Koncelebrirali su porečki i pulski biskup u miru Ivan Milovan, provincijal Hrvatske provincije svetoga Jeronima franjevaca konventualaca o. Miljenko Hontić te tridesetak svećenika. To je ujedno bio prvi posjet mons. Štironje Lanišću.

Biskup je u uvodnom obraćanju istaknuo kako je bl. Miroslav svoj život založio iz ljubavi prema Bogu, iz ljubavi prema Evanđelju, koje je iskrena srca i radosno naviještao. „Na to smo i svi mi pozvani, radosno naviještati Evanđelje. On je i svoj život stavio za Evanđelje, za spasenje svoje duše, to je smisao i cilj naših molitava, naših okupljanja, to je cilj našega života, spasiti svoju dušu“, podsjetio je biskup na početku mise.

Misi su nazočili gradonačelnik Buzeta Damir Kajin, načelnica Općine Lanišće Roberta Medica te brojni vjernici iz svih dijelova Istre. Iz Pule su pristigla dva autobusa, jedan iz Župe sv. Pavla te drugi iz svih ostalih pulskih župa, a jedan je autobus hodočasnika pristigao iz blaženikove rodne župe Svetvinčenat. Ta je misa prenošena u izravnom prijenosu na regionalnoj tv postaji TV Nova iz Pule. Koncelebranti su u svečanoj procesiji ušli kroz središnju lađu, a u procesiji je relikvije u relikvijaru nosio vicepostulator u kauzi za kanonizaciju bl. Miroslava Bulešića preč. mr. Ilija Jakovljević.

„Važno pitanje našega kršćanskoga života i prakticiranja vjere je vjernost i poslušnost Bogu, kojemu se svakodnevno, i po više puta obraćamo i to riječima ‘Oče naš!’. Razlog i ovoga našega večerašnjeg zajedništva upravo je to, obratiti se svome Bogu kao svome Ocu, slaviti ga, zahvaljivati mu i moliti ga u svojim raznim životnim potrebama poteškoćama“, podsjetio je biskup na početku homilije.

„Kao što je Bog slao svoje proroke u vrijeme Staroga zavjeta, tako isto šalje proroke u ovo naše vrijeme, preko kojih je komunicirao sa svojim narodom, tješio ga, savjetovao ga, krijepio i preko njih vršio svoja obećanja. Tako je to i danas. Vrhunac objave Božje je Isus koji je nama ljudima ‘priopćio sve što je čuo od Oca svoga’, kako to kaže Novi zavjet“, rekao je biskup Štironja.

„Među prorocima koje je Bog poslao ljudima ovih prostora, nalazi se i bl. Miroslav Bulešić. On je istinski prorok kojega je Bog poslao da pozove svoje suvremenike na obraćenje“, istaknuo je propovjednik, dodavši: „I kao što je bilo pojedinaca i skupina među izabranim Božjim narodom, koji nisu htjeli slušati Boga, tako je bilo i među suvremenicima bl. Miroslava onih, koji, iz nekih svojih osobnih razloga, nisu prihvatili sreću koju im je Bog ponudio.“

Govoreći o Prvom liturgijskom čitanju iz Druge knjige Ljetopisa (2. Ljet 24, 18-22), biskup je posvijestio da taj zapis „donosi dva pitanja koja su aktualna u svako vrijeme i za svaki narod: ‘Zašto kršite Božje zapovijedi? Zašto nećete da budete sretni?’ Ovo su pitanja koja muče Crkvu i crkvene zajednice, kao i sve one koji vjeruju u prisutnost Boga u povijesti i vlastitu životu. Na temelju ovih pitanja i mi temeljimo svoj ispit savjesti: Vršimo li Božje zapovijedi, živimo li po njima i koliko nam znače? Prepoznajemo li sreću koju nam Nebeski Otac nudi, slijedimo li tu zvijezdu sreće i koje mjesto Bog zauzima u našem svakidašnjem životu? Važna su ovo pitanja za svakoga od nas.“

„Ne bismo smjeli zaboraviti da Božje zapovijedi ne zarobljavaju nego oslobađaju i donose sreću“, podsjetio je biskup. „One su poput znakova upozorenja i ograničenja na životnoj cesti kojom se sve brže i brže vozimo. I kao što ozbiljno i odgovorno nastojimo pridržavati se znakova na cesti, to je osobito važno za vozača i to mu donosi sreću i svim njegovim suputnicima, tako i Božji znakovi donose sreću i tijelu i duši. Te zapovjedi su znak Božje brige za nas, njegovu djecu, kao i znak koliko nas voli i koliko nam je stalo da budemo sretni, u prolaznom zemaljskom životu kao i u onom neprolaznom koji je pred nama, a koji smo započeli svojim začećem. Neka nas sve na putu života i traženja sreće zagovara bl. Miroslav, a posebno vas, draga mladeži i djeco“, rekao je biskup obrativši se okupljenim mladima i djeci, kojima često uputi prigodnu posebnu riječ.

„Drugo liturgijsko čitanje donosi jednu vrlo zanimljivu komunikaciju između Pavla i njegova učenika Timoteja“, nastavio je mons. Štironja. „Pavao pohvalno govori o svom učeniku koji se nije dao zavesti i nije popustio pred oholicama, nevjernicima, bogohulnicima, neprijateljima križa Kristova, nego je ostao vjeran, primjeran učenik i apostol. Pavao hvali svoga učenika što ga nasljeduje ‘u poučavanju, u ponašanju, u naumu, u vjeri, u strpljivosti, u ljubavi, u postojanosti’ pa čak i u strpljivosti, progonstvima i patnjama koje su ga zadesile. Pavao očituje i najavljuje da ‘svi koji hoće živjeti pobožno u Kristu Isusu, bit će progonjeni’ (2 Tim 3,10-12).“

„U ovoj komunikaciji između učitelja i učenika“, pojasnio je biskup, „saznajemo osobine onih koji poučavaju u vjeri kao i onih koji se daju poučiti. Pohvalna su oba stava, stav učitelja koji želi poučavati kao i učenika koji je otvoren pouci. Ovdje Pavao na poseban načini čini jedno dobro djelo što pohvaljuje svoga učenika. Osobito su nam važne osobine koje rese učenike, što smo svi mi, ali smo već, ili ćemo biti u poziciji učitelja. Dobro je zapamtiti vrlo važnu životnu mudrost: Samo onaj tko znade slušati i koji je spreman biti dobar učenik, može biti i dobar učitelj. Onoga trenutka kada se izgubi sposobnost slušanja, toga istoga trenutka počinje opadati sposobnost učitelja. Dobar učenik je onaj koji u potpunosti usvaja nauk svoga učitelja, uz učitelja koraca rame uz rame, nalik mu je mentalno, psihički i duhovno, vjeran mu je i odan. Dobar učenik od svoga učitelja preuzima odgovornost i ozbiljnost prema dužnostima, usvaja kvalitete i nasljeduje svjedočanstva života. Osobine učitelja postaju mu dobra osnova i potka za tkanje lijepoga životnog mozaika“, rekao je biskup Štironja.

„U ovim okvirima životne mudrosti prepoznajemo životne stavove bl. Miroslava, koji je u svega nekoliko godina svećeništva izgradio divne osobine proroka i učitelja, Kristova učenika i apostola“, istaknuo je predslavitelj te nastavio prikazavši revnost bl. Miroslava.

„Bl. Miroslav je bio uzoran učenik svoga Učitelja Isusa. Svoje dužnosti vršio je odgovorno i ozbiljno, u strahopoštovanju pred Bogom, u preispitivanju, pa i strahu je li dostojan i hoće li, odnosno može li dobro izvršiti povjerene mu zadatke. Znao je da ono što mu je povjereno zaista želi učiniti najbolje. Za to svoje nastojanje crpio je snagu iz Božje Riječi – Svetoga pisma, prema kojemu je ravnao svoj život. Bio je svjestan da ne može druge poučavati i odgajati o Isusu ako ga prije toga nije susreo i upoznao. Netko lijepo reče da se evanđelje prima tek onda kada ga se naviješta iz prve ruke. Teško je očekivati urod tamo gdje evanđelje nije proživljeno i pretočeno u djela, ili bolje rečeno: nema uroda tamo gdje se Evanđelje nudi kao ‘second hand’, drugorazredno, gdje se prenosi čitanjem i nizanjem riječi umjesto autentičnim naviještanjem, proživljeno vjerom i djelima“, kazao je mons. Štironja.

„Bl. Miroslav je, kao čovjek i kao svećenik, dobro znao tko je, što radi i što želi u životu“, naglasio je biskup. „Čvrsto je vjerovao u istinitost riječi da se bez Isusa ništa ne može učiniti (Iv 15,1-17). Kao što je Isus bio jedno s Ocem tako je bl. Miroslav bio jedno s Kristom i njegovom Crkvom. Tako je mogao drugima govoriti o Isusu, dovoditi k Isusu, upoznavati ih s Isusom i na kraju život dati za Isusa. Zato su ga mnogi slušali i dolazili u Crkvu, posebno mladi. Iz zapisa o njegovu životu saznajemo da mu je to upisano kao negativnost, krimen. Zamislite, biti dobar prema mladeži, biti dobar prema Crkvi, biti dobar prema ljudima, biti dobar prema društvu, prema svim vjernicima, ma bez obzira koje su nacije, svima jednako služiti, i da se to upiše kao krimen. Nije li čudno da se nekomu dobrota i ljubav koju je širio oko sebe upiše kao krimen“, zapitao se propovjednik.

„Uz to, bl. Miroslav ništa nije prepuštao slučajnosti. Sav svoj trud i djelovanje stavljao je pod zaštitu Blažene Djevice Marije, kojoj je bio privržen kao svojoj rođenoj majci, sve čineći slušajući majku Crkvu, po čijem je nalogu odgovorno i ozbiljno izvršavao sve zadatke pa i ovaj koji se sastojao u praćenju mons. Ukmara, kao delegata za podjeljivanje svete krizme po Istri, pa i ove u Lanišću. Ugledajmo se u ovoga divnog blaženika, mladog svećenika i moćnog zagovornika, kojega bih zaista iskrena srca nazvao mladim divom vjere hrvatskoga naroda i Crkve u Istri“, pozvao je biskup.

Neka nam primjer kršćanskog života i predanosti do kraja, bl. Miroslava Bulešića, bude nadahnuće, a njegov zagovor neka nas sve prati na užurbanim životnim stazama“, zaključio je mons. Štironja.

Prije otpusnog blagoslova kojeg je biskup okupljenima podijelio s relikvijom bl. Miroslava, mjesni župnik vlč. Josip Mašina predvodio je Molitvu bl. Miroslavu te je izrazio prigodne zahvale.

Predstavnici župljana, dr. Vladimir Žmak te Marija Žmak su nakon prigodnih riječi pozdrava koje je izrekao dr. Žmak, uručili biskupu dar, reljefni odljev brončane biste bl. Miroslava Bulešića koju je izradio akademski kipar Tomislav Kršnjavi, autor biste koja se nalazi ispred laniške crkve.

Po završetku misnoga slavlja vicepostulator u kauzi za kanonizaciju bl. Miroslava Bulešića preč. mr. Ilija Jakovljević predstavio je četvrto izdanje Duhovnog dnevnika bl. Miroslava Bulešića.

Ispred crkve bilo je moguće nabaviti majice s likom i geslom bl. Miroslava Bulešića koje je izradio Caritas Porečke i Pulske biskupije, a sav prihod namijenjen je Zakladi „Blaženi Miroslav Bulešić“, za pomoć učenicima i studentima slabijeg imovinskog stanja.