Voditelj duhovnih vježbi bio je br. Jakov od Križa (Milić), OCD. Svoje druženje vjeroučitelji su započeli zajedničkom večerom nakon koje je slijedilo slavlje mise, koju je predvodio o. Branko Zebić, OCD.

Subotnji program započeli su misom koju je slavio voditelj duhovnih vježbi br. Jakov Milić. U nagovoru je govorio misaonoj molitvi i sv. Tereziji Avilskoj. „Za nju molitva nije ništa drugo doli razgovarati prijateljski često nasamo s Onim za kojega znamo da nas ljubi ili jednostavno razmjena dviju ljubavi. U temelju kršćanskog života trebamo imati čvrstu uporišnu točku – molitvu i ljubav prema Bogu, kako bismo iz tog temelja mogli graditi naš život, graditi dobar odnos s Bogom i bližnjima. Mnogi sveci su na osjećajnom planu bili ljuti, frustrirani, nezadovoljni, a ipak su itekako rasli u duhovnosti i ljubavi za Boga. To pokazuje kako naša afektivnost ne smije biti jedino mjerilo napredovanja na našem duhovnom putu“, istaknuo je.

Naveo je korake misaone molitve i kratko objasnio svaki od njih. „Ukratko bi se moglo reći kako su meditacija i kontemplacija dva ključna dijela misaone molitve, koja nas uče produbljivati kapacitet za Boga. Na početku ozbiljnijeg duhovnog života valjalo bi imati strukturu koja nam može pomoći u ustrajnosti, posebno u danima kad smo preopterećeni i kada nam je teško moliti. U počecima se svojim mislima uvodimo u otajstvo, koristeći neki tekst iz sv. Pisma, misli svetaca, laganije duhovno štivo, aktivni smo sudionici. S vremenom taj aktivni dio postaje sve kraći, a sve više molitva postaje pasivna kontemplacija, jednostavno zaljubljeno gledanje u Boga. Molitva, nadalje, treba potaknuti na konkretne promjene, mora se prelijevati na svijet. Marta i Marija, rad i molitva uvijek trebaju ići skupa“, poručio je.

Nakon razmatranja, ručka i poslijepodnevnog odmora nastavili su vježbe drugim predavanjem voditelja u kojem je glavna misao bila razlučivanje Božje volje. „Razlučivanje Božjeg plana za nas zagušeno je strahovima, željama i navezanostima. Nenavezanost na zemaljsko temeljni je preduvjet razlučivanja Božje volje za svakog čovjeka. Potrebno se lišiti želje za lakšim putem te prepoznati koji su to idoli našega života – kompleksi, strahovi, naš komfor, bračni partner, djeca… Molitva treba dovesti do toga da prepoznamo što nas sprječava da živimo puninu života. Cilj života treba biti spasenje duše i dati što veću slavu Bogu, a na nama je pronaći sredstva do toga cilja. Ideal života bi trebao postati – željeti samo ono što Bog od nas želi. Vjera ne isključuje tamu, što često naglašavaju kršćanski mistici, te naš temperament, mane, rane, frustracije nisu prepreka na putu svetosti, već je kroz blizak odnos s Bogom potrebno otkriti načine na koje Bog želi da liječimo te svoje rane“, naglasio je.

Molitvom krunice i euharistijskim klanjanjem završene su aktivnosti drugog dana. Završni dan započeo je misom, a potom je uslijedila završna rasprava, komentari i pitanja u kojem je voditelj ukratko sažeo glavne naglaske protekla dva dana, a vjeroučitelji su iznijeli svoje komentare, nedoumice i pohvale.

Predstojnica Katehetskog ureda prof. dr. Jadranka Garmaz pridružila se vjeroučiteljima na misi, nakon koje je pozdravila sve prisutne i zahvalila voditelju na poticajnim i vrijednim predavanjima te domaćinima, braći karmelićanima, na gostoprimstvu.

Duhovne vježbe završene su zajedničkim objedom.