Obraćajući se okupljenim vjernicima, u homiliji mons. Svalina je, osvrćući se na riječi Svetoga Pisma istaknuo da je Gospodin onaj koji uvijek dolazi, a u isto vrijeme je prisutan među nama. On je Riječ koja je Tijelom postala.

„Riječ koja je postala tijelom kaže nam upravo da u ovoj izgubljenosti i bezvrjeđu čovjek nešto znači, jer se Bog za njega zauzeo. Dakle, i Isus ima svoje značenje. I nama se pridaje veliko značenje. Tu se za nas ne zauzima netko tko nas želi iskoristiti, nego jedan koji od toga nema ništa. Bog ima sve, i ako postaje čovjekom, od toga nema ništa. On nam ne dijeli darove sam ostajući daleko, nego ga njegova zauzetost tjera u našu situaciju. On dolazi onamo gdje smo mi. Toliko se za nas zauzima da samoga sebe stavlja na kocku za nas. Ta zauzetost Boga za čovjeka je srce kršćanstva“, istaknuo je srijemski biskup koadjutor.

„Riječ je tijelom postala. ‚Riječ‘ koja je u Boga i koja je Bog iz ljubavi prema nama postaje čovjek, ulazi u našu stvarnost s nama i za nas. Tko, dakle, traži smisao, istinu, dubinu, ne mora se povlačiti iz stvarnosti. Ali, nije dosta niti da ju analizira. Tko traži smisao, on ga nalazi u našem tijelu, na licu Isusa koji ljubi, koji je mučen i ubijen, na njegovu proslavljenom licu. Riječ, smisao svega jest ovo: ljubav jest i ljubav ima pravo, više prava od svega drugog, ljubav se ispraznila, njoj ništa nije previše. Onaj koji je ‚Riječ‘ susreće nas usred naše stvarnosti.“

„Bog uvijek dolazi. Inicijativa je bila s njegove strane. U kršćanstvu nije odlučujuće što mi činimo, nego što čini on, što je jedanput zauvijek i neopozivo učinio. On je došao, ali nije došao bez čovjeka. Jedan drugi čovjek mu je dao riječ, život, tijelo kao prostor za povijest ‚riječi‘. Marijin: Neka mi bude po tvojoj riječi bio je uvjet da on može doći na svijet“, poručio je među ostalim biskup Svalina.

Euharistijsko slavlje je, pjevanjem pratio župni zbor Sveta Cecilija, pod ravnanjem voditeljice s. Cecilije Tomkić.