Na početku misnoga slavlja nadbiskup je sestrama rekao kako je taj dan, dan sjećanja za njihovu Družbu, dan kada se promatra prošlost i počeci kako bi se bolje mogla vidjeti sadašnjost.

Mons. Križić podsjetio je u homiliji kako se, prije reforme svetačkoga kalendara, 24. listopada slavio blagdan sv. Rafaela te kako je prije 134. godine na isti dan u Crkvi osnovana Družba sestara Služavki Malog Isusa po zauzimanju sarajevskog nadbiskupa sluge Božjeg Josipa Stadlera.

Osnivanje te Družbe bila je prije svega želja Crkve toga vremena da iziđe u susret bijedi i siromaštvu naroda koje je, na poseban način, pogađalo djecu i starije. Arkanđeo Rafael, u kršćanskom puku štovan kao zaštitnik putnika i liječnika, spominje se u starozavjetnoj knjizi o Tobiji, a Bog ga je poslao da na putu čuva Tobiju, a osim toga, anđeo je od udara zloduha obranio Tobijinu buduću ženu Saru te od sljepoće izliječio njegova oca Tobita.

„Providonosno je to što je baš na ovaj blagdan osnovana vaša Družba koja će svojim požrtvovnim radom ozdravljati i u život vraćati mnogu djecu krajnje bijede, mnogu siročad koja bi bez pomoći sestara imala jako upitnu budućnost te ozdravljala i držala na životu mnoge starije, bolesne i napuštene“, poručio je nadbiskup.

Tobijina knjiga knjiga je s moralnom porukom, a njezini su protagonisti ljudi dobrote koji obdržavaju Božji zakon kada to nitko drugi ne čini, ljudi koje Bog vodi i pomaže, stavlja ih na kušnju te ih opet dovodi sretnom završetku.

Konkretna poruka toga je da nema tog grešnog ambijenta u kojem osoba ne bi mogla biti sveta i činiti dobro. Anđeo Rafael kojeg Bog Tobiji šalje u ljudskom liku poziv je svakome da se pretvara u anđele i bude čuvar svoje braće i sestara. Ako čovjek odbija sličnost s anđelima, onda će postati sve sličniji onom drugom duhu.

Glas anđela glas je Božji glas koji dopire do srca i savjesti, čovjek je sposoban spoznati što je to što Bog od njega traži te je dužan naći vrijeme sabranosti i šutnje kako bi mogao čuti taj glas.

Nadbiskup je tijekom homilije podsjetio kako je važno da ljudi na zemlji budu anđeli čuvari svojim bližnjima te je ukazao na to da je Kajin, kada je odbio biti čuvar svoga brata, od Boga čuo teške riječi: „Proklet bio ti na Zemlji!“. Time ga Bog nije prokleo, već mu je samo ukazao na to da je neminovno da će zbog odbijanja čuvanja svoga brata biti proklet na Zemlji i pretvarat će se u zlog duha.

Posebna uloga anđela je biti blizu čovjeku patniku jer Bog ne želi da čovjek u patnji bude sam. To se vidi iz Isusova primjera kojemu se u Getsemanskom vrtu ukazuje anđeo koji ga hrabri jer oko Isusa nema brata čovjeka da ga hrabri.

„Kada čovjek zakaže u svom poslanju da bude čuvar svoje braće i sestara, on sebe osiromašuje jer se udaljava od svog izvornog poziva“, rekao je mons. Križić te podsjetio na primjer Božjeg pomazanika Šaula kojega osvaja zli duh netom nakon što se on udaljio od Boga.

Prikazujući progresivan rast zla na primjeru Šaula koji je postao posve obuzet zlim duhom i pokušao učiniti ubojstvo, nadbiskup je opomenuo da đavao djeluje upravo tako da osobu malo pomalo vodi iz zla u gore te onda toj osobi postaje normalno ono što je normalnim ljudima sablažnjivo.

Zao duh isto tako ima svoj glas i lako ga se prihvati kao glas dobrog duha jer se, kako Pavao kaže, zna pretvoriti u anđela svjetla, a to se vidi i na početku ljudskoga roda kada je đavao preko glasa zmije prevario Evu, a preko Evinoga glasa Adama. Preko Petrova glasa pokušao je prevariti i Isusa, ali nije uspio.

„Kako lako posudimo svoj glas nečastivome, a iza toga se nikada nećemo osjećati dobro nego će uvijek ostati posljedice kako smo jadni, osiromašeni ili, kako Biblija veli, goli“, poručio je mons. Križić. U zaključku propovijedi nadbiskup je podsjetio kako Biblija donosi priče o anđelima koji uzlaze na nebo, ali i silaze s neba te rekao kako je to važna poruka za sve. Nužno je potrebno gledati prema nebu, ali je i nužno biti pozoran prema zemlji jer je ona mjesto ljudskoga posvećenja.

Na kraju je sve pozvao da se utječu sv. Rafaelu kako bi Bog čuvao njihovu redovničku obitelj od zla.

Nadbiskup je sestrama zahvalio za njihovo djelovanje u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji, ali i cijeloj Crkvi te im napomenuo da, ukoliko se na tom putu služenja dogode nekakve rane, u svom zaštitniku imaju moćnoga liječnika,.

Misu su suslavili don Ivan Sučić i don Renato Pudar.