Mons. Puljić na Veliku Gospu predslavio euharistiju na Velikom Rujnu

„Marijanska svetišta su izvrsne škole duhovnosti, lječilišta duša i mjesta posebnih vjerničkih nadahnuća. Ona najbolje oslikavaju dušu duše hrvatske“, poručio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić na svečanom misnom slavlju koje je na svetkovinu Velike Gospe u subotu 15. kolovoza predvodio ispred crkve Velike Gospe na Velikom Rujnu „na veličanstvenoj visoravni Velebita“. Tu je crkvicu na uzvisini od približno 1000 metara nadmorske visine kardinal Franjo Kuharić odredio marijanskim svetištem hrvatskih planinara koji su pridošli iz cijele Hrvatske također sudjelovali u misnom slavlju.

„U Mariju su položena silna nebeska obećanja i ostvarene Božje nakane, osobito glede Božjeg plana o dostojanstvu žene i majke u društvu, Crkvi i narodu“, istaknuo je nadbiskup Puljić, te je u propovijedi govorio o ženi i majci kao „velikom prirodnom otajstvu koja je izvor života, nositelj najvišeg altruizma, nesebičnosti i požrtvovnosti“.

„Dok razmišljamo o Mariji na nebo uznesenoj koja je uzor savršene žene i majke, osjećamo veliku potrebu u vremenu raznih poniženja, iskorištavanja i diskriminacije pomagati današnjim ženama da budu svjesne svoje uloge u obitelji i društvu, pomoći suvremenim djevojkama da budu dobre i plemenite, odgovorne i zauzete žene i majke“, poručio je mons. Puljić, zahvalivši „vrijednim majkama koje se trude i bore ostati na visini majčinskog poziva i zadatka“.

Smatrajući da je to „teško ostvariti bez Boga i Marije, bez vjere i pobožnosti, molitve i sakramentalnog života“, nadbiskup je rekao da unatoč nekad crnim izgledima, nismo bez nade. „Ima među nama velikih, čestitih, uzornih i plemenitih žena koje su snaga obitelji i duša naroda. One su stožer obiteljskog života i budućnost naših sela i gradova. Radi se o majkama koje nose glavni teret obitelji i svojim srcem grle ukućane. To su žene koje često kleče pred Gospom, najvećom Majkom i najsavršenijom ženom povijesti. One mole blagoslov, zagovor i Marijinu pomoć na stepenicama oltara i na pričesnoj klupi. To su žene i majke koje žrtvom, molitvom i uzornim životom hrane djecu i upućuju ih na pravi put spasenja“, poručio je mons. Puljić.

Govorio je o ženi i u svjetlu apostolskog pisma o „Dostojanstvu žene“ sv. Ivana Pavla II., u kojemu je Papa zahvalio ženama, majkama jer su „Božji osmijeh djetetu koje dolazi na svijet; one su vodilje njegovih prvih koraka, podrška i uporišna točka na životnom putu djece i mladih“. „U tom Pismu Papa osobito zahvaljuje „ženama što svojom ženstvenošću obogaćuju svijet i doprinose bogatstvu i istini ljudskih odnosa“. Dok se napredak vrednuje prema ‚znanstvenim i tehničkim kategorijama‘, zaboravlja se ‚društveno-etička dimenzija‘ koja se nečujno razvija, kaže Papa. A obitelj i društvo u velikoj mjeri duguju taj razvoj upravo geniju žena“, podsjetio je nadbiskup Puljić na misli Ivana Pavla II.

„U tom Pismu Papa osobito ističe i „zahvaljuje ženama u odgojno-obrazovnim institucijama kao što su dječji vrtići, škole, sveučilišta, starački domovi“ te „u zdravstvenim institucijama i brojnim nesigurnim uvjetima, gdje svjedoče spremnost koja je nerijetko ravna mučeništvu“. Papa je uvjeren da će „budućnost Crkve zabilježiti nova i divna očitovanja tog ženskog genija“, prenio je mons. Puljić, poručivši: „Blago narodu koji ima moralne, dobre i čestite djevojke, žene i majke. I nadasve „hrabre žene koje svakodnevno daruju radost obitelji i društvu“, kako je u više navrata pohvalno govorio papa Franjo. On kaže kako ‚bez njih nema mira ni sklada u svijetu. Žena donosi sklad, uči nas ljubiti i njegovati pa time čini svijet boljim i ljepšim‘“, rekao je nadbiskup, podsjetivši da je Ivan Pavao II. u ‚Pismu ženama svijeta‘ zahvalio Stvoritelju na baštini „dara velikog dobra po kojem žene izgrađuju čovječanstvo i Crkvu“.

U zahvalnosti za „dar ženskog genija koji nam se u Mariji objavio i zasjao punim sjajem“, nadbiskup je potaknuo na molitvu za obitelji, da očevi i majke budu dostojni roditeljskog poziva. „Djevojke, žene i majke, budite svjesne i zahvalne veličine, dara i dostojanstva koje vam je Stvoritelj udijelio. Ne bojte se Zmaja iz Otkrivenja koji želi ‚proždrijeti vaše dijete‘. Oduprite se stavovima sviju koji vam savjetuju ‚u ime ženske emancipacije‘ da ste slobodne ‚ukloniti čedo koje kuca pod vašim srcem, jer ste ‚navodno gospodari svoga tijela‘. Ne, Bog je jedini Gospodar i Stvoritelj svega vidljivoga i nevidljivoga! Njemu jedinomu poklonite svoju vjeru i pouzdanje. Poštujte ga, molite mu se i slušajte njegove poticaje i nadahnuća poput Marije koja je bila izvrsna učenica svoga Učitelja. I ne dajte Zmaju svoga roda i poroda!“, poručio je nadbiskup Puljić, poželjevši da „Duh Božji obdari žene svojim darovima, da imaju strahopoštovanje pred Bogom, životom i vječnošću. Želimo uz Marijin blagoslov i pomoć priznavati Boga, poštivati život, slaviti sakramente, voljeti Crkvu i Bogu se moliti“, poručio je nadbiskup.

Uz svetkovinu Marijina uznesenja, mons. Puljić rekao je da nas „Velika Gospa podsjeća na istinu naše vjere da je Marija dušom i tijelom po završetku svoga zemaljskog života uznesena na nebo. To je završnica njezina Bogu predanog života. Bog je već na početku povijesti u Marijine ruke predao nadu ljudi. Marija je bila i ostala stijeg naših pobjeda i stalan poticaj naših obnova“, istaknuo je mons. Puljić, potaknuvši da „molimo Mariju neka dođe u domove naših obitelji, svjesni Marijine uloge u prošlosti i potrebe da nam bude blizu i u sadašnjosti. Neka nam Marija pomogne u borbi za kršćanski odgoj djece i mladih, u borbi za očuvanje kršćanskih vrednota koje su nam namrli naši stari. Neka pohiti u naša sela i gradove kao što je žurno išla pohoditi svoju rođakinju Elizabetu“.

Poput Marije koja putuje prema rođakinji Elizabeti, sve je na svetkovinu Velike Gospe u pokretu, na hodočašću prema Gospi na nebo uznesenoj, rekao je nadbiskup, istaknuvši da se „majku štuje i voli jer je njena ljubav nesebična i vjerna. Kad nas spopadne osjećaj kako su nas svi zaboravili, sigurni smo da nas naša majka neće zaboraviti ni napustiti. Ona je uzvišeno i sveto stvorenje koje zazivamo kad nam je najteže, u trenucima boli i u času umiranja“.

Misu su suslavili don Marinko Jelečević, župnik župe sv. Jurja u Starigradu-Paklenici, don Šimun Šindija, fra Žarko Relota i mons. Juraj Batelja.

Na kraju mise izmoljene su Lauretanske molitve i posvetna molitva Gospi za obitelji koju je predvodio mons. Batelja, s porukom kako je „Bog htio da njegov Sin postane član ljudske obitelji i tako upozna ljudske brige i radosti, očekivanje, tjeskobe i žalosti“.

Prije završne posvetne molitve, mons. Batelja je posvjedočio misli kardinala Franje Kuharića koji je i sam osobito volio boraviti u prirodi, redovito je pješačio u brdovite zagrebačke Remete. Upravo je kardinal Kuharić posvetio Gospinu crkvu na Velikom Rujnu za zavjetno odredište hrvatskih planinara.

„Kardinal Kuharić je isticao kako u odgoju treba voditi računa da je uzdignuće očiju prema Bogu moguće ako se sav čovjek diže prema Bogu. Kao duhovniku u sjemeništu, govorio mi je: ‚Povedi sjemeništarce na vrhove Velebita. Odozgo će vidjeti što dolje, odozdo s tla i zemlje neće vidjeti. Jer ne samo da je bolja perspektiva, nego će i kroz uspon na vis shvaćati koji je smisao žrtve, odricanja i koji je smisao udisati zdravi Božji zrak‘. Iz zahvalnosti prema njemu, na stazama života uz kardinala Kuharića, otkrio sam ljepotu Evanđelja i da hod za Kristom nije šetnja, nego umiranje. Želio bih da ta riječ nama svima ostane kao znak da se Isusa ne odričemo ni Evanđelja ne zastidimo“, potaknuo je mons. Batelja.

Podsjetio je kako je upravo kardinal Franjo Kuharić, „gledajući sudbinu naroda i važnost, ulogu žene u odgoju i opstanku naroda, u molitvi prigodom proslave Branimirove godine u Ninu, u tekstu ‚Ispovijest vjere Hrvata katolika‘, želio da se u tu molitvu u završnu rečenicu stavi: ‚Svoju odluku polažemo u Bezgrešno Srce Presvete Bogorodice Marije‘. Položimo naše misli u Prečisto Srce Marijino, da čuva sve nas, naš narod, domovinu i Crkvu našu“, potaknuo je mons. Batelja.

Među domaćim sudionicima iz podvelebitskog kraja, gostima koji ljetuju u Podgorju te hodočasnicima i iz BiH i inozemstva, na misi su bili i planinari iz Bjelovara, Dijana i Željko Vinković. „Često smo na Velebitu, puno planinarimo, cijelo Veliko Rujno smo prošli. Kad smo na Rujnu, uvijek dođemo kod crkve, pomolimo se Gospi pa onda idemo dalje. Baš smo željeli doći na misu, da budemo tu za Veliku Gospu, svake godine smo u nekom marijanskom svetištu. Ove godine je došla na red Rujanska Gospa. Ovo je okrepa za dušu, za tijelo, za sve, za ostatak godine“, rekla je Dijana.

Željko je istaknuo da je Velika Gospa za njih poseban dan. „To je i zahvala za sva naša planinarenja po Velebitu i ostalim našim lijepim planinama. Nama je Veliko Rujno baza, često dolazimo tu i odatle kreću naši usponi na prelijepe velebitske vrhove. Ove godine smo prošli cijeli greben Višerujne. Stvarno je to posebno kad si na uzvisini, kao da si gore nekako još bliže Bogu, nego inače. Uvijek treba poštivati planinu, to je najvažnije. Doći, zahvaliti se Majci, zaštitnici planinara, ali i svih nas, cijelog hrvatskog naroda“, poručio je Željko Vinković.

U misi su sudjelovali i članovi bratovštine Marijanski zavjet za domovinu, među kojima su bili Pere Nekić, Mate Šimičević, Mile Nekić, Joso Nekić, Rade Šimičević i Danijel N. Pješačili su 12 km prošavši kroz Veliku Paklenicu, 4.5 sata hoda, „velikom stranom, ali bilo je ugodno. Što je veći napor, to korisnije i bolje. Običaj je da dođemo, ne želimo prekinuti tradiciju i to zaobići. Majka nas zove, potiče, nadam se da ćemo biti još jači i snažniji“, rekao je Mile, istaknuvši da je i na uočnici svetkovine, 14. kolovoza, bilo puno Gospinih hodočasnika koji su došli na Rujno sudjelovali na večernjem misnom slavlju. Prespavali su u šatorima i vrećama i dočekali svetkovinu Velike Gospe.

U petak 14. kolovoza održana je i 19. po redu Međunarodna planinska utrka Starigrad Paklenica – Veliko Rujno čiji je predsjednik Organizacijskog odbora Višeslav Dokoza. „To je prva i jedina utrka u slavu Majke Božje i Velike Gospe koja se trči od Starigrada do Velikog Rujna na dionici 13.6 km. U 8:30 sati bio je start s Trga Stjepana Radića u Starigradu-Paklenici, a prvi trkač stigao je na cilj kod crkve oko 10 sati. U utrci je bilo 40 sudionika, inače ih bude 200.

Ta je utrka sastavni dio Kupa Svete obitelji, uz utrku u Nacionalnom svetištu sv. Josipa u Karlovcu, do Šišljavića. Te dvije utrke čine jedinstveni Kup Svete Obitelji u svijetu. Zahvaljujemo nadbiskupu Puljiću da je po treći put u deset godina svoje službe u Zadru došao na veliku Gospu na Veliko Rujno“, rekao je Dokoza koji je bio među pokretačima probijanja ceste i puta od Starigrada do Velikog Rujna, što su učinili 66. Inženjerska pukovnija HV-a s generalom Ljubom Ćesićem Rojsom, a pomogli su Grad Zadar, Zadarska županija, Vlada RH, Hrvatske šume i mnogi drugi. Zato se sada do crkve na Velikom Rujnu može stići i automobilom u vožnji asfaltom i prohodnim šljunčanim putem.

U misi je sudjelovao i Božidar Longin, župan Zadarske županije. Krsto Ramić, načelnik Općine Starigrad-Paklenica, nadbiskupu Puljiću zahvalio je za dolazak i u ime župljana uručio mu poklon. Župnik Marinko Jelečević zahvalio je mons. Puljiću za toplinu koju pokazuje u susretu s ljudima, što je bilo vidljivo i nakon mise kada su brojni pridošli prilazili nadbiskupu u želji da se s njim slikaju i osobno ga pozdrave.