Četvoricu od njih zaredio je na naslov Splitsko-makarske nadbiskupije: Ivana Odrljina (župa Presvetog Srca Isusova – Košute), Mirka Šakića (župa Gospe u Siti – Strožanac), Nikolu Šakića (župa Gospe od Pojišana – Split) i Slavka Volarevića (župa sv. Nikole – Metković) te četvoricu na naslov Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja: fra Slavena Čeku (župa Svih Svetih – Livno), fra Filipa Čogelju (župa sv. Ivana Krstitelja – Kaštel Stari), fra Ivu Rastočića (župa sv. Ilije proroka – Metković) i fra Željka Štrbaca (župa BDM Žalosne – Zagreb).

U koncelebraciji su bili brojni svećenici predvođeni provincijalom Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Markom Mršom, generalnim vikarom Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Miroslavom Vidovićem, dekanom Neretvanskog dekanata i župnikom župe sv. Nikole don Davorom Bilandžićem, magistrom bogoslova u Franjevačkom klerikatu fra Ivicom Jurićem, te rektorom Centralnoga bogoslovnog sjemeništa u Splitu don Jurom Bjelišem i domagistrom franjevačkih bogoslova fra Domagojem Volarevićem koji su zajamčili da su kandidati prema sudu Crkve prikladni za đakonsku službu.

Nadbiskup Barišić na samom početku pozdravio je braću svećenike, odgojitelje i profesore, župnike rodnih župa ređenika i župa gdje su vršili đakonski praktikum, bogoslove, sjemeništarce i redovnice, a posebno roditelje, obitelj i prijatelje ređenika, kao i sav vjernički puk.

Osvrćući se u homiliji na evanđeoski tekst (Lk 18, 9-14) mons. Barišić rekao je kako vjeruje da slika carinika opisuje današnje ređenike. „Evanđelje nam donosi sliku farizeja i carinika. Farizej je, iako toga nije svjestan, jako daleko od Gospodina. Sebe smatra pravednim, dobrim i savršenim, a njegova molitva je zapravo odraz sebeljublja. On se moli samom sebi. Iz takve molitve, koja je usmjerena samo na njegova vlastita postigunuća, dolazi do ogovaranja i ponižavanja drugih. S druge strane, carinik je svjestan svoje grešnosti te zbog toga ne ogovara druge i ispovijeda se. Na taj način on postaje blizak Gospodinu. Vjerujem da je danas, na dan vašega ređenja, stav carinika blizak vašoj duhovnosti. Svjesni ste da niste dostojni, ali ste otvoreni Gospodinu i želite se susresti s Njim, a On vam uzvraća svojim pogledom i želi vas učiniti znakom svoje prisutnosti u ovom svijetu“, istaknuo je nadbiskup, dodavši kako bogoslovi po današnjem ređenju postaju povezani s oltarom. „Oltar je mjesto Božjeg sebedarja, mjesto prvog i najvećeg đakona – Gospodina našega Isusa Krista“, nastavio je mons. Barišić.

Pojasnio je kako se u svom đakonskom životu ređenici trebaju povezati s Isusom Kristom, jer samo kroz tu povezanost se može ostvariti ono što im Bog kroz sakramentalnu milost svetog reda želi darovati. „Gospodin Isus je đakon koji nije došao kako bi mu se služilo, nego je u svojoj ljubavi došao služiti svim odbačenima i napuštenima, svima onima koji su gladni Njegove ljubavi. Kako biste mogli razumijeti čovjeka, morate biti povezani s tom Njegovom ljubavlju koja uključuje i jedina razumije sve dimenzije ljudskog življenja. Danas, dok naša nadbiskupija i provincija postaju bogatije za osmoricu novih đakona, želim da u sebi budite svijest o potrebi Njegove ljubavi u vašem životu, jer ćete vi biti njezin znak u svim župama vašeg djelovanja“, ustvrdio je nadbiskup.

Govoreći o drugom liturgijskom čitanju (2 Tim 4, 6-8. 16-18) istaknuo je kako žrtva ljevanica o kojoj govori Pavao prilikom opisivanja svoga života, znači konkretno kršćansko svjedočenje u susretu sa svim ljudima. „Poput sv. Pavla, dragi kandidati za đakonat, trebate biti spremni na ohrabrenje ljudi koji prolaze životne patnje, razočaranja, tjeskobe i borbe. Uvijek ih trebate pratiti svojom riječju i svjedočenjem. Na taj način postajete živa povezanost liturgije i života. Izbjegavajte kušnje ovoga svijeta koji vas želi dovesti do toga da se hvalite svojim izgledom i ljepotom. U takvom načinu života, nema mjesta za Gospodina“, naglasio je mons. Barišić.

Nadbiskup je pozvao đakone na njegovanje zahvalnosti Bogu za sve darove Njegove milosti, rekavši: „Gospodin nam nije darovao život kako bismo bili robovi, nego računa na našu suradnju s Njim. Zbog toga naš život trebamo oblikovati zahvalnošću bez koje postajemo samodostatni i lažni.

Najveći trenutak Gospodinove darovanosti je euharistija, ona je đakonski vrhunac služenja Gospodinove ljubavi prema nama. Ne možemo biti autentični kršćani, ako po uzoru na Njegov primjer ne budemo ljudi služenja i darovanosti“.

Zaključujući, pozvao je đakone na molitvu i cjelovito predanje Božjoj volji, kako bi postali „snažni svjedoci Kristova služenja svim ljudima“.

Nakon homilije nadbiskup je polaganjem ruku i posvetnom molitvom kandidatima podijelio sakrament svetoga reda đakonata. Potom su novozaređeni đakoni obukli službenu liturgijsku odjeću: štolu, koja je znak dostojanstva i vlasti, i dalmatiku, simbol spasenja, radosti i pravednosti. Na kraju obreda, đakoni su primili evanđelistar iz nadbiskupovih ruku te s njim izmijenili cjelov mira, a potom su pristupili služenju kod oltara.

Na samom kraju misnog slavlja okupljenima se obratio provincijal fra Marko Mrše, zahvalivši svima koji su đakone pratili na putu njihova kršćanskog sazrijevanja. Obraćajući se đakonima, provincijal je rekao: „Vjerujem da je vaše vjerničko biće spremno služiti Bogu i ljudima. Od danas ste kao klerici izdvojeni iz ovoga svijeta zbog služenja svim ljudima u svijetu. Nemojte se bojati izazova bez obzira što su oni brojni i raznoliki. Niste sami, i dalje ćemo vas pratiti svojim molitvama. Budite jedni drugima ohrabrenje i potvrda da smo svi skupa na pravom putu, na putu Isusa Krista“. Zatim je župnik župe sv. Nikole don Davor Bilandžić izrazio radost što je đakonsko ređenje ove godine održano u Metkoviću, poželjevši novim đakonima puno radosti i blagoslova na njihovom putu.

Misno slavlje, koje je pjesmom uveličao župni mješoviti zbor pod ravnanjem s. Marijane Cvitanović, završeno je himnom „Tebe, Boga hvalimo“ i Nadbiskupskim blagoslovom. Obiteljsko i prijateljsko druženje nastavilo se zajedničkim blagovanjem.

Ivan Odrljin; sin Ante i Marije rođ. Bakić, rođen 4. svibnja. 1995. u Sinju, župa Presvetog Srca Isusova, Košute. Na pastoralnom praktikumu je u župi Gospe od Zdravlja – Podstrana.

Mirko Šakić; sin Gabrijela i Jasminke r. Juras, rođen 4. listopada 1995. u Splitu, župa Gospe u Siti – Strožanac. Na pastoralnom praktikumu je u župi sv. Lovre – Trogir.

Nikola Šakić; sin Mira i Mile r. Popović, rođen 8. rujna 1987. u Splitu, župa Gospe od Pojišana – Split. Vrši službu Nadbiskupova tajnika.

Slavko Volarević; sin Mije i Branke r. Dodig, rođen 10. listopada 1994. u Dubrovniku, župa sv. Nikole u Metkoviću. Na pastoralnom praktikumu je u župi sv. Petra ap. Omiš – Priko.

Fra Slaven Čeko; sin Drage i Ljubice r. Mijić, rođen 22. lipnja 1993. u Livnu, župa Svih Svetih Livno. Na pastoralnom praktikumu je u župi sv. Ante u Kninu.

Fra Filip Čogelja; sin Ante i Melite r. Banić, rođen 12. veljače 1995 u Splitu, iz župe sv. Ivana Krstitelja – Kaštel Stari. Na pastoralnom praktikumu je u župi sv. Franje – Imotski.

Fra Ivo Rastočić; sin Mira i Blaženke r. Vlaho, rođen 23. siječnja 1983. u Metkoviću, župa sv. Ilije proroka – Metković. Na pastoralnom praktikumu je u župi Gospe od Zdravlja u Splitu.

Fra Željko Štrbac; sin Drage i Anđe r. Šarić, rođen 9. studenog 1979. u Zagrebu, župa BDM Žalosne – Zagreb. Na pastoralnom praktikumu je u župi sv. Ilije u Metkoviću.