Na početku propovijedi biskup Radoš podsjetio je kako niti jedna nedjelja u crkvenoj godini nema toliko naslova kao što to ima 2. uskrsna; Bijela nedjelja, zatim Mladi Uskrs, Nedjelja Božjeg milosrđa, a u istočnoj je Crkvi poznata i kao Nedjelja svetog Tome. Svaki od tih naslova, kazao je biskup, spaja se u jednu poruku i to upravo onu svetog Tome apostola „Gospodin moj i Bog moj“.
„Ova nedjelja zove se i mladi Uskrs, jer čitamo Evanđelje o uskrsnuću. U euharistijskoj molitvi govorimo kako je danas Krist uskrsnuo. Dan uskrsnuća koji nas poziva da svake nedjelje dolazimo u dvoranu posljednje večere i osjetimo Krista koji prolazi kroz naš život i govori nam ‘Mir vama’ donoseći nam radost Uskrsa. Uskrs se nastavlja u slavlju svake nedjelje“, poručio je biskup Radoš.
Razmatrajući nad likom svetog Tome apostola, mons. Radoš je kazao kako je Toma naš svjedok. On je Isusov ‘blizanac’, ali i naš ‘blizanac’ u mnogočemu, podsjetio je biskup.
„Toma je apostol koga je Isus pozvao jer ga je zavolio. Toma je onaj apostol kome Krist kaže ‘Ja sam Put, Istina i Život’. Toma dopušta Isusu da mu kaže najljepšu definiciju o sebi. Isus je jedini Put koji vodi od Oca k nama i od nas k Ocu. Krist je jedina Istina o Bogu; pravo lice Božje. Prava Istina o Bogu je da on prikuplja, vodi, poziva i ne pušta niti jednog čovjeka. Koliko god odlazili od njega, u njegovoj nutrini ima mjesta za svakoga od nas. Njegove zrake novoga sunca žele osvijetliti svakog od nas. U vremenu Uskrsa najbolje možemo razumjeti da je On Život“, poručio je biskup Radoš.
Kada je uskrsli Isus prvi put došao među apostole Toma nije bio zajedno s njima. Bio je u većoj tami nego ostali učenici, napomenuo je biskup Radoš, no učenici će ga potražiti jer ne žele da ode u svoju hladnoću i potpuno se izgubi.
„Ovo je poslanje za svakoga od nas. Kada znamo da je netko zastao, ostao na pola puta, kada ima poteškoća u životu i vjeri, kada ne ide u crkvu – možda ga možemo potražiti, pozvati u zajednicu i posvjedočiti mu da vjerujemo da ima smisla doći na misu gdje susrećemo živoga Boga. Toma ne odbija svoju zajednicu, ali jasan je u svojem stavu da neće vjerovati apostolima samo na riječ. Toma i nama želi reći da ne možemo vjerovati ako ne susretnemo živog Gospodina. Samo onaj tko je osjetio Božju blizinu i Njegove rane može vjerovati. To je dar. Ne može nam netko prenijeti. To je nešto što mijenja naš život. Toma ima uvjete, želi osjetiti toplu Isusovu ruku. Ruku koja svjedoči. Isus pokazuje svoje rane i kao da time želi reći ‘uđi u moj život’. Svoja bolna mjesta pokazujemo onima u koje imamo povjerenja, onima koje volimo. Kada nam netko otkrije svoje rane imamo prema njemu respekt i posebnu blizinu koju ne možemo opisati. Isus želi da dodirnemo njegove rane kako bi on dodirnuo naše rane i bol. Iz ranjenog Isusovog boka na križu poteći će nova obitelj; Crkva. Samo iz ljubavi Božje se možemo roditi i biti Isusovi učenici i svjedoci njegove ljubavi“, kazao je mons. Bože Radoš te dodao kako je usklikom „Gospodin moj i Bog moj“, Toma ispovjedio svoju vjeru kao nitko nikada.
„Danas vas pozivam da pred sebe stavite upravo tu molitvu, tu ispovijest vjere. Vjera u uskrsnuće nije vjera zajednice, nego vjera pojedinca. I ta vjera se stapa s onima koji su također rođeni iz uskrsnuća i njegove milosti. Ovo nam je prigoda da ponovno kažemo Isusu kako je vjera Put. Želimo moliti Gospodina da naše obitelji osjete njegovu toplinu koja teče iz njegova boka. Molimo danas neka nas dodirnu Njegove rane i izliječe svaku našu ranu. Neka nas tvoje rane učine ljudima koji su spremni naviještati tvoje milosrđe u svojoj svakodnevici”, poručio je na kraju homilije biskup Radoš.