Liturgijsko slavlje predvodio je riječki nadbiskup koadjutor Mate Uzinić u zajedništvu s čuvarem Svetišta vlč. Ivanom Markovićem i vlč. Vjekoslavom Kovačem. Uoči početka liturgijskog slavlja župljani Gerova uručili su prigodni dar mons. Uziniću, drveni pastirski štap, rad lokalnog majstora Miljenka Čopa iz Gerova, a kojega je nadbiskup koristio tijekom mise.U homiliji naslonjenoj na liturgijska čitanja toga dana na početku je, govoreći o evanđeoskom ulomku, kazao da Isus svraća u prijateljsku kuću. On je Martin i Marijin prijatelj. Marta gostoprimstvo pokazuje kako je to uobičajeno i u našim krajevima kada žene trče poslužiti dragog gosta. S druge strane, Marija ima drugačiji način gostoprimstva. Ona želi čuti Isusa, želi uživati u prisutnosti gosta koji je došao, biti zahvaćena u nutrini onim što Isus govori. Na taj način, ona cijelu sebe daruje Isusu. No, ne smijemo ih dijeliti iako se to u Crkvi znalo događati, pa se više cijenio kontemplativni dio, a manje obiteljski, bračni. Nadbiskup je kao primjer naveo crkveni kalendar u kojemu su navedeni sveci i u kojemu je očito veći broj papa, biskupa, redovnika, nego vjernika laika. To je posljedica shvaćanja da je duhovni poziv ispred onoga živjeti svoje ‘biti kršćani u svijetu’. O tome govori i papa Franjo u „Gaudete et exsultate“, dokumentu o svetosti i osobito upozorava na svetost ljudi u našem susjedstvu, naših djedova i baka, očeva i majki. Crkva našeg vremena postaje svjesna ove širine da je važno povezati ‘Martu’ i ‘Mariju’, da je Marta bez Marije nepotpuna i obrnuto. U Crkvi nam trebaju i svećenici i oni koji će živjeti svoju vjeru u okolnostima svakodnevnice. I jedno i drugo. No, ono što je važno otkriti kao poruku današnjeg evanđelja jest da je u svakome od nas potrebno imati i Martu i Mariju. Svatko od nas treba biti Marija, staviti se do nogu Gospodinovih i osluškivati ono što nam ima kazati, a nakon toga biti jedni za druge, za one koji su ranjeni pokraj puta i njima biti Marta poslužujući im Isusa Krista. Ostanemo li samo na prvom, na onome da dolazimo samo nedjeljom slušati evanđelje i propovijed, a to u konkretnom životu ne živjeti, ništa nismo postigli, rekao je nadbiskup.

Ako ne osluškujemo Isusa, nećemo znati kako služiti braći i sestrama, ljudima oko sebe. Današnja liturgijska čitanja pomažu nam vidjeti kako je to kada se u nekome ujedini Marta i Marija. Mons. Uzinić kao primjer naveo je Abrahama kojemu se dogodilo to jedinstvo. Kada je vidio trojicu koji mu dolaze, prepoznao je Boga koji mu dolazi ususret i sve je činio kako bi poslužio te ljude. Učinio je i ono što je Židovima neprihvatljivo – poslužuje ih istovremeno mesom, maslom i mlijekom. Da bi ih okrijepio, spreman je prekršiti zakon, kao što je Samarijanac pokazao dvojici starozavjetnih svećenika kako je ponekad potrebno ne biti navezan na propise kako bi se pomoglo čovjeku. Nadbiskup je istaknuo da to ne znači da trebamo kršiti zakone, nego da je zakon u službi čovjeka i dobra i nije svrha sam sebi.

Kao drugi primjer slušanja Isusa, naveo je sv. Pavla koji govori kako trpi za Crkvu, nadopunjava ono što nedostaje mukama Kristovim i služeći postaje poslužitelj onoga što je slušao – poslužitelj Riječi. On je od Savla postao Pavao. Od Isusovog neprijatelja – prijatelj. Kroz slušanja je sazrio u Pavla i postao najveći poslužitelj Božje riječi u povijesti Crkve, kazao je nadbiskup.

Kao treći, najizvrsniji primjer slušanja Isusove riječi i služenja istaknuo je Blaženu Djevicu Mariju. Svoj život pretvorila je u služenje Isusu i onima koji su Isusovi. Ona je slušanjem začela u utrobi Isusa i prije nego je stvarno začela. Postala je ona koja služi, od služenja Elizabeti do služenju Isusu, ali uvijek i u osluškivanju Isusa. Prisjetio se kratkog, ali snažnog evanđeoskog ulomka koji se čitao 2021. kada je mons. Uzinić služio misu na Svetoj Gori: „Dok je Isus govorio povika neka žena iz mnoštva: ‘Blažena utroba koja te nosila i prsi koje si sisao!’ Isus odgovori: ‘Još blaženiji oni koji slušaju riječ Božju i čuvaju je!’ (Lk 11,27-28)“. To je poruka i poziv za sve nas da slušamo Božju riječ, ali i da je vršimo, istaknuo je nadbiskup.

Dodao je da i Crkva ima zadaću slušanja kako bi mogla vršiti svoje poslanje u konkretnom vremenu i okolnostima. Živimo u vrijeme sinodalnosti i sinodska savjetovanja postoje zbog slušanja. Crkva našeg vremena, Drugog vatikanskog sabora, danas s papom Franjom, shvatila je da se trebam međusobno slušati jer u protivnom nećemo moći čuti što nam za naše vrijeme govori Gospodin i kamo nas šalje služiti. Zanimljivo je da su taj sinodski proces obilježile tri riječi zajedništvo, sudjelovanje i poslanje.

„Zajedništvo“ – kroz međusobno slušanje ponovno izgradimo zajedništvo u Crkvi. „Sudjelovanje“ – puno puta znamo što bi trebalo činiti i kakva bi Crkva trebala biti, ali da bi takva postala, važno je sudjelovati. Važno je otkriti svoje mjesto i svoj način kako dati doprinos toj slici Crkve za koju smatramo da bi trebala imati. Na kraju – „Poslanje“ – isto poslanje koje nam je Isus dao i ostaje poslanje Crkve do kraja vremena – nastaviti njegovo djelo spasenja. To je priopćio i u toj prijateljskoj kući u kojemu su mu gostoprimstvo pružile njegove prijateljice, a na to smo pozvani i mi. Pozvani smo također po uzoru na Mariju začeti Isusa u svome srcu po slušanju Isusove riječi, kako bismo ga mogli poslužiti u ljubavi, služeći svoj braći i sestrama u zajedništvu Crkve i služeći u njezinu poslanju, zaključio je mons. Uzinić.

Na kraju mise čuvar Svetišta vlč. Ivan Marković zahvalio je svima koji su pomogli da slavlje velikog jubileja i obnove Bratovštine Gospe Karmelske bude svečano obilježeno, kao i akademskoj umjetnici Zrinki Kralj na restauraciji slike Gospe Karmelske, a koju je ovom prigodom blagoslovio mons. Uzinić. Zahvalio je i karmelićanskom samostanu u Španjolskoj u kojemu boravi s. Silvija Marija od Križa, a koja je rodom i Selca. One su ovom nadbiskupijskom svetištu darovale izvezeni škapular koji je nedostajao na glavnom oltaru, a od ove svetkovine ostat će trajno u rukama Gospe Karmelske, poručio je čuvar Svetišta. Nakon mise upriličeno je druženje ispred crkve.

Proslava svetkovine započela je dan ranije, u subotu 16. srpnja misom i procesijom s obnovljenom slikom koju je predvodio vlč. Marković. Tijekom ova dva dana oko 60 osoba obuklo je škapular i bit će upisani u novu knjigu Bratovštine Gospe Karmelske na Svetoj Gori.