Mons. Luka Strgar proslavio 50. obljetnicu svećeništva

Pod geslom „Ja sam Put i Istina i Život! Nitko ne dolazi Ocu osim po meni!“ (Iv 14,6), zlatomisnik Strgar je u ispunjenoj župnoj crkvi sv. Mihaela arkanđela predslavio zlatnu misu.

Propovijedao je domaći župnik Željko Šimić koji je tom prilikom izrekao zlatomisniku dobrodošlicu i čestitku u ime svih okupljenih svećenika i vjernika župe. Zahvalio je zlatomisniku što tijekom cijeloga života pokazuje „ljubav i privrženost prema rodnoj župi, njegovim i našim Drenovcima“.

„Mi se danas veselimo zajedno s našim zlatomisnikom i njegovim najbližima, pokazujemo mu svoje poštovanje, podršku, ali još više smo zajedno s njime zahvalni i zagledani u Onoga koji je uzrok svemu ovome. Zagledani smo u Gospodina Boga i želim danas, dok promatramo svećeničku službu našega dragog zlatomisnika, prepoznavati Božju ljubav i milost koju nam je iskazivao i iskazuje upravo kroz djelovanje našeg zlatomisnika. Jer sve ono dobro što smo prepoznali i doživjeli i osjetili živeći i susrećući našeg zlatomisnika zapravo je Božje djelovanje preko njega u našim životima i u životu ove župne zajednice. Na to nas podsjeća sam Isus kada kaže: Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam Otac dadne što ga god zaištete u moje ime (Iv 15,16)“, rekao je župnik Šimić.

Misu su suslavili i domaći sinovi župnik u Velikoj Kopanici preč. Marko Gaćarić i o. Tunja Blažević te svećenici iz Dekanata; župnik iz Gunje Ivan Živić i župnik iz Vrbanje Tomislav Lasić.

Pjevanje je predvodio župni zbor iz Drenovaca uz sviranje s. Patricije Šestak. Svojim sudjelovanjem pomogli su i ministranti te članovi DVD-a Drenovci. Brojnim ponosnim i zahvalnim vjernicima na proslavi se priključio i načelnik Općine Drenovci Josip Nasurović.

Mons. Luka Strgar rođen od je 7. srpnja 1946. u Drenovcima od oca Marka Strgara i majke Terezije r. Stipandić. Osnovnu školu završio je u Drenovcima 1961. Gimnaziju je pohađao dvije godine u Zagrebu, a dvije u Đakovu. Teološki studij završio u Đakovu. Vojni rok služio je u Čakovcu i Mariboru od 1966. do 1968.

Na Petrovo 1971. bio je zaređen za svećenika tada Đakovačke ili bosanske i srijemske biskupije. Nakon ređenja, prve tri godine pastoralno je djelovao u Slavonskome Brodu. Potom su počele zlatomisnikove dugogodišnje službe u Đakovu koje traju sve do danas. Tajnik Biskupskog ordinarijata (1974. – 1984.), bilježnik crkvenog sudišta, kancelar Biskupskog ordinarijata (1984. – 2008.). Tijekom obnašanja te dvije odgovorne službe imenovan je prebendarom, a potom i kanonikom Stolnog kaptola te čuvarom katedrale-bazilike u Đakovu, u kojoj i danas predano vrši službu ceremonijara i svakodnevnu službu ispovjednika. Punih 45 godina bio je dijecezanski ravnatelj Papinskih misijskih djela. Spremno je vršio i mnoge druge odgovorne službe u Nadbiskupiji. Više godina je bio ravnatelj Svećeničkog doma u Đakovu (2008. – 2019.) te se skrbio o starijim svećenicima. Sveti Otac mu je podijelio počast monsinjora, Kapelana Njegove Svetosti te kasnije i prelata. I dalje je aktivan kao kanonik Prvotolnog kaptola, čuvar katedrale-bazilike, ispovjednik te kao Nadbiskupov delegat gdje god je potrebno pomoći mu.

Na kraju mise, kao predstavnik svećenika iz Drenovaca, zlatomisniku je čestitku uputio preč. Marko Gaćarić.

Na kraju je zlatomisnik pozdravio sve okupljene, a osobito one koji su bili prisutne i na njegovoj mladoj misi 1. kolovoza 1971. Izrazio je zahvalnost Bogu i svojim roditeljima koji su mu bili glavna podrška u odluci na svećenički poziv. Sjetio se i pokojnih župnika: mons. Davida Kolesarića koji ga je i poslao u sjemenište i bogosloviju te preč. Marka Đidare. Napomenuo je da duge 33 godine ta župa čeka mladu misu te da je njegova glavna molitva usmjerena Gospodinu za nova duhovna zvanja iz Drenovaca i Cvelferije.

Nakon mise, proslava je nastavljena u župnom dvorištu u ugodnom druženju uz tamburaše i različite cvelferske specijalitete.