Gost je bio o. Stjepan Ivan Horvat koji je održao katehezu o temi „Na putu prema Jeruzalemu“. Program je počeo slavljem mise koje je predvodio o. Stjepan Ivan. Uslijedila je kateheza u kojoj je gost podsjetio da su prošle dvije trećine korizme tj. da je u tijeku „65. minuta“ igre.

Neki od nas, koji su do sada dobro izdržali, sada će popustiti i završiti utakmicu u gubitku, dok će se drugi možda tek sada pokrenuti i na kraju osvojiti pobjedu. U svakom slučaju, sada je najbolje vrijeme da se promijenimo, napravimo neki iskorak u svom duhovnom životu i preispitamo svoj odnos prema Bogu – pozvao je.

Citirajući katoličkog filozofa Thomasa Mertona, koji tvrdi da je jedan od najvećih problema ljudi zadovoljavanje minimumom, dao je primjer školarca koji pita koliko je potrebno naučiti za prolaz. Ta logika često se primjenjuje i na Boga, računajući koji je to minimum koji trebamo ispuniti da bi se došlo u Nebo.

„Bože, koliko puta trebam molit u danu, koliko puta se trebam ispovijedati, koliko često trebam ići na misu? Često nailazimo na takva pitanja. Ako nekog volim, onda se uvijek trebam zapitati što mogu više učiniti za tu osobu. Pa bi nam, slijedeći tu logiku, trebalo biti normalno zapitati se što mogu učiniti više da budem bliže Bogu i bliže putu prema Nebu. To bi trebao biti stil našeg života svakog dana.“

Kao što je Marija rekla Bogu da, iako joj možda nije bilo jasno, ali je prihvatila kad joj je došao Gabriel i rekao da će začeti po Duhu Svetom, prihvatila je to reći svojem zaručniku, roditi u štali, bježati u Egipat, gledati muku i smrt svoga Sina. Isti primjer trebamo slijediti u vjeri prema Bogu, reći da i odazvati se pozivu koji nam možda u tom trenutku nije potpuno jasan.

„Mi smo na ovom svijetu u prolazu, ne znamo koliko je vremena pred nama, a ponekad živimo kao da je ovo sve. Gazimo jedni preko drugih, iskorištavamo jedni druge, zloupotrebljavamo svoju moć i svoj autoritet, gomilamo materijalno, a zaboravljamo da smo tu samo u prolazu i da ništa odavde nećemo ponijeti sa sobom osim istine o sebi i onoga kako smo odgovorili na Božji poziv na ljubav.“

O. Horvat upozorio je mlade da im ne smije biti svejedno kako žive i kako se odnose prema toj istini o sebi, o Bogu i o drugima. Napomenuo je da je ključno brinuti se za svoje spasenje.

Ako toliko vremena posvećujemo planiranju svog dnevnog rasporeda, planiranju izlaska na ispit, koliko vremena posvećujemo planiranju svog spasenja i svoje svetosti –upitao je ustvrdivši da je to daleko važnije od zemaljskog, jer ako izgubimo Nebo, izgubili smo sve.

Na kraju je podsjetio da Isus od njih traži više od onoga što je normalno. „Ako ljubite one koji vas ljube… što osobito činite?“ (Mt 5, 46 – 47). Ako pomažemo samo onima od kojih se nadamo da će nam vratiti, to je normalno. Isus nas poziva da molimo za one koji nas progone, da ljubimo one koji nas mrze. Poziva nas da taj primjer slijedimo po njemu. Njega su razapinjali, a on je rekao: „Bože, oprosti im jer ne znaju što čine.“ Također smo pozvani i na oprost. Boli nas izdaja i nepravda, ali pozvani smo oprostiti Petru u našem životu koji nas je izdao.

Poslije kateheze uslijedilo je euharistijsko klanjanje koje je predvodio župnik Ivan Terze.

Idući susret bit će održan u travnju, a gostovat će fra Ante Vučković.