Na Dan posvećenog života kardinal Puljić predvodio misno slavlje u sarajevskoj katedrali

Redovnicama raznih družbi pridružili su se bogoslovi iz sva tri bogoslovna sjemeništa u BiH. Bogoslovi su asistirali kod oltara pod vodstvom vlč. Ivana Rake, a liturgijsko pjevanje animirao je zbor sastavljen od bogoslove Franjevačke teologije i redovnica pod ravnanjem fra Emanuela Josića. Časne sestre iz različitih redovničkih zajednica čitale su misna čitanja i Molitvu vjernika te na oltar donijele kruh i vino.

U svečanoj procesiji asistencija i svećenici s vrhbosanskim nadbiskupom u miru pošli su iz sakristije u predvorje katedrale gdje je kardinal Puljić blagoslovio svijeće nakon čega su svi nazočni upalili svijeće pa se njihov miris i svjetlo proširilo cijelom katedralom uz pjesan Isusu Kristu, svjetlosti na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga.

U uvodnoj riječi kardinal Puljić pozdravio je sve misnike, redovnike, redovnice, bogoslove i sve okupljene vjernike kao i sve koji su se ujedinili duhom prateći misno slavlje putem valova Radija Marije Bosne i Hercegovine. Prenio je pozdrave i blagoslov vrhbosanskog nadbiskupa metropolita i apostolskog upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH Tome Vukšića koji je otputovao u Dubrovniku na proslavu sv. Vlaha. Čestitao je redovnicima i redovnicama Dan posvećenog života podsjetivši da taj Dan 27. put slave u sarajevskoj katedrali ujedinjeni s cijelom Crkvom. Spomenuo je da su prije četrdeset dana proslavili svetkovinu Rođenja Gospodinova – Božić, te da sada slave dan kada su Marija i Josip došli u hram i prikazali Isusa i tako izvršili propis Levitskog zakonika. Istaknuo je da je, zapravo, Božji Sin izišao ususret svome vjernom narodu. Podsjetio je na riječi misnog odlomka iz Evanđelja po Luki: „Živio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun… Ponukan od Duha dođe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon, primi ga on u naručje, blagoslovi Boga“. Pozvao je sve nazočne da poput starca Šimuna upoznaju i razglase Isusa Krista o kojem prorok Malahija napisa da će „doći iznenada u hram svoj Gospod koga vi tražite i anđeo Saveza koga žudite“. „Tako i mi, Duhom Svetim sabrani, pođimo u dom Božji ususret Kristu! Naći ćemo ga i prepoznati u lomljenju kruha čekajući njegov slavni dolazak“, pozvao je kardinal Puljić.

Na početku propovijedi kardinal Puljić rekao je da se ova svetkovina, tijekom koje u evanđeoskom odlomku slušaju o prikazanju Gospodinovu u hramu i susretu sa starcem Šimunom, osobito kod pravoslavnih vjernika, naziva i Svetenje simbolizirajući susret „mlade i stare generacije, susret Boga i čovjeka“. Izrazio je radost što je baš ovih dana papa Franjo pošao u Afriku „u susret onima koji pate“ podsjećajući da je u tijeku njegovo apostolsko putovanje u DR Kongo i Južni Sudan. „Otišao je donijeti svjetlo nade, moliti za mir i ohrabriti tamošnjeg čovjeka u njegovu dostojanstvu djeteta Božjega“, istaknuo je kardinal Puljić.

Podsjetivši na riječi jednog pjesnika: „Ej čovječe vrati se sebi, dok još imaš kome“, kardinal Puljić potaknuo je redovnike i redovnice da se „vrate sebi“ svjesni da su najprije posvećeni krštenjem koje je „najveće posvećenje“. „A nakon krštenja došla je naša raspoloživost volji Božjoj – to su zavjeti koji ste vi, redovnici i redovnice, položili. Potrebno je ‘vratiti se sebi’, tim zavjetima, tom obećanju, tom predanju, tom posvećenju“, kazao je kardinal Puljić ističući da zapaljena svijeća u njihovim rukama simbolizira „svjetlo vjere zapaljeno u krštenju“ te, potom, vatru koju su „raspalili svojim osobnim predanjem“. Uputio je na Dan posvećenog života kao na prigodu da vjerodostojno žive u svom zvanju kao Bogu posvećene osobe.

Pošto je spomenuo opasnost da se Bogu posvećene osobe „izgube u duhu vremena“, podsjetio je na uvodni tekst novog broja Katoličkog tjednika koji govori o napasti da se Crkvi pokuša „prilagoditi duhu vremena“. „Svi smo mi u toj napasti. A zaboravili smo da mi Isusa nosimo, Isusa svjedočimo, Isusa naviještamo. Bez Isusa sve je to trulo. Ovo što je danas ‘razvikano na sva usta’ o sinodalnosti… ma nema prave sinodalnosti bez Isusa. Naš hod – a to znači sinodalnost – jest vjerodostojan ako hodimo Isusovim putom. On je Put – mi njega slijedimo. Idemo ovim životom u susret ljudima noseći svjedočanstvo vjere, svjedočanstvo nade, otkrivajući smisao života u Isusu Kristu… Da bi u tome ustrajni bili, da nas ne zarazi duh ovoga ‘svjetovnog duha’, potrebno je čuti Isusa koji nam kaže: Učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca (Mt 11, 29)“, naglasio je kardinal Puljić te pozvao sve da od Isusa uče poniznosti i malenosti u Božjim očima i da se ne daju zavesti nagonima današnjeg vremena prema kojima se, kroz posjedovanje i trošenje, zapravo nastoji ostvariti i osobno značenje.

„Ništa ne značim ako nisam Božji“, posvijestio je vrhbosanski nadbiskup u miru dodavši: „Ovaj Dan nas poziva da učimo od božanskog Srca malenosti i poniznosti. To je izvor vjere: da možemo izdržati, ustrajati, postojani biti… Vi svi znadete da je za taj životni put svima potrebna strpljivost. Prvo moramo biti strpljivi sami sa sobom. Toliko puta obećam pa zaboravim, pa propustim. Strpljiv sa svojim sklonostima, slabostima, navikama… Ne da se naučimo na to, nego da ne klonem duhom u borbi da budem zaista Bogu posvećen!“ Kardinal Puljić potaknuo je potom i na strpljivost i sa svima ostalima, osobito s onima najbližima.

„Današnji dan Prikazanja Gospodinova u hramu je divna prilika posvijestiti sebi da sam i ja sam prikazan. Gospo draga, prikaži me Ocu nebeskom kao svoje dijete. Kao što si Isusa prikazala, tako i mene prikaži! Evo me, želim biti istinski prepoznatljiv da sam Bogu posvećena osoba i da Bogu pripadam“, poticajne su riječi kardinala Puljića upućene nazočnim redovnicima, redovnicama te svećeničkim i redovničkim kandidatima i kandidaticama. Pozvao ih je da ne dopuste da u njima kršćanska ljubav samo „dimi, a da ne gori“, poput vatre koja ne može druge „zapaliti“. Potaknuo je sve da budu „istinski gorljivi, prepoznatljivi, radosni što idu s Isusom“, iščekujući Krista zdušno poput starca Šimuna koji je naposljetku dočekao Gospodina.