Na početku slavlja mons. Bogdan rekao je da se misa slavi za sve preminule i stradale hrvatske branitelje, za sve preminule i stradale žrtve u Domovinskom ratu i sve one koji su preminuli od posljedica rata.

Biskup je homiliju započeo osvrtom na prvo čitanje iz Knjige Sirahove. Napomenuo je da je nastala oko 200. godine prije Krista, „kad je Palestina pala pod Seleukoviće i dio vladajućeg sloja bio je sklon prihvaćanju stranih običaja, helenizaciji, religijskom, političkom, kulturnom i svjetonazorskom sinkretizmu“. „Bili su to ondašnji društveni procesi i tendencije koje su vodile u stapanje s drugima, većima i jačima, u polagano i sigurno gubljenje vlastitog identiteta i nestanak. Tako su mnogi narodi i kulture nestali s pozornice povijesti“, objasnio je.

Istaknuo je da se u takvoj situaciji Sirah svim silama zalaže za čuvanje kulturnog i svjetonazorskog identiteta židovskog naroda. „Duboko ukorijenjen u tradiciju svoga naroda, učen i mudar čovjek, bogobojazan i odan Božjem objavljenom zakonu, čiste savjeti i uzdignuta čela pred Bogom i ljudima, svom snagom tomu se suprotstavlja. Iz svake Sirahove rečenice, iz cijele njegove knjige, progovara životno iskustvo, ali i Božja mudrost koje postaju hrana i nadahnuće njegovim sunarodnjacima“, dodao je.

Stoga je Siraha usporedio s velikim stablom zasađenim pored voda tekućica koje s dubokim korijenjem u plodnoj zemlji crpi životne sokove, a ujedno deblom i krošnjom teži visinama – nebu i Suncu koje mu daje život. „Slika je ovo svakoga ljudskog bića duboko ukorijenjena u vlastitu zemlju, obitelj, narod, zavičaj i domovinu, ali istovremeno i trajno otvorena visinama, svjetlosti, Bogu svome – izvoru i darivatelju svakoga života“, ustvrdio je vojni biskup.

Čuvajući identitet svoga naroda, Sirah je pozvao da se očuva spomen na njegove slavne pretke, kazao je mons. Bogdan, dodavši da je čovjek stvoren na sliku Božju. „Ljudsko biće je uzvišeno iznad svega stvorenoga. Ljudsko biće ima svoje dostojanstvo. Bog ga je tako zamislio, tako ga je stvorio, darovao mu život. A život je velika tajna. Dah ljudskoga života je velika tajna. Ljudska sloboda i razum su velika tajna“, poručio je.

„Čovjeku je ponuđeno da iz stvoriteljske Božje ljubavi prihvati samoga sebe i da na veliku Božju ljubav odgovori svojom ljubavlju prema Bogu i prema čovjeku. Čovjek je stvoren slobodan. To znači da može svojom slobodnom odlukom i svojim izborom graditi svoj život, svoj svijet, svoju budućnost i svoju povijest.“ Međutim, to može biti na istini ili laži, na ljubavi ili mržnji, na pravdi ili nepravdi, naglasio je. Dodao je da se tako dogodila tragedija bez koje se ne može razumjeti povijest – „dogodio se je i događa se grijeh“.

„Grijeh je čin kojim slobodno i razumno stvorenje odbaci Boga i na Božje mjesto postavlja sebe“, objasnio je. Grijeh se najprije dogodio u svijetu duhova jer mnogi od njih nisu htjeli prihvatiti Boga kao svoju istinu i sreću te su mu odbili služiti. Tako su postali neprijatelji Boga i čovjeka. Zatim je sagriješio i Adam, te grijeh odjekuje cijelom povijesti čovječanstva sve do eshatona.

„Božji plan s čovjekom bio je drugačiji“, naglasio je vojni biskup. Međutim, „iz grijeha je poteklo svako neprijateljstvo, nepravda, nasilje i smrt. Grijeh je taj prokleti korijen, otrovni korijen iz kojeg se rađaju sve nesreće svijeta, umnaža se zlo i zloća.“ Da je čovjek sačuvao izvornu narav, da je ostao čist, ne bi bilo potrebno da države imaju vojsku i policiju. „Nitko nema pravo osvajati tuđe zemlje, pokoravati ljude i narode.“ Vojnička zvanja nastala su za obranu. „Braniti mir, braniti svoju domovinu, braniti slobodu, to je naravno ljudsko pravo svakoga čovjeka“, rekao je.

„Poštivanje i razvoj ljudskoga života zahtijevaju mir. Mir nije tek odsutnost rata i ne može se svesti na osiguranje ravnoteže među suprotstavljenim silama. Mir se na zemlji ne može postići bez zaštite osobnih dobara, bez slobodne komunikacije među ljudima, bez poštivanja dostojanstva osoba i naroda.“ Mir je plod pravednosti i učinak ljubavi, istaknuo je otac biskup.

„U ovoj misnoj žrtvi, u crkvi koja posebno čuva memoriju Domovinskoga rata – popis urezan u tvrdome kamenu svih poginulih i nestalih čiji su životi ugrađeni u našu slobodu i demokraciju, još snažnije odzvanjaju riječi: Opjevajmo slavne muževe, pretke naše po njihovim pokoljenjima. A ima ih kojima nema spomena, iščezoše kao da nikad nisu niti postojali. Ali ovi bijahu ljudi pobožni čija se dobra djela ne zaboravljaju; u potomcima njihovim ostade bogata baština što je oni namriješe. Djeca im se vjerno drže zavjeta, i potomstvo njihovo, zbog njih; dovijeka njihova loza ostaje i ne briše se dika njihova (usp. Sir 44, 1 – 13), zaključio je mons. Bogdan, dodavši da njihova žrtva obvezuje sve nas žive.