Mons. Zgrablić u trećem pohodu Zadru prije svoga biskupskog ređenja

Na susretu sa zadarskim nadbiskupom Želimirom Puljićem još su jednom razmotreni neki aspekti organizacije ređenja prije kojega će se mons. Zgrablić povući ovih dana u još dublju kontemplativnu osamu s Gospodinom odlaskom na duhovne vježbe u pripremi za taj veliki dar i odgovornost.

Nakon imenovanja za nadbiskupa koadjutora, to je bio treći pohod mons. Zgrablića Zadru prije njegovog biskupskog ređenja.

Prvi trodnevni pohod mons. Zgrablića u Zadar bio je od uskrsnog ponedjeljka, 18. travnja. Drugi pohod bio je u znaku susreta sa zadarskim svećenicima na rekolekciji u sjemeništu Zmajević u srijedu, 18. svibnja.

U osvrtu na homiliju koju je mons. Zgrablić tada uputio zadarskim svećenicima, nadbiskup Puljić je rekao: „Mons. Zgrablić je istaknuo važne dimenzije svećeničkog života i svećeničke povezanosti. To je izraženo u trodimenzionalnom obliku. Sva tijela imaju tri dimenzije, visinu, širinu, dubinu. To je vrlo važno: ovozemaljska povezanost između klera, zatim između svećenika i biskupa, pa između biskupa i klera zajedno s vjernicima. To je trodimenzionalni vid našeg zajedništva koji može biti siguran, stabilan, na pravom putu, ako je povezan s četvrtom dimenzijom – s transcendencijom, s Uskrslim, s Nebom, sa svecima koji nam pomažu hoditi u ovoj suznoj dolini, prema vječnosti“ rekao je mons. Puljić.

Na toj rekolekciji nadbiskup Puljić pokazao je pred zadarskim svećenicima znakove biskupske službe koji su dar zadarskog klera mons. Zgrabliću.

Biskupski križ i prsten dar su nadbiskupa Puljića mons. Zgrabliću, a biskupski štap – pastoral je dar svih svećenika Zadarske nadbiskupije budućem koadjutoru.

Nadbiskup Puljić stavio je tada prsni križ oko vrata mons. Zgrabliću i pokazao mu prsten kojega će nadbiskup Puljić staviti mons. Zgrabliću na ređenju. Nadbiskup Puljić pokazao je i solideo te ga simbolično stavio na glavu mons. Zgrablića.

„Predao sam tada mons. Zgrabliću biskupski križ imajući u vidu simboliku i značenje križa. U križu je spasenje. Preko križa dolazimo do spasenja i mi kršćani sve gledamo kroz prizmu Kristova križa, smrti i uskrsnuća. To je velika simbolika. Mislim da je dobro da je i križ označio u svome grbu“ rekao je mons. Puljić.

Naime, povezanost sa svojim budućim biskupskim prethodnikom i poštovanje službi nadbiskupa Puljića mons. Zgrablić je pokazao i odlukom da u svoj biskupski grb stavi isti oblik križa kojega mons. Puljić ima u svom biskupskom grbu.

„Biskupski život je križ. I dobro da je htio na taj način očitovati nastavak onoga što jedan biskup radi. Mons. Zgrablić će naslijediti mene, prema tome, imat će isti križ, sličan križ, i važno je da je križ naš znak“ rekao je mons. Puljić.

Grb mons. Zgrablića kojega je heraldički i grafički oblikovao vlč. mr. Tomislav Hačko, izražava očitovanje svijesti budućeg zadarskog nadbiskupa u poštovanju partikularnih Crkvi iz koje potječe i kojoj je poslan.

U tumačenju izgleda svoga biskupskog grba, mons. Zgrablić je rekao: „U grb sam želio ugraditi moj dosadašnji život i razmišljanje. Moje mladomisničko geslo je ‘Ne izabraste vi mene nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš ostane, te vam Otac dadne što ga god zaištete u moje ime (Iv 15,16).

U tom geslu prepoznao sam sebe, moj život, moj poziv. Budući da je to geslo od moje najranije mladosti mene jako obilježilo, želio sam iz tog gesla i dalje nastaviti jednu logiku.

Dakle, sve proizlazi iz Božje ljubavi. Bog je ljubav. To je najosnovnije, Bog stvara iz svoje ljubavi. Moj život je dar, svećeničko zvanje je dar i biskupska služba je milost.

Crvena boja koja dominira grbom označava Boga koji je ljubav i iz koga proizlazi ljubav. Plod te ljubavi je Crkva. Crkva je najviši plod ljubavi. To je uskrsli Gospodin, njegovo uskrsno tijelo koje živi. Isus nije ideja, nego je osoba. Mi smo njegovo mistično tijelo, to je Crkva. Ljubiti Boga, ljubiti Krista, sudjelovati u toj ljubavi znači ljubiti Crkvu. Zato natpis u grbu, mali izvadak ‘I rod donosite’.

U središtu grba prikazane su dvije biskupije.

Porečku i Pulsku biskupiju simbolizira riba jer ja sam 36 godina svećenik Porečke i Pulske biskupije, od toga sam 33 godine djelovao u toj biskupiji. Ta biskupija je meni dala život, ona me odgojila, ona mi je njegovala vjeru, tu sam dobio svoje svećeničko zvanje.

Na neki način, gledam i ovaj poziv u biskupsku službu kao i plod života te Crkve i toga prezbiterija. Pa sam želio staviti motiv ribe koja simbolizira Krista i Porečku i Pulsku biskupiju. Motiv ribe iz 4. st. nalazi se u porečkoj bazilici, katedrali, gdje sam župnik i gdje me zateklo imenovanje za nadbiskupa koadjutora.

Poslan sam u Zadarsku nadbiskupiju, a nju predstavlja rozeta katedrale sv. Stošije. Dakle, dvije Crkve koje su plod božanske ljubavi.

Dvije zvijezde u vrhu grba simboliziraju Božji poziv, vjeru koju je imao Abraham, potpuno povjerenje u Boga kada on ide kamo ga Bog šalje. Zvijezda je znak blagoslova. Mudraci su slijedili zvijezdu, slijedeći zvijezdu došli su do Isusa. Sveto Pismo je zvijezda koja nas vodi do Isusa.

Zvijezda na desnoj strani grba ima 12 krakova i označava Mariju koja je kraljica apostola, Majka Crkve. Želio sam Mariju koja je bitan dio našeg duhovnog života staviti u grb. Zvijezda na lijevoj strani ima 10 krakova.

Kad sam se molio, imao sam veliku želju i misao kako ugraditi svećenike kojima sam kao biskup poslan, prvi suradnici su mi svećenici. Kako ugraditi svećenike u grb, ovaj narod, ovu Crkvu, osim rozete, simbola katedrale sv. Stošije?

Pa sam to našao u zvijezdi misleći i na porečku katedralu gdje sam često tumačio ljudima zašto bazilika nosi naziv bazilika. Zašto su prve kršćanske zajednice u prvim stoljećima gradile bazilike? Nisu gradili dvorane, crkve, arene, nego su gradili bazilike – zato što su oni doživljavali da je biti kršćanin nešto najveće i najljepše u životu što im se dogodilo. Današnjim rječnikom rečeno, biti zvijezda. Oni su to vrlo intenzivno živjeli i doživljavali.

To je simbol dostojanstva koje mi kršćani imamo na način da smo kršteni, što smo primili sakramente, što imamo dar vjere, što možemo biti oni koji znamo da nas Bog zaista ljubi.

To je bilo u atmosferi uskrsne radosti. Kad smo čitali Ivanovo evanđelje, prateći liturgiju, razmišljao sam o evanđelistu Ivanu koji o sebi ne govori kao Ivan. Kad je pod križem, kaže ‘onaj učenik koga je Gospodin ljubio’. Kad je bio na Posljednjoj večeri, kaže da se naslonio Isusu na grudi ‘onaj učenik koga je Isus ljubio’.

Poslije uskrsnuća, kad su se našli, nabraja tko je bio kad se Isus ukazao. Kaže da su tu bili Zebedejevi sinovi. Ne spominje svoje ime, jedan od tih sinova, nego uvijek kaže, onaj učenik koga je Gospodin ljubio. Dakle, on je svoj identitet pokazao u učeniku koga Isus ljubi. Dakle, mi smo ti koje Gospodin ljubi. Mi se trebamo takvima prepoznati. Mi smo izrasli iz Božje ljubavi i tako se trebamo prepoznati.

Prema tome, ne samo svećenici, nego svatko tko vidi taj grb i tko se pronalazi u Božjoj ljubavi je prikazan i želio sam ga prikazati u tome simbolu“ rekao je mons. Zgrablić.

Također, imenovani koadjutor želio je izraziti i povezanost s trojicom svojih predšasnika na katedri zadarskih nadbiskupa.

„Još nešto mi je drago da smo uspjeli naći rješenje i to se lijepo uklopilo. Budući da dolazim za nadbiskupa koadjutora, ja bih trebao biti prvi suradnik nadbiskupa Puljića. Stoga sam želio pokazati neku apostolsku vezu sa Zadarskom Crkvom, s nadbiskupom Puljićem i drugim nadbiskupima koji su bili prije njega.

Križ u mom grbu je kopija istoga križa kojeg ima nadbiskup Puljić u svome grbu. To je prva povezanost s njime.

Zatim, ja sam ipak bio dugogodišnji suradnik i nadbiskupa Ivana Prenđe. Bio sam odgojitelj u Nadbiskupskom sjemeništu Zmajević dok još mons. Prenđa nije bio zadarski nadbiskup. Bio sam na njegovom biskupskom ređenju.

Nadbiskup Prenđa ima lijepo geslo koje se meni sviđalo, ‘Ljubiti Crkvu’. Ali moje geslo, ‘rod donositi’ ne znači ništa drugo nego ljubiti Crkvu. Praktički je to na drugi način izražen tekst koji je ionako bio u mom mladomisničkom geslu, a nalazi se i u geslu nadbiskupa Prenđe.

Zatim, kad sam promatrao grb nadbiskupa Marijana Oblaka, kad sam bio na službi u sjemeništu Zmajević dekret sam primio od nadbiskupa Oblaka – on u svom grbu ima Mariju i 12 zvijezda. Pa me i te dvije zvijezde u mom grbu podsjećaju na nadbiskupa Oblaka. Uspjeli smo to sve povezati“ rekao je mons. Zgrablić.

Za vrijeme svoga drugog pohoda Zadru, imenovani koadjutor pohodio je 19. svibnja Nadbiskupski ordinarijat Zadar gdje se susreo s djelatnicima Ordinarijata. Osobno ih je pozdravio i obišao njihove urede u pratnji kancelara i generalnog vikara mons. Josipa Lenkića i nadbiskupovog tajnika don Damira Šehića.

Na susretu u Ordinarijatu bio je i nadbiskup Puljić, a mons. Lenkić je predstavio rad pojedinih ureda.

Također, u zahvalnosti koliki su benediktinke sv. Marije dar Crkvi i Zadarskoj nadbiskupiji, mons. Zgrablić je u pratnji nadbiskupa Puljića tada pohodio i samostan benediktinki sv. Marije koje su velikodušno darovale svoje gostinjce za smještaj uzvanika koji će doći na ređenje mons. Zgrablića. Imenovani koadjutor je tada pogledao i Stalnu izložbu crkvene umjetnosti u Zadru.

Ususret ređenju, nadbiskup Puljić odredio je nadbiskupijske susrete zajedništva vjernika kao duhovnu pripravu za ređenje koje je zadnji put bilo u Zadru prije 32 godine, 9. lipnja 1990., kada je za zadarskog nadbiskupa koadjutora zaređen Ivan Prenđa (1939.-2010.).

„Želim da se u Zadarskoj nadbiskupiji pred biskupsko ređenje dogodi duhovna obnova u koju će biti uključene sve generacije vjernika. Htjeli smo obuhvatiti župe, vjernike, različite slojeve društva i naših zajednica. Radujem se tim susretima i biskupskom ređenju 25. lipnja“ poručio je nadbiskup Puljić.

Treći, lipanjski pohod mons. Zgrablića Zadru pokazuje da je svaki mjesec otkako je imenovan za zadarskog nadbiskupa koadjutora, što je bilo 7. travnja, kako je i bio najavio da će nastojati doći više puta u Zadar do ređenja, mons. Zgrablić došao  u višednevne pohode u središte svoga budućeg biskupstva – ne samo zbog dogovora oko organizacije ređenja, nego i u želji da osobno osjeti i u osnovnim naznakama upozna prostor Zadarske Crkve kojoj je Božjom milošću u kronotaksi zadarskih nadbiskupa određen za 70. zadarskog nadbiskupa i 114. pastira u 17 stoljeća Zadarske Crkve.