Riječi pozdrava prije mise uputio je župnik fra Roko Bedalov, primijetivši da je uslijed pandemije i potresa proteklih godinu dana bilo turbulentno na društvenome i crkvenom području.

Predstavljajući prvoga od trinaest propovjednika mons. Svalinu, fra Roko je spomenuo da je on, premda je svećenik Đakovačko-osječke nadbiskupije, više od pola svećeničkog života proveo u Zagrebu na raznim službama u odgoju i u Hrvatskoj biskupskoj konferenciji. U šali je rekao da se mons. Svalinu može nazvati „posebnim agentom u Crkvi“, jer mu se povjeravaju izazovni i zahtjevni projekti. Jedan od njih bilo je objedinjavanje medija Hrvatske biskupske konferencije u Hrvatsku katoličku mrežu. Zapaženo je i djelovanje mons. Svaline kao ravnatelja Hrvatskoga Caritasa nakon potresa koji je pogodio Banovinu. Hrvatski Caritas je osigurao dvjesto stambenih modula ljudima koji su ostali bez domova, a kojima je itekako potrebno nešto konkretno, mali prostor, ali koji im daje neovisnost, kazao je fra Roko.

Osvrnuvši se na evanđeoski ulomak o ozdravljenju čovjeka kod kupališta, mons. Svalina u homiliji je istaknuo da kršćani bolest ne smatraju prokletstvom, nego Crkva bolest shvaća sredstvom sjedinjenja s Kristovom mukom i duhovnog pročišćenja. „Bolest je mogućnost da činimo dobro i tako pronađemo dublji smisao života. Zato nam valja iskoristiti svaki trenutak života za činjenje dobra, za molitvu i za prikazivanje svojih patnji za spas čovjeka“, rekao je mons. Svalina.

Tumačeći da je čovjekova želja za ozdravljenjem normalna potreba koja ujedno pokazuje da čovjek duboko u sebi čezne za lijepim i kvalitetnim životom, mons. Svalina istaknuo je da je stoga „potrebno svakom čovjeku, koliko je do nas, pomoći da ostvari tu svoju čežnju kako bismo kvalitetnije mogli prolaziti zemljom čineći dobro“.

Ocijenivši da je najstrašnija bolest suvremenoga svijeta usamljenost i ostavljenost, mons. Svalina spomenuo je da se to posebno osjećalo u proteklih godinu dana pandemije kad su naši stariji, bolesni i nemoćni po bolnicama i domovima za starije ostali sami bez svojih bližnjih i često potpuno sami odlazili s ovoga svijeta. Teško su se osjećali i bližnji koji nisu bili u mogućnosti zbog više sile biti uz svoje drage kada su bili najpotrebitiji blizine.

„Izričaj kršćanskog čovjekoljublja je Caritas. A to je ljubav, služenje, milost i milosrđe“, kazao je mons. Svalina, podsjetivši da smo svi svjedočili velikoj i snažnoj rijeci ljubavi kada je Banovinu pogodio razoran potres. „U tome jadu brojnih stradalih obitelji i zabrinutosti nad vlastitom sudbinom, strahu od budućnosti, svjedočio sam toliku snagu duha i, ne jadikujući za ponovno izgubljenim domom, njihovu žarku želju da ostanu na svojim ognjištima, da ne budu zaboravljeni. Nama je to bio jasan znak: treba činiti nešto konkretno. Nešto što će te hrabre ljude zadržati na tim prostorima i vratiti im dostojanstvo kao i pouzdanje da će se njihov dom ponovno obnoviti. Odlučili smo se na stambene module i hvala vam što ste nas u tom svojom molitvom i konkretnim prilogom podržali“, rekao je ravnatelj Hrvatskog Caritasa.

Govoreći o sv. Antunu, mons. Svalina podsjetio je da je glasoviti pisac Chersterton kazao: „Svaka generacija instinktivno traži svoga sveca, ne onoga koga ona hoće, nego onoga koji joj je potreban“; a u XIII. stoljeću, nasuprot podjelama sekta, etičkoj dekadenciji i prodoru krivovjerja koja su buknula iz mješavine slobodoumnih vladanja i političkih degradacija, bili su potrebni svjedoci poput sv. Franje i sv. Antuna, koji su preokrenuli ondašnji svijet, a to čine i do današnjih dana. No sv. Antun nije ostao samo svetac XIII. stoljeća, nego svih stoljeća do naših dana.

Zapitavši po čemu je sv. Antun i nakon 800 godina moderan i privlačan svetac, mons. Svalina je protumačio: „Jedna rečenica ocrtala je osobu i djelo Isusa Krista. Ona glasi: ‘Pojavila se dobrostivost i čovjekoljublje Spasitelja našega Boga’ (Tit 5,4). Onaj tko želi nasljedovati Krista, mora ga napose nasljedovati u tome. Upravo to je shvatio i prihvatio sv. Antun. On je o tome propovijedao, to je bio program njegova života. Čitajući njegov životopis naziremo kako su se na njemu naročito isticale društvene kreposti. Mi bismo jednostavno rekli: Antun je bio prijatelj maloga čovjeka. Nježnim osjećajima gledao je njegove potrebe, a divovskom snagom branio njegova prava. Svoj socijalni program crpio je iz Evanđelja“.

Prema riječima mons. Svaline i današnje štovanje sv. Antuna ima izričito socijalni karakter, to je odjek njegovog socijalnog djelovanja. „Njemu se utječu i članovi kršćanskih obitelji da sredi ono što narušava tu osnovnu stanicu društva ili što bi joj moglo naškoditi. Njemu se mole zaljubljenici prije ženidbe, njega zazivaju ženidbeni drugovi. Njemu se mole nerotkinje i žene u porodu. Pred njim, kao pred svojim zaštitnikom, iznose svoje jade prosjaci. Od njega putnici mole sretan povratak. On je mnogima savjetnik. On je zaštitnik u ratnim opasnostima. Šutljivi seljak stavlja u njegove ruke sudbinu svojih usjeva. On je patron pomoraca i rudara, on sluša molitve zabrinutih članova njihovih obitelji. On je pronalazač izgubljenih stvari, nebeski detektiv. Jednom riječju, sv. Antun je zaštitnik u svim potrebama dnevnoga života. To je razlog zbog kojega je u njegovu štovanju – više nego u drugih svetaca – naglašeno ljudsko, povezano s našom svakidašnjicom. Štovanje sv. Antuna nadišlo je službeni vid i ušlo u život vjernika. Zato je on doista svetac svih i za sve“, rekao je mons. Svalina. Posebno istaknuvši da je sv. Antun zaštitnik siromašnih i potrebitih, ravnatelj Hrvatskog Caritasa podsjetio je da je svima dobro poznata slika kako sv. Antun dijeli kruh siromasima, ali i ustanova „Kruh svetog Antuna“. Koliki su se gladni nasitili, koliko je siromaha i nemoćnika potpomognuto. I danas, u Caritasovim kuhinjama kao i ovdje na Svetome Duhu. Sv. Antun je nadahnjivao plemenite kršćane koji su žrtvovali svoje dragocjeno vrijeme, i nekad uz opasnost vlastitog života, surađivali u župnim i drugim Caritasima. On im je bio primjer, spomenuo je mons. Svalina, pozvavši na molitvu sv. Antunu „da u našim životima učvrsti pouzdanje u Boga, vrati strpljivost i sklad, a u brojne obitelji i toliko potreban – mir“.

Pobožnost trinaest utoraka nastavlja se 23. ožujka kada će misu u 19 sati predvoditi župnik župe Pohoda BDM u Sisku vlč. Ivan Grbešić.