Vojni biskup Jure Bogdan na hodočašću hrvatske policije i vojske u ludbreškom svetištu

Nakon tri jutarnje mise za hodočasnike iz susjednih župa, središnje euharistijsko slavlje toga dana predvodio je mons. Jure Bogdan, vojni ordinarij. Euharistijskom slavlju prethodila je procesija policijskih i vojnih službenika i svećenika s pobožnošću križnoga puta u ludbreškom svetištu. Hodočastili su djelatnici pet policijskih uprava sa sjevera Hrvatske: PU varaždinske, PU međimurske, PU krapinsko-zagorske, PU koprivničko-križevačke i PU bjelovarsko-bilogorske. Njima su se pridružili i pripadnici 2. mehanizirane bojne “Pume” Gardijske oklopno-mehanizirane brigade Hrvatske vojske koji su od kraja prošle godine ponovno smješteni u varaždinskoj vojarni u Optujskoj ulici.

Prije početka misnog slavlja sve je hodočasnike pozdravio domaćin, mons. Josip Đurkan, župnik i upravitelj svetišta. Svojim dolaskom u ovo proštenište Predragocjene Krvi Kristove želimo produbiti vjeru, učvrstiti nadu i usavršiti ljubav, rekao je mons. Đurkan.

Želimo obnoviti savez koji smo sklopili s Isusom na krštenju te mu izraziti zahvalnost. Zahvalnost je znak ponizne ljubavi, a ponizan čovjek i na najmanju pažnju odgovara dragovoljnom zahvalnošću. Ta zahvalnost širom će otvoriti Božje srce i potoci blagoslova poteći će na nas, kazao je domaći župnik i upravitelj ludbreškog svetišta.

U svojoj propovijedi vojni biskup Jure Bogdan je podsjetio policijske službenike, ali i sve druge hodočasnike, kako na ovom svetom mjestu, u zavjetnom svetištu Predragocjene Krvi Kristove, kada hodočašćem, molitvom i pristupanjem sakramentu ispovijedi te pobožnim sudjelovanjem na svetoj misi, očitujemo i obnavljamo svoju vjeru u Isusa Krista našega Spasitelja, potrebno je dozvati si u pamet glavne naglaske onoga što nas Crkva uči o sakramentu svete euharistije.

Katekizam Katoličke Crkve kaže kako je euharistija „izvor i vrhunac kršćanskoga života“, ona „primjereno označuje i čudesno ostvaruje zajedništvo života s Bogom i jedinstvo Božjeg naroda, na čemu se temelji sama Crkva. U njoj jest vrhunac kako djelovanja kojim Bog u Kristu posvećuje svijet, tako i bogoštovlja koje ljudi iskazuju Kristu i po njemu Ocu u Duhu Svetom“. Divno je to Otajstvo! Neiscrpno u svom sadržaju i svojoj dubini! Njegovo neiscrpno bogatstvo izražava i različitost njegovih imena. Tako ga nazivamo Euharistijom – jer je čin zahvaljivanja Bogu, i Gospodnjom večerom – jer se radi o večeri koju je Gospodin blagovao s učenicima u predvečerje svoje muke, i o predokusu svadbene gozbe Jaganjčeve u nebeskom Jeruzalemu; nazivamo ga i Lomljenjem kruha – jer je taj obred, vlastit židovskoj gozbi, običavao vršiti Isus kada je kao predsjedatelj stola blagoslivljao i dijelio kruh, posebno na Posljednjoj večeri, i Euharistijskim sastankom ili zborom – jer se euharistija slavi u skupu vjernika koji je vidljiv izraz Crkve. Nazivamo ga, također, i Spomen-činom Gospodnje smrt i uskrsnuća, i Svetom žrtvom, i Svetom Pričešću, i Svetom Misom. Ali ne mogu naši ljudski izričaji, ma kako oni lijepi i duboki bili, izreći neiscrpno bogatstvo ovog sakramenta! U njemu je sadržan sažetak i ukupnost naše vjere! On je najveći i najljepši dar kojega nam je Gospodin mogao i želio darovati! Jer, u njemu nam nije darovao tek ovo ili ono, tek nešto lijepo i privlačno, ali ipak ograničeno i prolazno. U njemu nam je Gospodin darovao samoga sebe, tajanstveno sakramentalno prisutna pod skromnim prilikama kruha i vina! To je mogao učiniti samo Bog, poručio je mons. Bogdan.

U nastavku propovijedi vojni je biskup razmatrao nad riječima Posljednice, kršćanske pjesme iz srednjega vijeka, koja se pjeva na svetkovinu Tijelova: “Ne shvaćamo, ne gledamo, al’ po jakoj vjeri znamo što van reda biva tu”.

Doista, ono što se događa na oltaru u svakoj svetoj misnoj žrtvi van je reda kojega kontrolira i provodi čovjek; to nije plod njegova djelovanja, niti učinak njegova postupanja. Tu sam Bog na nadnaravan, samo njemu znani i mogući način djeluje i čini: »Što sam stvori ono veče, Krist to isto tvoriti reče dovijeka na spomen svoj.« Sveti Marko u današnjem svetom Evanđelju lijepo opisuje tu večer, večer u kojoj je Gospodin Isus blagovao Pashu sa svojim učenicima prije no što će biti predan. Od te večeri pa do danas, i sve do konca svijeta, u povijesti čovjeka i povijesti čovječanstva više ništa nije isto! Sve je drukčije, jer je sve obasjano svjetlom euharistije koju svatko od nas koji smo u njegovo ime kršteni možemo blagovati. I blagujući je možemo se sjediniti s Njime, ući u Njegov život, budući da On ulazi u naš, sjedinjuje nas sa sobom i međusobno, ispunja nas milošću i daje nam zalog buduće slave. U svetom krštenju oprani smo od grijeha snagom Njegove Presvete Krvi za nas na križu prolivene; u euharistiji pak On nas tom svojom Krvlju i svojim Tijelom hrani! Divne li ljubavi Božje prema nama! Tako je naš životni hod kao kršćana vjernika obilježen Božjom beskrajnom ljubavlju – kazao je mons. Jure Bogdan.

Pristupajući sakramentu svete euharistije, hraneći se Njegovim Tijelom i Krvi ja mogu, na otajstven način biti združen s Isusom, sve tamne trenutke mojega života obasjati svjetlom Božjim, dodao je u nastavku propovijedi vojni ordinarij.

Samo to mi svjetlo daje prava rješenja i ispravne putokaze; i ja mogu, na otajstven način združen s Isusom, zadobiti snagu da sva moja i velika i mala zatajenja i zastranjenja u odnosu prema Bogu, i bližnjemu i samome sebi Njegovom svetom milošću preobrazim u nove početke mojega dosljednog, vjernog, autentičnog ljudskoga i kršćanskog života; i ja mogu nahranjen euharistijom pobijediti grijeh i iz dana ga u dan iznova pobjeđivati i hoditi zajedno s Isusom u ovom životu, kao čestit čovjek i pravi Isusov učenik i tako postići vječno spasenje svoje duše. Nema razloga za bilo kakav strah. Nema razloga za bilo kakvo zdvajanje. Nema razloga za beznađe. A ima razloga za radost, za nadu, za mir i za životni optimizam. Naravno, ima razloga, i te kakva, i za ozbiljan trud da živim kao čovjek i kao vjernik zauzeto, bez kalkulacije i bez podvojenosti, kloneći se grijeha i grešnih stanja, koji me mogu samo udaljiti i od Boga i od mene samoga i od moga bližnjega. Ima razloga, zaista, da se svaki dan iznova pitamo: slaže li se, u momu konkretnom životu, moj način mišljenja s Euharistijom, s onim što ona doista jest i što je njezina poruka i sadržaj za mene osobno i za sve nas zajedno? Pred neizrecivom Tajnom Kristova Tijela i Krvi, mi ljudi ostajemo bez riječi. Ali, našem neznanju i našoj šutnji, našemu divljenju nad Božjom ljubavlju koja nam se na oltaru daruje, ali i našem poniznom priznanju kako ga zbog naše grešnosti nimalo nismo dostojni, hita u pomoć svjetlo i mudrost Božje Riječi, kazao je mons. Bogdan.

Na kraju mise riječi zahvale uputio je vlč. Ivica Horvat, kapelan Policijske kapelanije “Svetog Jurja mučenika” PU varaždinske.

Hodočašće je uvijek prilika da se iskusi novi poticaj kako bi se moglo odgovoriti na sadašnje prilike života i lakše nositi s njima znajući da je s nama Božji blagoslov, dodao je na kraju mise vlč. Ivica Horvat.