Tradicionalno, u četvrtak uoči „Svete nedjelje“ zajednica vjernika okuplja se u dvorcu Batthyany kako bi slavili ludbreško euharistijsko čudo upravo na povijesnom mjestu gdje se ono i dogodilo. No, zbog aktualne situacije izazvane koronavirusom, ovogodišnje slavlje na „Sveti četvrtak“ u Ludbregu 3. rujna bilo je u svetištu, Zavjetnoj kapeli na otvorenom. 

Misu je predslavio generalni vikar Varaždinske biskupije mons. Antun Perčić, uz suslavlje župnika domaćina i upravitelja svetišta mons. Josipa Đurkana, preč. Marija Kopjara te vlč. Tomislava Kosa. 

U homiliji mons. Perčić nastojao je potaknuti na bezuvjetnu vjeru u prisutnost Isusova tijela i krvi u kruhu i vinu te na shvaćanje da je Isusova nekrvna žrtva, euharistija, Njegov dar nama, a mi koji smo primatelji toga dara bismo trebali postati dar drugima.

„Povijest čuda je dar koji nam je Gospodin dao. Učili smo na vjeronauku da je sveta misa nekrvna žrtva novoga i vječnoga saveza, da se Isus svaki dan žrtvuje na oltaru za spas svijeta, za nas koji smo povjerovali u njegovu ljubav, ali i za one koji možda nisu imali ili nemaju prilike čuti za tu stvarnost Božje ljubavi koja se želi izliti u sva srca“, poručio je mons. Perčić.

Pojasnio je i kako je Isus znao,  kad je išao u muku, zašto ide u muku – zbog ljubavi prema grešnom čovjeku da mu navijesti: Ja sam izvor života, dođi k meni, ja ću te odmoriti, ja ću te okrijepiti. „I ono što je najviše imao, to nam je darovao, a to je sama sebe u tijelu, i krvi, i govori: tko blaguje mene tko pije moju krv, ima život vječni, on je u meni, podsjetio je mons. Perčić. 

Poručio je i kako je euharistija dar nama, slabim ljudima. Evanđeoska hrana kojom se putnici hrane da bi mogli na putu života, u vremenu koje nam je darovano, živjeti kao ljudi u kojima se zrcali slika Božja. Jer, na tu sliku smo stvoreni i nju moramo neprestano obnavljati, jer ta slika, koja je dar, nije naša zasluga, već je poziv Božji da, uz Njegovu milost, uz snagu Njegova Duha, tu sliku nastojimo donijeti pred Gospodina što više neoštećenu, nego da bude cjelovita. Dodao je mons. Perčić i kako tu sliku Božju često razdiru mnoge stvari: naša nemarnost, lijenost, oholost, gordost, kad ne dopuštamo da pogledamo u svoje srce onako kako Bog želi, a to je da stanemo pred lice Božje, pred euharistijskog Krista i zahvalimo mu što nas hrani svojim Tijelom i pere svojom Krvlju da bi tako bili što više sposobni u ovom svijetu svjedočiti da smo pozvani biti Njegov narod. Božju ljubav trebamo svjedočiti drugima bez obzira što nekad od Gospodina i odlutamo ili posumnjamo poput onog svećenika prije 600 godina u Ludbregu.  

Vjerovati u pretvorbu, euharistiju, temelj je naše katoličke vjere, poručio je mons. Perčić i dodao: „Bog nam se daje samo zato da bismo mogli, mi njegovi učenici, njegova djeca, živjeti po toj Njegovoj riječi, po Njegovom primjeru koji nam je dao. A kakav primjer nam je Isus ostavio? Primjer poniznosti, ljubavi i dobrote. Sve to čini ne zato jer mora, nego jer želi objaviti lice milosrdnoga Oca koji nas čeka, koji nam se raduje dok dolazimo k Njemu.“

Za to misno slavlje mons. Perčić rekao je da je najprije zahvala što grešnici mogu zazivati Božje milosrđe te je uputio molitvu Gospodinu da vjernici budu oni koji će drugima donositi  radosnu vijest da je Kristova Krv izvor života. Da je to otkupiteljska snaga kojom Krist čovjeku govori neka se ne boji. Potaknuo je okupljene vjernike neka im slavljenje mise ne bude samo spomen-čin, nego da snagom molitve njihova vjera raste da se u svakoj misi događa ono isto što se događalo i u Jeruzalemu na Posljednjoj večeri, kad je Isus sam sebe darovao ljudima. 

„Ali u tom daru Isus je i potaknuo sve nas da mi koji smo primatelji tog dara, koji zahvaljujemo Bogu za taj dar i koji želimo slaviti tu stvarnost koja nikad nije prekinuta, da i mi svojim životom postanemo dar drugima. Da se znademo za druge žrtvovati. Isus je to pokazao najljepše na Posljednjoj večeri kad je oprao apostolima noge. Sluga pere noge svom gospodaru, a Isus govori primjer sam vam dao, i vi činite tako. Zato slavljenici svete euharistije, a to smo mi koji blagujemo Tijelo i Krv Kristovu, pozvani smo da istim gestama i na isti način iskazujemo ljubav prema bližnjima. Lako je to pokazati prema onima s kojima smo dobro, koji su nam po volji, ali teško je ljubiti onoga koji mi čini zlo. Ali ne smije nas to obeshrabriti. Mi smo tu kao vjernici koji smo otkupljeni Krvlju Kristovom koji se hranimo Tijelom i Krvlju Njegovom da bismo postali dio Njega, da blagovanjem Tijela Kristova postanemo u ovom svijetu znak. Zato je euharistija dar, a nije zasluga! Dar koji nam se neprestano daje. Molimo Gosodina da taj dar primimo dostojno da po tom daru živimo i da tako druge po svom životu oduševimo za Krista za Njegovu ljubv i dobrotu“, rekao je između ostalog u homiliji na „Sveti četvrtak“ u Ludbregu mons. Perčić.

Pozvao je i na molitvu Gospodinu da ovogodišnje slavlje „Svete nedjelje“, Predragocjene Krvi Kristove „bude nama milosni trenutak da skupimo snage da, i u ovom vremenu koje nas plaši različitim događanjima, koronavirusom i drugim nedaćama koje su povezane s time, da ne posustanemo, nego da kao vjernici ostanemo ljudi nade i radosti, te da to drugima donosimo.“

Nakon euharistijskog slavlja izložen je i Presveti Oltarski Sakrament te su okupljeni u poklonstvu pjevali pohvale Svetoj Krvi, litanije i molitvu Večernje. 

Ovih dana, relikvija Predragocjene Krvi Kristove nalazi se u Zavjetnoj kapeli te je izložena na štovanje.