Autorica, specijalistica medicinske biokemije, istaknula je da „ova knjiga vraća čitatelja u biblijske prostore i vremena, a u to će se čitatelj uvjeriti već na prvim stranicama“.

Navela je podatak da su u gradu Jerihonu, kao najstarijem svjetskom naselju s dokazima o kontinuiranom životu, od devetog tisućljeća prije Krista rasle žitarice pir i dvoredni ječam, a od mahunarki leća, grašak, bob, slanutak. „Stanovnici su se tijekom VI. i V. tisućljeća pr. Kr. brinuli o tada već pripitomljenim samoniklim biljkama“, istaknula je.

Hrana u Bibliji

Na pitanje o tome što su jeli drevni Hebreji te što o hrani govore starozavjetni podatci, podsjetila je na priču o Ezavu i Jakovu. „Ezav je Jakova tražio jesti ‚crveno varivo‘ – mislilo se na leću. Već su tada kuhali variva, juhe. Budući da su imali dosta mlijeka jer su imali ovce, koze, goveda, proizvodili su sir, kiselo mlijeko, maslac i vrhnje – o tome postoje podatci. I kruh je bio važna namirnica, s tim da su siromašne obitelji jele ječmeni, a bogatije pšenični“, rekla je prof. Dodig.

Osvrnula se i na ljekovito bilje koje su koristili. „U Bibliji se ne spominju ljekovite biljke, Bog je bio onaj koji liječi. Međutim, žene su pripremale napitke od metvice, timijana. Najprije su radili pripravke u vodenoj otopini, no kako se pokazalo da kvari, počeli su raditi napitke u vinu i u octu jer su bili dugotrajniji“, naglasila je.

„U zdravstvene svrhe upotrebljavali su maslinovo i ricinusovo ulje te mirisno ulje za pomazanje, nardovu i riblju mast, životinjske organe, primjerice žuč za premazivanje bijelih mrlja na kapcima (Tob 6,8-9). Smole stabala (tamjan i mira) spaljivale su se, jer su držali da služe kao antiseptik za pročišćavanje ne samo tijela nego i duha“, pojasnila je.

Tri glavna obroka

Autorica je na predstavljanju govorila i o obrocima u Isusovo vrijeme: „Imali su tri obroka. Za doručak su jeli što je preostalo od večere, a ako ništa nije preostalo, jeo bi se sir, vrhnje, kiselo mlijeko, kruh obavezno i šaka grožđica. Ručak nije bio u onom smislu kako mi danas gledamo na ručak, bila je to više užina jer su oni kroz dan bili zaposleni – na polju, u zanatu, obrtu, a žene su radile u vrtu. Nije postojao podnevni obrok kakav danas imamo. Jeli su kruh umočen u maslinovo ulje i tome su dodali češnjak ili luk.“

„Zanimljivo je reći kakav je to kruh bio jer, ja sam se iznenadila, u Starom zavjetu postoji recept kako se pripravlja kruh. Prorok Ezekiel piše, u 7. stoljeću prije Krista: Uzmi (osušene i mljevene) pšenice, ječma, boba, leće, prosa i raži, stavi to u jednu posudu i pripravi od toga sebi kruh (Ez 4,9). Kako sam kasnije išla istraživati, oni su svih tih šest namirnica samljeli i od toga su pravili kruh. Bob i leću dodavali su jer je riječ o mahunarkama koje u sebi imaju više proteina nego žitarice. Za leću se zna da ima 27 posto proteina. U tom su svojem obroku tako imali i proteine i ugljikohidrate i minerale i sve što je trebalo“, objasnila je.

„Navečer je, međutim, slijedio pravi obrok. Žene bi skuhale juhu od povrća ili varivo od mahunarki, a samo su subotom jeli meso. Kroz tjedan nije bilo toliko mesa da bi svatko mogao dobiti komadić, već su stavljali katkad meso u variva. Osim vina, pilo se i ‚opojno piće‘. U Jerihonu su otkrivene posude u kojima se spravljalo pivo. Nisu imali hmelj, ali su od ječma pripremali pivo i ono se vjerojatno pilo, osobito siromašniji ljudi koji katkad nisu imali dovoljno pitke vode. Vino se također rijedilo vodom‘, rekla je autorica Slavica Dodig.

Posjetitelji su na predstavljanju mogli čuti i zanimljivosti o životu u 1. stoljeću, Isusovim porukama u blagovalištu, obrocima u vrijeme Pashe i Blagdana beskvasnih kruhova te uličnoj trgovini namirnicama.