Mojsijevim stopama

Predraga braćo i sestre!
1. Zahvaljujem Gospodinu koji mi je, nakon osobitog sjećanja na Abrahama, prošle srijede u Dvorani Pavla VI., omogućio ovih dana ostvariti namjeravano hodočašće u Egipat, gostoljubivu zemlju koja je pružila utočište Svetoj obitelji u bijegu od Heroda i baštinici vrlo drevne civilizacije. Egipat je primio Evanđelje već od apostolskih vremena.
Zahvalan sam predsjedniku Mubaraku i egipatskim vlastima, organizatorima i onima koji su u različitom svojstvu pridonijeli ostvarenju ovoga mojeg pohoda u Egipat, Mojsijevim stopama. Ponavljam zahvalnost Pravoslavnoj koptskoj crkvi, s čijim sam patrijarhom, Njegovom Svetosti Shenoudom III. imao srdačan razgovor; kao i igumanu Damianosu i grčko-pravoslavnim monasima, za njihovu gostoljubivost uz brdo Sinaj.
2. Upravljam srdačan i zahvalan pozdrav revnoj katoličkoj zajednici s kojom sam u petak u Domu sportova u Kairu, mogao slaviti svečanu svetu misu u kojoj su sudjelovale sve Crkve prisutne u Egiptu: koptska, latinska, maronitska, grčka, armenska, sirijska i kaldejska.
U novoj katedrali, posvećenoj prošloga Božića, održan je potom značajan ekumenski susret s predstavnicima i vjernicima Crkava i crkvenih zajednica prisutnih u Egiptu. U vezi s tim, drago mi je istaknuti kako se pokazao korisnim dijalog s Pravoslavnom koptskom crkvom, i molim Gospodina da bi učinio sve plodonosnijim uzajamno upoznavanje i suradnju. Htio bih potom zahvaliti za prijazan susret velikom šeiku Al Azhara Sayyedu Tantawiju, poglavaru muslimanske zajednice, kojoj pripada većina stanovništva.
Sad upravljam misao središnjem cilju svoga hodočašća, vrlo drevnom samostanu sv. Katarine na Brdu Sinaju. Tamo sam se s jednostavnim ali dirljivim obredom mogao sjetiti trenutka u kojemu je Bog, progovarajući iz gorućeg grma, otkrio Mojsiju svoje ime “Ja Jesam”, kao i onog u kojem je sklopio s narodom Savez na temelju Dekaloga.
U Deset zapovijedi odražavaju se temeljni propisi naravnog zakona. Dekalog označava put za potpuni ljudski život. Izvan njega nema budućnosti smirenosti i mira za osobe, obitelji, narode.
3. Moje su oči sada upravljene prema Svetoj zemlji, zemlji Isusa Krista, kamo ću se, ako Bog da, uputiti posljednjeg tjedna mjeseca ožujka. Tako će se završiti ovo moje jubilejsko hodočašće. Dok zahvaljujem svima koji su me pratili molitvom i koji su mi nadalje blizi svojom duhovnom potporom, zazivam Otkupiteljevu Majku, da bi moj pohod mjestima u kojima je prije dvije tisuće godina Riječ Božja “postavila svoj šator” među ljudima bio na korist cijeloj Crkvi i cijelome svijetu.
1