Koncelebrirano misno slavlje predvodio je zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško. Misu je suslavio rektor Međubiskupijskog sjemeništa i duhovnik Gimnazije preč. Matija Pavlaković. Tijekom misnog slavlja brojni učenici i profesori pristupili su sakramentu pomirenja, a na raspolaganju za podjeljivanje samoga sakramenta bio je sjemenišni duhovnik te novoimenovani duhovnik Gimnazije vlč. Luka Premelč.

Na početku misnoga slavlja biskup Šaško, prenoseći pozdrave zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića, obratio se okupljenima. Rekao je da je radostan što gleda obnovljenu šalatsku gimnazijsku obitelj i moleći Božju milost, zazivajući darove Duha Svetoga za život i rad u ovoj školskoj godini, Gospodinu zahvaljuje za sve njih.

„Dajemo hvalu Bogu za vas gimnazijalci i gimnazijalke; kako za vas koji nastavljate gimnazijski hod u nekom novom, višem razredu, i osobito za vas u prvome godištu koji postajete dionicima zajedništva puno širega od sadašnjosti, vremenski protegnutoga na cijelo stojeće. … Dok čeznemo za povratkom u crkvu, primijetimo da se nalazimo iza njezine apside koja u liturgijskoj arhitekturi govori simbolom Božje svetosti i ljudi koji tu svetost odražavaju. U ovome smo slavlju mi stanoviti produžetak apside. Gospodin nas prihvaća u svoj božanski život, u kojem su i naši sveti zagovornici. Danas je to sveta Majka Terezija, svetica duboko povezana s našom domovinom, hrvatskom kulturom i duhovnošću. Lijepo je s njome započeti školsku godinu, jer nas upućuje na bitno, na ono čemu treba služiti svako stečeno znanje i kršćanski odgoj: nositi Boga i njegovu radosnu vijest u živote bližnjih“, rekao je predslavitelj.

Tumačeći Božju riječ iz Knjige proroka Izaije te Matejeva evanđelja (usp. Iz 58, 6-11; Mt 25, 31-46), mons. Šaško je, uz ostalo, naglasio kako „nema dvojbe da je Evanđelje koje smo čuli jedno od najprikladnijih za slavlje povezano sa svetom Majkom Terezijom. Možda ga ne bismo odmah izabrali za početak školske godine. Međutim, uđemo li u njega dublje, vjerujem da će svatko od nas otkriti iznenađujuću prikladnost za ovo slavlje. I ovaj smo početak školske godine pozvani vidjeti u Kristovoj prisutnosti i u ljepoti konačnoga smisla. On nam se na spomendan svete Majke Terezije daruje u Isusovoj riječi o Posljednjem sudu, koji je zapravo razotkrivanje konačne istine življenja, objave onoga što ostaje, kada više ne ostaje ništa. A to je ljubav: samo ljubav neće minuti“, poručio je pomoćni zagrebački biskup.

Nadalje je kazao da je radosna vijest u tome da najdublju istinu o ljudima odražava ljepota srca, nipošto ljudske slabosti. „I na toj ‚vagi‘ malo dobroga žita teži više od kukolja na cijelome polju“, rekao je biskup Šaško.

„Vjerujem da će se danas u mnogo gimnazija, srednjih škola govoriti o osposobljavanju za tržište rada, za kompetitivnost, za povezanost škole i gospodarstva; o tehnološkome napretku i o uspješnosti kojoj kao da ne treba konačni smisao… Ali, sve što naučimo, sve što postignemo, kakav ima smisao, ako ne u raznim načinima da druge ohrabrimio, zagrlimo, budemo blizi“, kazao je propovjednik.

Završavajući svoju propovijed okupljenim profesorima, učenicima, odgajateljima i djelatnicima Gimnazije mons. Šaško je poručio: „Dragi prijatelji, vi ste naraštaj koji je, zbog odnosa prema zdravstvenim poteškoćama, morao proživjeti i preživjeti neobičnu nastavu, onu koju zovemo on-line nastavom, nastavom na daljinu. Bilo je razmišljanja da će upravom tim načinom biti pospješen i sam školski pristup i školski procesi. Neki su govorili o takvim ‚revolucionarnim‘ iskoracima nakon kojih ‚ništa više neće biti isto‘.

No, kasnije su raščlambe i ozbiljnije studije pokazale koliko nedostaje blizina; koliko je kakvoća usvajanja znanja i oblikovanje ljudskosti trpjelo u svojoj biti. Odgoj i obrazovanje ne pripadaju prostorima udaljenosti. Traže bliskost, susret, poglede, korake, osjećaje… No, lako je uočiti da je izazov puno širi. Kao da se školski život u okolnostima pandemije nadogradio na takozvanu ‚virtualnu kulturu‘ ili na onu koja se više od sedamdeset godina zove ‚kibernetikom‘“, rekao je predslavitelj.

„Vi pohađate ‚klasičnu‘ gimnaziju. Zbog toga napominjem da se kršćanstvo, u dubokoj sraštenosti sa židovskom duhovnošću i kulturom, razvijalo u kulturi koja je kasnije dobila pridjev ‚klasična‘. S pomoću nje Crkva je artikulirala svoju vjeru, naviještala Radosnu vijest, dopirala do svih naroda i učvršćivala svoje vjernike u izgradnji Kristova kraljevstva. … Sigurno je da se nalazimo unutar društvenih ‚antropoloških promjena‘ u kojima se oslabljuje sposobnost susreta. Zato je važno njegovati kulturu evanđeoske blizine, oslonjeni na Radosnu vijest da nam je Bog postao bližnjim, bližim i od nas samih i da nas ne prepušta našim udaljavanjima“, zaključio je mons. Šaško.

Na misi su sjemeništarci ministrirali, liturgijsko pjevanje predvodio je Mješoviti zbor Nadbiskupske klasične gimnazije pod ravnanjem profesorice Ankice Juričić.

Biskupu Šašku, koji je na koncu slavlja izmolio i prigodnu blagoslovnu molitvu za početak nove školske i vjeronaučne godine, ravnateljica gimnazije prof. Duvnjak uručila je prigodni poklon u znak zahvale za dolazak.

Po završetku misnoga slavlja, a prije završnoga blagoslova, preč. Matija Pavlaković zahvalio je ocu biskupu na dolasku i homiliji te je posebno pozdravio ovogodišnje prvaše. Zaželio je svima sretan početak nove školske i vjeronaučne godine kako bi Gospodin svojom blizinom pratio i blagoslovio učenike, profesore i djelatnike Gimnazije, a roditeljima i odgojiteljima udijelio strpljivost i brižnost u služenju mladima koji traže uzore svojih života.

Nadbiskupska klasična gimnazija s pravom javnosti ima svoju dugu povijest i tradiciju u gradu Zagrebu. Osnovana je 1920. godine, a u njoj su brojni naraštaji utkali svoje talente i sposobnosti. U novu je školsku godinu upisan 391 učenik u šesnaest razrednih odjela, od koji je 12 sjemeništaraca s područja Zagrebačke i Đakovačko-osječke crkvene pokrajine. U školi je zaposlen 51 djelatnik.