Na početku rektor svetišta preč. Željko Šipek pozdravio je hodočasnike i poželio dobrodošlicu gostu i predvoditelju središnjeg slavlja proštenja i bdjenja. Preč. Šipek je u pozdravu posebice istaknuo kako je subotički biskup Slavko Večerin u ožujku Bunarić uzdigao na stupanj Biskupijskoga svetišta Gospe od suza.

„Pripravit ćemo se ponizno i skromno, moleći Božji blagoslov za svoje obraćenje, za obraćenje ljudi, ovih krajeva, svih ljudi, kako bi milost Božja našla pravi prostor na ovome svijetu, a sloga među ljudima po obraćenju, koje mora prethoditi svakoj ljudskoj slozi, zaista zaživjela na ovom svijetu. Molimo Blaženu Djevicu da prosuzi i zbog naših grijeha, žalosna što vrijeđamo njezina Sina. Molimo je da iz radosti prosuzi za sva dobra djela što smo učinili na čast njezinog Sina“, kazao je u uvodnom nagovoru mons. Vukšić. Uslijedila su liturgijska čitanja na hrvatskom i na mađarskom jeziku. Evanđelje je na oba jezika navijestio biskupski savjetnik i sudski vikar Subotičke biskupije preč. dr. Ivica Ivanković Radak.

U homiliji dr. Ivanković Radak zaključio je da se „u razmatranju o grijehu ne bavimo promišljanjima o grešnom svijetu, o zlu u drugome, u društvu, nego gledamo u same sebe. Molimo za milost osjećaja za grijeh da spoznamo korijene grijeha u našem životu“. „Grijeh nije središte kršćanske poruke“, nastavio je propovjednik. „Ključne Isusove riječi su ljubav i radost. Bog je veći od grijeha. Katkada smo shrvani osjećajem bespomoćnosti usred svijeta zla i podjela. To nije Isusov duh, koji se hrabro borio protiv grijeha i konačno ga svladao kao uskrsli Gospodin. Bilo bi opasno i podcijeniti ozbiljnost grijeha. Neki su skloni svesti grijeh na propuste na koje mi sami ne možemo utjecati, relativizirajući tako sam grijeh i skidajući sa sebe osobnu odgovornost. Ipak, mi u svojim činima i stavovima nešto izričemo od onog konačnog usmjerenja našeg života, ili prema zlu ili prema dobru. Pravi odgovor na te poglede mora doći iz dubljeg uvida u to što grijeh stvarno jest. Grijeh poimamo kao kršenje Božjih zapovijedi, i to je istina, no to zvuči previše formalno. Dublju duhovnu svijest izražavamo ako grijeh pojasnimo kao odbijanje Božje ljubavi. Bog nije zakonodavac koji nalaže da se vrše zapovijedi jer ćemo biti kažnjeni. On nam savjetuje, zapovijeda, nalaže za naše dobro. Grijeh je destruktivna i otrovna snaga koja prožima naš svijet. Prodire i u naša srca. Ima svoje korijene u ljudskom srcu, u našoj slobodi. Po grijehu se čovjek odvaja od Boga i tako se rastavlja od izvora života“, pojasnio je dr. Ivanković Radak.

Govoreći o slici Zakejeva obraćenja iz navještenoga evanđelja, dr. Ivanković Radak je protumačio: „Za Isusa obraćenje je nešto najvrijednije i najdragocjenije što se može dogoditi u čovjekovom životu. Zakej je javno poznati grešnik, koji se ne može sakriti ni pred kime i koji je od svih osuđen, a vjerojatno i napušten osim od onih koji su od njega imali koristi. Vjerojatni uzrok njegove grešnosti je njegov posao. Raspolaže velikim svotama novca koje skuplja od ostalih carinika, a sve skupa to se daje strancima, Rimljanima. Zakej je čuo za Isusa da je poželio vidjeti no zbog niska rasta i velikog mnoštva nije mogao doprijeti do Isusa. Vjerojatno je bilo i onih koji su ispružili ruku ili nogu da takav čovjek tamo ne stigne. Ove zapreke mogu se tumačiti i na duhovni način. Kada se netko odluči doći do Isusa, nerijetko se pojavljuju mnoge zapreke: ‘Nemam vremena, u crkvi je gužva, nisam dovoljno dobar, drugi su još gori od mene pa ih ne mogu vidjeti na misi…’. Ipak, Zakej je dovitljiv čovjek. Njemu nije važno bilo što će drugi misliti kada ga ugledaju na drvetu. Jedino mu je bilo važno vidjeti Isusa. Zakej je ostvario svoj cilj. No, možda se u tome krije jedna njegova duhovna površnost. Kad je čuo da Isus dolazi u grad, želio ga je vidjeti. Nije želio da ga Isus dotakne i da ga obrati. Čak nije htio niti da ga Isus vidi. Popeo se na drvo, zauzeo prikladno mjesto i čekao. Svi smo mi ponekad slični Zakeju, osobito u želji za promatranjem koje nas ne obvezuje. Tako neki s udaljenosti razmišljaju što bi uvijek netko drugi trebao učiniti. Svatko od nas ima neko svoje omiljeno ‘životno stablo’ na koje se sklanjamo kako bismo mogli prebacivati drugima. Važna je činjenica ulaska Isusova u Zakejevu kuću. Isus je mogao i vani izreći Zakeju svoju poruku. No on ulaskom u kuću grešnika želi pokazati da ga ne osuđuje, da ga ljubi. On Zakeju želi povratiti izgubljeno dostojanstvo“. Zaključivši homiliju, propovjednik je pozvao hodočasnike na ispovijed.

Nakon obreda blagoslova vode, uslijedila je ispovijed za koju su na raspolaganju bili nadbiskup Vukšić, biskup Večerin te svećenici Subotičke biskupije. Tijekom procesije sa svijećama do glavnoga oltara, unutar koje je nošena preslika slike Sirakuške Gospe, vlč. Dragan Muharem i Nevena Mlinko svečano su predmolili akatist Bogorodici.

Uslijedila je dvojezična euharistija koju je predvodio župnik župe subotičke katedrale sv. Terezije Avilske mons. Stjepan Beretić.

Na bdjenju i euharistiji pjevao je domaći zbor subotičke župe Marije Majke Crkve, a za harmonijem je bio kantor i orguljaš Mario Bonić.

U bdjenju su, unatoč hladnoj noći, sudjelovali brojni hodočasnici iz subotičkih župa, iz župa u okolici i iz Sombora, Bača, Bođana, Vajske i Plavne.