Nacionalno svetište svetog Josipa šesteročlanoj sisačkoj obitelji doniralo 15.000 kuna
Treća srijeda Velike pobožnosti sv. Josipu
Treću srijedu Velike pobožnosti svetom Josipu, 3. veljače u Nacionalnom svetištu sv. Josipa u Karlovcu misu je predvodio provincijal pavlina i župnik Župe Blažene Djevice Marije Snježne na Kamenskom fra Mario Škrtić u zajedništvu s rektorom svetišta mons. Antunom Senteom ml.
U propovijedi fra Mario Škrtić pojasnio kako je vjernicima ponekad naš najveći problem što Boga žele stvoriti prema svojoj slici. „Od Njega očekujemo nešto što On nije, a upravo nam zato i Sveto pismo piše na samom početku kako je Bog stvorio čovjeka na svoju sliku. S time se moramo boriti, moramo Božju sliku otkrivati u sebi. Umjesto toga mi radimo suprotno, stvaramo Boga kako mi želimo i zahtijevamo da on funkcionira kako nama paše, ali takav stav nema veze s kršćanstvom. Dobro je da si znamo posvijestiti gdje je problem i što krivo radimo u interpretaciji Boga“, istaknuo je fra Mario. „Božja ljubav je velika, vidimo je i kada Isusa nisu prihvatili jer je bio drugačiji, a upravo je po tome drugačiji, On je božanski. On je Svet, ima drugačiju spoznaju, ima natprirodnu ljubav i milosrđe“, pojasnio je fra Mario. „Kako nam kazuje i Biblija, preko Mojsija Bog obećava da će dignuti proroke u narodu i da će u izabranom narodu živjeti duh proroštva. Ovo je jako važno jer je blizina proroka u narodu tada označavala Božju blizinu, da se Bog brine za narod, da ga nije ostavio, da mu je stalo i da Bog može djelovati u tom narodu. Tražila se vjera i poslušnost tom proroku. Prorok nije bio neki čovjek koji je gledao u čarobnu kuglu i pratio budućnost, već naprotiv, to je bila osoba koja je bila blizu Boga, koja ga je osjećala i koja je osjećala nadahnuće Duha Svetoga da to može prenijeti narodu. Kada su odbacili Isusa kada je naučavao, izbacili su proroka iz svog sela, tada rade jednu dosta ozbiljnu pogrešku. Oni su bili religiozni, no ta religioznost je drugačija od duhovnosti. Važno je prihvaćati druge. Teško nam je prihvatiti ponekad nekoga iz naše sredine, nepovjerljivi smo. Želim vam svima dar proroštva u smislu da možete drugome donijeti Božju blizinu, utjehu, da nekoga osnažite u vjeri“, poručio je fra Mario.
Treću Josipovu srijedu animirao je svojim zvucima instrumenata i glasovima, zbog epidemioloških odredaba u malo skromnijem izdanju, zbor mladih Nacionalnog svetišta Agape. Pri kraju misnoga slavlja mons. Sente pročitao je svjedočanstvo šesteročlane obitelji iz Siska. Lojzek i Magdalena Pejčinović su obitelj s četvero djece koja je teško stradala u nedavnom potresu u Sisku. Lojzek je donedavno imao ugostiteljski obrt koji se zbog pandemije zatvorio. On je uspio prije nekoliko dana pronaći posao u jednoj tvrtki koja surađuje sa sisačkom željezarom. Magdalena je također zaposlena.
Njihova najstarija kćer Antonija pohađa Muzičku akademiju u Zagrebu te je veoma aktivna u katedralnoj Župi Uzvišenja svetog Križa u Sisku gdje pjeva u župnom zboru mladih. Njihovo drugo dijete Jakov također je student prve godine poslovne ekonomije u Rijeci. Vito pohađa prvi razred opće gimnazije u Sisku, a Katarina ide u treći razred osnovne škole i prvi je razred glazbene škole na klaviru te je članica dječjeg katedralnog zbora „Križ ljubavi” u Sisku.
U proteklih dvadeset i jednu godinu bračnog zajedništva u Sisku su stvorili svoj obiteljski dom u kojem im se rodilo četvero djece. U nekoliko minuta potresa izgubili su sve što su stvarali godinama, ipak ostalo je obiteljsko zajedništvo i povjerenje u Boga te velika želja da nastave dalje. Hrabro su svjedočili: „Jedan član naše obitelji ponudio nam je smještaj u Zagrebu, no mi želimo ostati u našem gradu Sisku u kojem su sva djeca rođena, krštena, odgajana i školovana.
Nakon što smo dva tjedna utočište pronašli kod Magdaleninih roditelja, jedna draga obitelj koja se odselila iz Siska u Irsku ponudila nam je privremeni smještaj u svom novouređenom stanu, na kojem smo zahvalni. Trenutačno smo se smjestili u taj stan. Svjesni smo da je ovo privremeno rješenje, no i u ovom rješenju vidimo da nas Bog nije napustio te se nadamo da će tako biti ubuduće. Nadamo se trajnom rješenju – obnovi i izgradnji našeg obiteljskog doma.
Božju brigu prepoznajemo i po pomoći mnogih dobrih ljudi koji su nam već do sada pritekli u pomoć, a ovih dana spoznajemo da i sveti Josip, zaštitnik obitelji, čuva i našu obitelji!“
Voditeljica župnog Caritasa Ivana Maradin, ispred Župe BDM Snježne i Nacionalnog svetišta svetog Josipa na treću srijedu Velike pobožnosti svetom Josipu, 3. veljače uručila je donaciju od 15 tisuća kuna stradaloj obitelji Pejčinović iz Siska, kao pomoć u rješavanju teškoća uzrokovanih potresom.
Na kraju mise, kako to i običaj nalaže na spomendan svetoga Blaža, vjernici su primili blagoslov grla, u narodu poznat i kao grličanje.