“Nije slučajno da je Sveti Otac  izabrao da se Nedjelja Božje riječi slavi u ovom tjednu u kojemu se moli za jedinstvo kršćana. Božja riječ je ono što nas povezuje i omogućuje jedinstvo”, rekao je na početku svete mise mons. Uzinić. Dodao je da nas Božja riječ povezuje s našom ‘starijom braćom’ – Židovima, ali i ‘mlađom braćom’ – muslimanima, koji s katolicima dijele elemente Božje riječi koja je objavljena. Osim toga, Božja riječ nam je predana da bismo je dijelili i s drugim ljudima, poručio je mons. Uzinić.

Ova nedjelja ustanovljena je kako bi nam osvijestila važnost i vrijednost Božje riječi

U propovijedi nadahnutoj liturgijom dana (Neh 8,2-4a.5-6.8-10; Ps 19,8-10.15; 1Kor 12,12-30; Lk 1,1-4; 4,14-21) kazao je da prvo čitanje upućuje na razloge zašto je katolicima bila potreban jedna posebna nedjelja Božje riječi. Taj ulomak kaže da je u jednom trenutku u starozavjetnoj povijesti Božja riječ bila zagubljena i ljudi je nisu poznavali. Govori se o ponovnom otkriću Božje riječi i radosti koje izazove onima koji je ponovno čuju. I nama je potrebno opet otkriti ljepotu Božje riječi kako bi u nama izazivala onu pravu unutarnju radost. No, da bi se to dogodilo, Biblija ne smije bili knjiga smještena na ladicama naših domova  gdje skuplja prašinu, nego bismo je trebali uzeti u ruke i čitati. Ova nedjelja ustanovljena je kako bi nam osvijestila važnost i vrijednost Božje riječi i kako bi doista postala Božja riječ za nas. Ona je ustanovljena i kako bi nas povezala s drugim kršćanima, ali i nama postala poziv i poslanje da je navijestimo drugima i ljubimo druge bez obzira na naše razlike, rekao je propovjednik.

Govoreći o evanđeoskom ulomku koji također progovara o Božjoj riječi i bitnim stvarima koje moramo zapamtiti i u skladu s time živjeti kako bi se Božja riječ uprisutnila u našem životu, istaknuo je da nas u uvodnom tekstu evanđelista Luka želi osloboditi svakog oblika fundamentalizma kojemu smo ponekad skloni čitajući Bibliju. “On na konkretnom primjeru pokazuje da Božja riječ koja nam je predana nije diktat, nego Božje nadahnuće koje surađuje s čovjekom preko autora evanđelja”.

Čitajući Božju riječ otvoreni Duhu Svetom pozvani smo u ovom svijetu i vremenu biti on – biti Isus

“Autor piše o Bogu i Božjoj istini o njemu samome, kao i Božjoj istini u odnosu na nas. Bogu je stalo do nas. On je milosrdni Bog koji čeka one koji su se izgubili i stalo mu je do svakoga, osobito do onih koji su se izgubili. Važno je otkriti da Božja riječ nije diktat, nego nadahnuće i kao takvo, kada je čitamo, u nama postaje nadahnuće za naš način shvaćanja i interpretiranja Božje riječi. To možemo činiti ako smo otvoreni Duhu Svetom, kao što su to bili autori evanđelja. Na takav način ćemo danas, ponovo čitajući i proučavajući Sveto pismo, moći govoriti ljudima našeg vremena o onome što je u našem vremenu vrijedno. Osim toga, Sveto pismo prije svega govori nama samima”, kazao je mons. Uzinić.

Pojasnio je to na Isusovom primjeru koji na početku svog javnog djelovanja čita Pismo i otkriva ga kao Božju riječ govoreći da je to Riječ koja se odnosi na njega – da je to Njegova riječ. “Tu Riječ pretvara u svoj životni program – poslan je biti blagovjesnikom siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vratiti vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene. Njegovo poslanje je i naše poslanje”, istaknuo je propovjednik.

„Ono što Isus govori za sebe, govori i za nas. Kao što je i on pomazan Duhom Svetim, i mi smo po krštenju postali članovi njegove Crkve i također pomazani. Kao što je on poslan, tako smo i mi poslani čitati Božju riječ i u toj Riječi ne prepoznavati Božji diktat za druge, nego Božje nadahnuće za sebe kako bismo živjeli kao novi ljudi novim životom.“ Čitajući Božju riječ otvoreni Duhu Svetom pozvani smo u ovom svijetu i vremenu biti on – biti Isus, kao pojedinci na onom mjestu i ulozi koju imamo u Crkvi. Na to nas poziva i sinodalni proces – zajedništvo, sudjelovanje i poslanje”, rekao je mons. Uzinić.

Zaključujući je potaknuo vjernike na ponovno otkrivanje, čitanje Božje riječi kao nadahnuća za vlastiti život unutar Kristove Crkve, ali i život u Crkvi i po Crkvi na Kristov način.