S obzirom da o sv. Joakimu i Ani nema sigurnih podatka, odnosno, Evanđelja ih ne spominju, nego samo neki apokrifni spisi te tradicija, mons. Uzinić izrazio je mišljenje da su kršćani, nakon što su otkrili Isusa, htjeli doznati više o njegovim korijenima i tako došli do Joakima i Ane.

Tema ukorijenjenosti je važna jer kao što pričamo o svojim roditeljima, djedu i baki, tako su Isus i Marija pričali o Joakimu i Ani, ali istovremeno smo i mi postali njihova priča. Pojasnio je to na primjeru dokumenta „Krist živi“ (Christus vivit) kojega je papa Franjo uputio mladima i u kojemu često ponavlja važnost ukorijenjenosti. Iz istog razloga Sveti Otac povezao je blagdan sv. Ane i Joakima sa Svjetskim danom djedova i baka i starijih osoba. U dokumentu „Krist živi“ Papa mladima govori o jednom svom iskustvu. Kaže da je prolazio i promatrao stabla koja su bila prekrasnih krošnji i puna života. Naišla je oluja i kada je ponovo prošao, ugledao je mrtva stabla. Papa kaže da je to zato jer nisu bila ukorijenjena. Važno je da se i mi vratimo korijenima i u Joakimu i Ani prepoznamo korijene onoga što je bila Blažena Djevica Marija i onog poslanja kojega je među nama izveo Isus, Anin i Joakimov unuk. I mi se želimo ukorijeniti u sv. Joakimu i Ani kako bismo skupa s Marijom mogli izvršiti poslanje koje imamo na svijetu – rađati Isusa. Začinjati i rađati ga za ovaj svijet, kako bismo s njim mogli hodati ovom zemljom navješćujući i riječima i djelima Evanđelje – poručio je mons. Uzinić.

U svjetlu pročitanog evanđeoskog ulomka u kojemu se Isus obraća svojim učenicima i poručuje im da je blago onima koji su htjeli vidjeti i čuti, a koji se naslanja na parabolu o sijaču i sjemenu koje pada na plodno tlo, mons. Uzinić je istaknuo da među pravednicima možemo prepoznati sv. Joakima i Anu.

Oni su, kao što karakterizira cijeli Stari zavjet, htjeli gledati i čuti, ali nisu mogli. Što je to što su htjeli vidjeti? Koja je to novost koju Isus donosi ? Da bi objasnio tu novost i poruku koju ona današnjem čovjeku nudi, nadbiskup se u propovijedi vratio na apokrifne spise koji pokušavaju dočarati život sv. Joakima i Ane. U njima, između ostaloga, možemo pročitati da su imali problem sa začećem. Ana je bila nerotkinja poput mnogih starozavjetnih žena. Biti nerotkinjom u starozavjetnom kontekstu bila je velika sramota. Jednoga dana Joakim je htio u Hramu prinijeti žrtvu, no to mu je onemogućio veliki svećenik upravo zato jer je Ana bila nerotkinja. Isključio ga je. Nije bilo za njega mjesta u Hramu. Nakon toga se povukao u 40-dnevnu molitvu u kojoj je dobo viziju kao i Ana koja je molila i tada se dogodilo Marijino začeće. Bili su par koji je zbog neplodnosti bio isključen iz zajednice. Zbog toga su htjeli čuti da je Isus poslan isključenima, onima na rubu. A Isus je sam kazao da je došao zbog grešnika i onih koji su isključeni – rekao je mons. Uzinić.

Još jednom je naveo spomenuti dokument pape Franje u kojemu mladima često ponavlja da stari sanjaju sne, a mladi gledaju viđenja. Ono što su stariji sanjali, to se u Isusu ostvaruje –rekao je.

U nastavku se osvrnuo na propovijed koju je uputio na otvorenju Mediteranskih teoloških susreta u Lovranu i u kojoj je, govoreći o paraboli o milosrdnom Samarijancu, vidio kritiku religije te rekao da nam treba „nova religija“.

„Mnogi su to krivo protumačili i izvadili iz konteksta. Je li Isus koji kaže: ‚Blago vama koji gledate i slušate‘, htio stvoriti novu religiju? I da i ne. ‚Ne u smislu institucionalne religije, ali da u smislu promjene, u smislu obnove i obraćenja kako u religiji njegovog naroda ne bi više bilo isključenih.‘ U tom kontekstu, je li nam potrebna nova Crkva? I da i ne. Ne u smislu nove Crkve. Papa je jednom rekao da nam nije potreban ‚nova‘, nego ‚drugačija‘ Crkva. Potrebna nam je Crkva u kojoj neće biti isključenih. Crkva u kojoj će vrata biti otvorena za svakoga.“

Nadbiskup se osvrnuo na papin apostolski posjet Kanadi te izdvojio govor iz Edmontona gdje se Sveti Otac susreo s autohtonim narodima u rezervatu Maskwacis i zamolio oproštenje zbog uloge Katoličke Crkve u pokušajima zatiranja njihovih korijena. Papa se ispričao za ono što je Crkva u jednom povijesnom trenutku u službi države i njezinih interesa činila, stvari koje nije smjela činiti, stvari koje se nisu smjele dogoditi. Otišao je ondje da bi se u ime nas katolika, Katoličke Crkve ispričao za ono što se ondje događalo. To je ta drugačija Crkva koja priznaje svoje pogreške. To je Crkva koja je ukorijenjena u prošlosti i ne odbacuje povijest i ispričava se za ono što nije bilo dobro, ali i ponosi s onim što jest bilo dobro. To nije plitka Crkva, ona ima korijen koji je Isus Krist i u njemu možemo vidjeti sv. Joakima i Anu. Ta ukorijenjena Crkva živi svoju sadašnjost u kojoj polazeći od prošlosti, osobito Evanđelja, treba otkrivati kroz sinodalni put i sinodalno razmišljanje koji je odgovor i poziv i poslanje Crkve u ovom trenutku.

Nadbiskup je izdvojio važne poruke pape Franje koje su odjeknule iz Kanade, a koje pokazuju otvorenost koja je postojala i u domu Joakima i Ane i koju su prenijeli na Mariju, a kasnije je u istom ozračju Isus odrastao i to ga je oblikovalo. Papa Franjo je u svom govoru u Edmontonu istaknuo da je Crkva dom za sve. „Otvoren i inkluzivan, upravo kakva treba biti Crkva, obitelj Božje djece u kojoj su bitni gostoljubivost i prihvat, tipične vrijednosti autohtone kulture; gdje se svatko treba osjećati dobrodošlim, neovisno od prošlih događaja i pojedinačnih životnih okolnosti.“ U tom smislu i Joakim, nakon što je u Hramu doživio da nije dobrodošao, sanja religiju u kojoj će biti dobrodošao – rekao je mons. Uzinić.

Nadalje, izdvojio je Papine riječi da se Boga ne može naviještati na način suprotan Bogu, a koje je izrekao polazeći od situacije zbog koje je i otišao u Kanadu. Papa nastavlja: „Ali, koliko se puta to ipak dogodilo u povijesti!“ No, mi moramo paziti da se to ne događa i danas. Dok se Boga jednostavno i ponizno predlaže, mi smo, kaže Papa, uvijek u iskušenju da ga namećemo i da se nameće njegovo ime. On to naziva „svjetovno iskušenje“. To je iskušenje učiniti da Isus siđe s križa da bi ga se očitovalo snagom i izgledom. On kaže da se Isus naviješta u slobodi i ljubavi. Neka svaka raspeta osoba koju sretnemo ne bude za nas slučaj koji valja riješiti, nego brat ili sestra koje trebamo voljeti, tijelo Kristovo koje treba voljeti. Crkva, Tijelo Kristovo, neka bude živo tijelo pomirenja – rekao je mons. Uzinić apostrofirajući Svetoga Oca.

Propovijed je zaključio mislima Svetoga Oca o Crkvi. Na neki način Joakim i Ana predstavljaju Stari zavjet. Marija, njihova kći i Isus predstavljaju Novi zavjet, predstavljaju nas, predstavljaju Crkvu. Znamo kakav je Stari zavjet jer smo ukorijenjeni u njemu, ali sada imamo kršćansku novost. Crkva treba biti drugačija. Citirajući papu Franju kazao je da je Crkva mjesto na kojemu je stvarnost uvijek iznad ideja. Crkva je i neka to bude, ne skup pravila koje treba usaditi u ljude, nego gostoljubiv dom za sve! To je Crkva i neka to bude: hram uvijek otvorenih vrata u kojemu se svi mi, živi hramovi Duha, susrećemo, služimo i pomirujemo, poručio je mons. Uzinić apostrofirajući Papu.

Sveta Ana i sveti Joakim su iz svog vlastitog iskustva naučili što je to dobro a što nije i polazeći iz svoga iskustva prenijeli to na Mariju i Isusa – rekao je propovjednik. Potaknuo je vjernike na učenje iz njihovog primjera, ali i iskustva Crkve, onog dobrog i pozitivnog. Neka se doista u nama javi ponos zbog dobroga da bismo mogli u Crkvi u kojoj živimo biti radosni zbog onoga što vidimo i slušamo, a bit ćemo radosni ako vidimo Isusa u djelovanju Crkve. Bit ćemo radosni i ponosni ako u Crkvi i po Crkvi budemo uvijek i ponovo navješćivali njegovo autentično evanđelje, ne za neke, nego za sve – zaključio je mons. Uzinić.

Misu je slavio u zajedništvu s generalnim vikarom vlč. Mariom Tomljanovićem, župnikom vlč. Petrom Belanićem i drugim svećenicima. Među ostalima, nazočio je gradonačelnik Opatije Fernando Kirigin sa zamjenicom Kristinom Đukić.

Na kraju slavlja, župnik Belanić zahvalio je nadbiskupu, braći svećenicima i svima koji su omogućili dostojanstvenu proslavu župne svetkovine. Najavio je da će se u povodu blagdana sv. Joakima i Ane misa na Puževom Bregu služiti u subotu 30. srpnja u 18 sati, a dan kasnije u župnoj crkvi u Voloskom misom zahvalnicom oprostit će se od župe i župljana te službu nastaviti u župama Mošćenice i Brseč. Novi župnik u Voloskom bit će vlč. Marijan Žderić.

Mons. Uzinić zahvalio je vlč. Belaniću za revno i zauzeto dugogodišnje vođenje „otvorenih vrata crkve“ župe Volosko te njega i novog župnika vjernicima preporučio u molitve.