života, koji je u crkvu uveo blagdan Marije Pomoćnice kršćana, Majke i Kraljica Hrvata, zaštitnice svake župe i svakog župnog sjemeništa, koje stoji u temeljima i tvoga zvanja, zaštitnice svećenika i svakog čovjeka koji se priznaje njezinim sinom ili kćeri. Na bogoslovnom sjemeništu, i studiju katoličkog bogoslovnog fakultetu, bio je dobar i marljiv student, zato što su ga „prva dva sjemeništa dobro postavili na noge“. Ne može bogoslovija, odgojitelj, fakultet, i bilo koji prof. popraviti ono što župnik ili roditelj propusti.

Dvije godine don Slavko je bio na praktikumu s Petrovom. „Tijekom dvije godine svog pastoralnog rada u župi, a osobito tijekom đakonskog praktikuma, predstavio se kao formiran čovjek, strpljiv i smiren, teološki odgojen, pobožan, poslušan i ponizan, te izrazito naravan i staložen. Vrlo odgovorno prihvatio je sve povjerene dužnosti, te se kao mladi kolega i svećenički pripravnik oduševljeno uklopio u pastoralni život i zajedništvo. Sazrio je u kvalitetnog čovjeka, koji posjeduje vrline zrelosti, odgovornosti, staloženosti, skromnosti i mudrosti, te ga zato toplo i iskreno preporučujem kao prikladnog kandidata za primanje sakramenta svetoga reda“, rekao je župnik Petrov o don Slavku u izvješću nadbiskupu.

Konačno, na blagdan Rođenja sv. Ivana Krstitelja 24. lipnja, nadbiskup Marin Barišić, zaredio ga je za svećenika Splitsko-makarske nadbiskupije. Sveti Ivan je još jedan uzor svakom čovjeku, tako i tebi kao mladomisniku. Ne vjerujem da ćeš se odijevati u devinu dlaku i hraniti divljim skakavcima, ali iskreno želim da u svom životu nasljeduješ Ivanovu vjeru, Ivanovu hrabrost i da se nepokolebljiv, bilo zgodno ili nezgodno, neprestance ufaš u Krista i da na njega upireš prstom, pokazujući puku Božjem i vjernicima koji će ti biti povjereni na jedinoga Spasitelja čovjeka, onoga koji živi i proslavlja se u svakom čovjeku, osobito u svojim svećenicima.

Uz župnika i neretvanskog dekana don Davora Bilandžića i župnog vikara don Dine Prkuta u koncelebraciji brojnih svećenika bio je i metkovac fra Ivo Rastočić koji će svoju mladu misu slaviti 26. srpnja u župi sv. Ilije proroka.

Župnik Bilandžić zahvalio je svima koji su pridonijeli ovom slavlju, a Župa sv. Nikole biskupa, uz prigodnu fotografiju Jeruzalema, svom mladomisniku darovala je hodočašće u Svetu Zemlju.

Don Slavko je također zahvalio svima koji su ga pratili i ohrabrivali na njegovom putu, te sudjelovali u ovom slavlju, te na sve nazočne zazvao mladomisnički blagoslov. Slavlje je iz crkve nastavljeno u gradskom parku u Metkoviću.

Slavlje je uzveličao mješoviti župni zbor i mandolinski sastav, ovoga puta, zbog odsutnosti s. Marijane Cvitanović, pod ravnanjem Vice Šiljega.

Mise u trodnevnici predvodili su don Davor Bilandžić, don Tomislav Bašić i don Milan Šarić a misna slavlja animirao župni bend.