Biskup Križić na početku homilije rekao je da „naša domovina nije teritorijalno velika, ali usprkos tome ima premnoga mjesta koja su ostala u našoj memoriji kao velika stratišta našega naroda“ te bi mnoga od njih zaslužila da se na njima komemoriraju žrtve. „U nemogućnosti obilježavanja redovite komemoracije na Bleiburgu, Hrvatska biskupska konferencija je izabrala Udbinu, iznad Krbavskog polja, kao mjesto sjećanja na žrtve Bleiburga i križnog puta, jer je ovdje, na neki način, bio početak velikih stradanja našega naroda i njegovih križnih putova“, dodao je.

Podsjetio je da još uvijek kosti mnogih žrtava iz Drugoga svjetskog rata i poraća te Domovinskoga rata nepokopane „čekaju svoj konačni smiraj“. „Crkva Hrvatskih mučenika je izgrađena da bi objedinila sve žrtve našega naroda kroz cijelu njegovu povijest“, ustvrdio je biskup. „Ovo nije mjesto na kojem mi zazivamo prokletstvo, Božji gnjev ili Božju kaznu za bilo koga. Ovo nije mjesto na kojem bi podgrijavali neku mržnju ili osvetu prema zločincima ili narodima kojima su oni pripadali. To bi bila profanacija naših žrtava i ovoga svetog mjesta“, naglasio je dodavši da „mržnja nikada ne donosi blagoslov i na njoj se ne gradi budućnost“. Dodao je da je njegovanje mržnje najopasnije za dušu.

Istaknuvši primjer poslijeratne žrtve komunističke mržnje prema Crkvi – bl. Miroslava Bulešića, istaknuo je da je praštanje „najbolji i jedini put za Isusova učenika“. „Na ovo mjesto mi ne dolazimo da paradiramo, da bilo koga provociramo, nego da svjedočimo kako Božja ljubav pobjeđuje mržnju, kako praštanje pobjeđuje svako zlo. Svoje žrtve ne smijemo zaboraviti, ali ni na koji način ih osvećivati. To bi naše žrtve ubijalo po drugi puta“, nastavio je.

„Ovo je mjesto gdje molimo Gospodina da primi u svoj zagrljaj sve žrtve: one nevine kao i one koji su bile opterećene kakvom krivnjom. Ne smijemo isključiti iz naše molitve ni zločince žrtava, jer kada se netko opredjeljuje za zločin znak je da u sebi nosi puno jada, da je njegova duša prazna, da je njegovo srce zatrovano, da je njegovim razumom ovladala tama i da ne zna što čini. Zato je i Isus molio Oca nebeskoga za svoje mučitelje s naglaskom da oni ne znaju što čine jer žive u tami“, poručio je biskup Križić.

Potom se osvrnuo i na osuđivanje molitvenog okupljanja i slavljenje euharistije za žrtve Bleiburga i Križnoga puta, što je prošle godine posebno iskusio vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić. „U misi se slavi i veliča samo Boga. Za te pokojne se moli. Bez obzira je li neki pokojnik bio uzoran ili je bio veliki grešnik. Te prosudbe se ostavljaju Bogu“, pojasnio je otac biskup.

Pozvavši se na vrijednosti civilizacije 21. stoljeća rekao je da se ne primjenjuju isti kriteriji za žrtve: sve ubijene bez suđenja proglašava se zločincima, dok se opravdava one koji su odmah nakon rata ubijali. Izrazio je čuđenje što je izjava jednoga saborskog zastupnika da je poslije rata trebalo biti mnogo više ubijenih, u hrvatskom medijskom prostoru naišla na razumijevanje.

Također je ukazao da svi imaju pravo na dostojanstven pokop. „Sve ovo ne govorim s nakanom da bih opravdao zločine koje su činili i pripadnici našega naroda. Ni govora! Zločin je zločin, tko god ga činio, i gdje god ga je netko učinio. Ali je zločin i to kada se osuđuje samo zločin jedne strane, a relativizira ili opravdava zločin druge strane. To nije put do istine, praštanja i pomirenja“, napomenuo je gospićko-senjski biskup.

Osvrnuvši se na naviješteno čitanje iz Knjige postanka rekao je da „s vaki zločin vapi k nebu, od onog prvog opisanom u Bibliji, kada Kajin ubija svoga brata, do svakog narednog“. Dodao je da „krv žrtve nikada ne šuti, nego stalno viče osuđujući zločin. Zločince će, ako se ne pokaju, cijeli život pratiti vika i sjena njihovih žrtava. To će ih progoniti i neće nikada imati mira.“

Stoga je pozvao na molitvu za one koji nam čine zlo, umjesto da ih se proklinje. „Braćo i sestre, mnogo je bolje biti žrtva nego biti zločinac. Mnogo je bolje trpjeti od nekoga, nego biti uzrok trpljenja drugome. Možda se nekomu ova tvrdnja neće dopasti, ali to je Božja logika, i život potvrđuje da je istinita. Ljudi se sjećaju žrtava i s njima suosjećaju, a ne zločinaca“, istaknuo je mons. Križić.

Primijetivši da Isus u prispodobi o Milosrdnom Samarijancu pozornost usmjerava na njega, a ne komentira zločince rekao je da „najveća tragedija jednog naroda nije prisutnost zločinaca i razbojnika, (svaki narod ima takvih), nego pomanjkanje milosrdnih ljudi, pomanjkanje ljudi koji će se znati zaustaviti i sažaliti pred patnjom drugih i za njih nešto učiniti“.

„Unatoč bezbrojnim žrtavama koje smo kroz povijest imali, nismo kao narod propali. Ali ako nam usfali ljudi milosrđa, ljubavi i solidarnosti, ne vjerujem da možemo imati budućnost. Nije slučajno Isus kao znak svršetka svijeta naveo da će to biti onda kada ljubav ohladi“, zaključio je biskup Križić pozvavši još jednom na molitvu.

S njime su misu suslavili predsjednik Hrvatske biskupske konferencije zadarski nadbiskup Želimir Puljić, riječki nadbiskup Ivan Devčić, riječki nadbiskup koadjutor i dubrovački apostolski upravitelj Mate Uzinić, vojni ordnirarij u Republici Hrvatskoj Jure Bogdan, krčki biskup Ivica Petanjak, bjelovarsko-križevački biskup Vjekoslav Huzjak, šibenski biskup Tomislav Rogić, umirovljeni šibenski biskup Ante Ivas, umirovljeni varaždinski biskup Josip Mrzljak, generalni tajnik HBK Krunoslav Novak, redovnički provincijali te ostali svećenici.

U slavlju su s okupljenim vjernicima i hodočasnicima sudjelovali i predsjednik Hrvatskoga sabora Gordan Jandroković, izaslanik predsjednika Vlade RH ministar Gordan Grlić Radman te ostali predstavnici vlasti. Liturgijsko pjevanje predvodio je katedralni zbor sv. Stošije iz Zadra.

Ovogodišnja komemoracija Bleiburške tragedije je u koordinaciji Počasnog bleiburškog voda, pod pokroviteljstvom Hrvatskog sabora i u suorganizaciji s Dušobrižništvom za Hrvate u inozemstvu Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine u liturgijskom dijelu održana na tri mjesta: zagrebačkom Gradskom groblju Mirogoju, Bleiburškom polju te Udbini.